Zašto se napada pse dok su oni koji najviše grizu zapravo ljudi?

U posljednje vrijeme, sve češće možemo naići na članke o ”opasnim” psima. Po čemu nekog psa opisujemo kao opasnog? Izgledom? Glasnijim lajanjem? Čime? Nema glupljeg naslova od ”opasan pas izgrizao dijete” i slično. Ne postoji opasan pas, postoji OPASAN vlasnik. Svaki pas se razlikuje svojom osobnošću i karakterom, svakog psa se treba naučiti i dresirati. Pas je, kao i svaka druga životinja, obaveza i 80% ljudi koji su vlasnici, to ne bi trebali biti.

Dok se u našim novinama najviše piše o tome kako američki staffordi i pitbullovi nekome nanijeli ozljede, u Americi su tako okarakterizirani zlatni retriveri, najkrvoločniji psi. Većina ljudi koja zna kako izgledaju spomenute vrste, reći će da je smiješno da je zlatni retriver opasan pas, a izgleda tako drago. U tome i je najveći problem, nije sve u izgledu, a većina ljudi na taj način opisuje pse te zbog svog neznanja i pogrešnih vlasnika, ”opasni” psi se najčešće moraju eutanizirati.

“Nijedan pas ne ošteni se agresivan i spreman za napad na svoju prvu žrtvu. Sve nas, pa i njih, netko treba odgojiti, u ovom slučaju to su vlasnici pasa koji sami odlučuju hoće li njihov ljubimac biti maza ili neki krvoločni pas kojem i nije za vjerovati. Naravno da mi je žao žrtava koje bivaju napadnute od strane psa, ali isto tako smatram da optužbe ne trebaju ići direktno na životinju već njegovog vlasnika. Istina je da neki psi izgledaju jače, opasnije, moćnije od drugih, no i ako pekinezera odgojiš da napada i da se osjeća ugroženim da ima tu potrebu on će tako postupati kao i rotvajler. Kao i kod ljudi, nitko se ne rodi da mrzi i napada, postane takav slušajući druge, što se tiče pasa, svoje vlasnike.”, zaključila je naša sugovornica D.A.

Previše je ljudi koji misle da mogu posjedovati bilo koju pasminu psa, pa tako bilo tko kupuje stafforda, pitbulla, dobermana i slične pasmine koje se naziva opasnima, no to su psi koji zahtijevaju puno vremena, puno rada s njima i neodustajanje pri prvim preprekama. Iza svakog psećeg incidenta, krije se ljudska pogreška. Problem je taj što se psa bilo koje vrste može prilično lako nabaviti, bez dodatnih provjera vlasnika i teritorija gdje će pas boraviti. Sve spomenute vrste su snažne, jakne, pune energije, ali isto tako i tvrdoglave i nerijetko su u prošlosti bili korišteni za čuvanje imanja i stada.

“Imati psa je velika obaveza, tako da osobe koje nemaju vremena i volje, ne bi trebale ni preuzimati takvu odgovornost. Svakog psa se može i treba naučiti osnovama. Istina je da postoji pas koji može izgledati opasnije od nekog drugog, no to ne znači ništa. Njemački ovčar, zlatni retriver, bernardinac ili pekinezer, sve su to psi, razlikuju se u veličini ili boji dlake, ali oni su svi psi. Pas ukoliko je nekoga ugrizao, ili je osjetio opasnost ili ima lošu uspomenu koje se prisjetio u određenom trenutku ili jednostavno nije odgojen, no to više nije krivica psa nego vlasnika.”, rekao je I.Ž, veterinar.

To su vrste pasa koje od malena moraju proći obaveznu socijalizaciju kako s drugim psima, tako i s ljudima. Opasni su čuvari svog teritorija i jedno je sigurno – na njihovo područje neće doći nepoznata osoba. Potrebno im je posvetiti puno vremena, igrati se s njima, dresirati ih, maziti i paziti kako. Neopisivo su odani, djeca u duši iako se ljudi često užasavaju njihove pojave.

“Ponosna sam vlasnica tri američka stafforda (dvije ženke i mužjak) i bez pardona mogu reći da su to jedne od najvećih maza koje sam do sada imala. Iako zahtijevaju da se s njima vlasnik puno bavi, zauzvrat daju neopisivu ljubav. Često su izvrgnuti lošem publicitetu zbog neodgovornih i loših vlasnika koji nisu dorasli ovom psu te su ga naučili da bude agresivan čak i prema ljudima, a da ne pričamo o psima koji su tragično stradali u borbama pasa. Ljudi iz krivih razloga uzimaju te pse kako bi ispali frajeri ili rješavali svoje frustracije na taj način. Iako su ženke agresivnije od muških, moje Kira, Boa i Roki su jako razigrani i ludi. S njima se jako puno radilo i dresiralo ih se. Bavim se njima svakodnevno te je jedina mana ove vrste što su jako boležljivi te samim time zahtijevaju još više vremena i prostora. Svaki od njih poseban na svoj način, no Kira je moja miljenica, obožava se slikati i jako je odana. Naučeni su na velik broj naredbi, na život u kući, red i disciplinu, ali isto tako i u dvorištu. Kastrirani su i isključivo ih imam kao kućne ljubimce te ih ne bi mijenjala niti za jednu drugu pasminu. “, rekla je Mihaela Rendulić, vlasnica tri američka stafforda.

Pas je čovjekov najbolji prijatelj. Kako smo došli u to ludo doba kada se životinju okrivljuje za neki postupak? Psu je potrebna sigurna ruka koja će ga nešto naučiti, isto kao i čovjeku. To što neki ljudi nisu sposobni ni o sebi voditi brigu, a kamoli o životinji, koštalo je mnoge pse njihovih nedužnih života.