Zašto je važna kastracija mačaka?

Najčešći kućni ljubimci u Hrvata su mačke ili psi, u manjoj mjeri ribice, hrčci, kornjače, kunići i tako dalje. Kastracija u Republici Hrvatskoj velika je nepoznanica za mnoge. Odnosno, nije nepoznanica, već nemarnost i nebriga za vlastitog kućnog ljubimca.

Mnogima je teško za svoje ljubimce izdvojiti kojih 200 do 400 kuna za kastraciju jer je to za njih bacanje novca. No, kad treba otići u krčmu s prijateljima i zaružiti do jutra, pare se dijele šakom i kapom. Ne kastrirati životinju je skupo, a zašto nije skupo baciti mačiće u neki jarak ili rijeku? Neki gradovi i općine već su pokrenuli besplatnu kastraciju i radi se na tome da se obavlja čim više takvih inicijativa. Koji su sada izgovori?

„Noseća“ mačka – nepoželjna članica obitelji

Sve učestalije, udruge dobivaju pozive o pronalascima vreća ili deka u kojima su se nalazili mačići ili psići stari tek i do nekoliko tjedana. Nalazišta su uglavnom polja kukuruza, jarci, šume, rijeke ili livade. Većina (ne)ljudi koja takvo što radi ponajviše odabire ove destinacije zato što je vrlo mala vjerojatnost da će netko naići i pomoći nedužnim bićima. No, ima i onih, pod debelim navodnicima, „obzirnih“ koji životinje ostavljaju na dekicama i to na gotovo javnim mjestima, kao što su ulazi u stambene zgrade, blizina centra grada ili neko mjesto vidljivo svakom prolazniku. Tako je ove godine u travnju, Udruga Devet Života iz Osijeka zatekla sljedeći prizor: mama mačka ostavljena je na dekici sa svojim malcima uz komadiće hrenovki ispod sebe. Ovaj prizor govorio je sam za sebe; mačka je imala njegovanu dlaku, tako da nikako nije mogla biti uličarka, iz čega se može zaključiti da je bila poželjna ovoj osobi ili obitelji sve do trenutka dok nije postala „noseća“, odnosno trudna. Nevjerojatno je, kako je u ovom slučaju, osoba koja je to učinila, uvjerena da je napravila najbolje što je bilo u njenoj moći. Zašto? Zato što u svom mozgu ima predodžbu kako je htjela imati samo jednu mačku jer za više od jedne nema uvjete. No, nesmotrenošću, nebrigom ili nekim drugim spletom okolnosti, mačka je zatrudnjela. Zatrudnjela, stoga iz tog razloga ne zaslužuje više biti dijelom ove obitelji. Dakle, bilo je „humanije“ riješiti je se na taj način i pritom ostaviti komadiće hrane, a usto je taj koji je to učinio vjerojatno i znao da mama mačka neće ostaviti svoje mačiće. Ako se nakon ovog slučaja netko i dalje pita čemu kastracija, smatram da je najbolje da odmah prestane s čitanjem nastavka ovog teksta.

Besplatna kastracija mačaka u gradovima i na otocima

Kako ovdje ne bi bila isključivo samo riječ o neposlušnim i groznim vlasnicima koji napuštaju svoje životinje kad shvate da će na svijet donijeti još nekoliko prinova, ima i dobrih vijesti. Ove godine, točnije u veljači, pokrenuta je inicijativa za besplatnu sterilizaciju mačaka u gradu Varaždinu. Naime, radi kontrole populacije nezbrinutih životinja, Grad se odlučio na financiranje kastracije mačaka te na to pravo imaju svi građani koji žive na području grada. No, besplatna kastracija provodi se i nešto južnije, točnije na području cijelog otoka Ugljana. U gradovima možemo vidjeti zaista mnogo napuštenih mačaka i mačića, no na otocima to je bitno veći broj. Kao i grad Varaždin, kako bi pod kontrolu stavili populaciju mačaka, Udruga Harmonija pokrenula je inicijativu kastracije mačaka na otoku Ugljanu. Grad Varaždin još nije objavio podatke o kastraciji, no na otoku Ugljanu do siječnja ove godine kastracija je obavljena na više od 300 mačaka. Projekt koji je pokrenula ova udruga financira se iz privatnih donacija za kastraciju te se ova akcija provodi od listopada 2020. godine. (Podaci dostupni na sljedećoj poveznici: https://www.nasiskolji.hr/2021/01/25/na-ugljanu-osigurala-sterilizaciju-za-vise-od-300-macaka/)

Zašto kastrirati?
Kastracija je najbolje rješenje, ne samo iz razloga kako bi se kontrolirala populacija neke vrste, već se pomoću nje izbjegava i mnogo drugih nepogodnosti po mačkama. Mačke postaju spolno zrele otprilike oko šestog mjeseca starosti te se ta starosna dob smatra idealnom za kastraciju. Mačka kada nije kastrirana, sklona je „smucanju okolo“ i raznim bolestima, a često puta dogodi se i da dom u kojem živi, ne smatra svojim stalnim staništem te kad ode van, ne mora značiti da će se vratiti. Još jedna od važnijih stvari kod kastracije je da se ne bi smjelo čekati predugo, odnosno mačka ne bi smjela biti „prestara“ jer bi moglo doći do određenih komplikacija. Tako postoji slučaj iz bliskog mi izvora, gdje osobe nisu na vrijeme kastrirale svog mačka i kad su se odlučile na taj korak, mačak je već imao dvije godine. Kastriran je u toj dobi, no ubrzo je došlo do komplikacija – loša krvna slika, otežano disanje i slično. Ubrzo je uginuo, a veterinar je rekao da tako loš zdravstveni karton nije odavno vidio te da je mačak najvjerojatnije imao i mačju sidu (pokupio ju je prilikom „lunjanja“ vani) te je zbog toga sve kulminiralo.

Puno puta dogodi se i da su glavni razlozi vlasnika kako, ukoliko će kastrirati/sterilizirati svojeg ljubimca, on ili ona će se ulijeniti, neće više biti aktivni u lovljenju miševa, po cijele dane će se samo izležavati i jesti. Istina je da se život mačaka i mačke tada mijenja, no mala je to cijena za njihov, ali i naš mir i zdravlje. Žalosno je što unatoč trudu raznih udruga i inicijativama besplatnih kastracija i dalje na društvenim mrežama čitamo o slučajevima nehumanosti našeg naroda. Stoga imajte ljudskosti, kastrirajte!