Zašto hrvatska publika ne gleda hrvatske filmove?

Hrvatski film, iako ne odskače po broju gledatelja u pozitivnome smislu, daleko je naš najbolji kulturni proizvod. Veličina domaće publike nije u skladu s uspjehom iz više razloga.

Prvenstveno, govorimo o europskom filmu, još uvijek o autorskoj kinematografiji, a ne velikim komercijalnim produktima. Prostor na kojem djelujemo je maleni, a ni sredstva nisu izrazito značajna. Puka zarada i globalni odjek nisu i ne bi trebali predstavljati uvjet kvalitete domaće produkcije. Međutim, to je ipak jedno nerealno očekivanje našeg realnog tržišta.

Osvrnimo se, za početak, na neke od razloga niske gledanosti našega filma

Hrvatska broji malo stanovnika, za opseg naše publike cijena ulaznica je velika, a u lancima poput Cinestara se još uvijek drži strani film, pretežito onaj hollywoodski. Upravo se ta velika imena iznova promoviraju, o njima se govori i njih se iščekuje dok domaći film, s vremena na vrijeme, izviri iz sjene i štogod poruči.

Kulturno obrazovanje starijih, no posebno mladih od neprocjenjive je važnosti. Društvo u kojem živimo temelji se na kulturnom razvitku, a samim time i na poticaju razvoja i promatranja hrvatske sedme umjetnosti. Potrebno je upoznati osnovnoškolce i srednjoškolce s hrvatskim filmom kao ponosnim proizvodom naše kulture, kao djelom iza kojega stoji širi značaj. Jedna opcija je dovođenje učenika na konkretno hrvatske projekcije, upravo kako se to čini i s kazališnim predstavama. Ovdje bi se mogla ponuditi niža cijena ulaznica,publika samog kina bi porasla, gledanost se povećala, a stvorila bi se i potreba za budućim prikazivanjima.

Finalni proizvodi hrvatske kinematografije trenutno su najdostupniji u dvoranama art kina

Kina koja se mahom zatvaraju, kina čije se doslovno stanje neprestano gura pod tepih, kina koja se promatraju kao nešto sekundarno. Ona posluju slabo, projekcije su raštrkane, a one hrvatske rijetke i često bez repriza. Tradicija se stvarala desetljećima, a sada ona biva skoro pa kriminalno razgrađena i zanemarena.

Dobar film uz dobru promociju i razglašavanje može doći do realne publike, a prvi korak u tome jest ulaganje vremena i novca za doseg filmova hrvatskoj publici. Naglasak se naprosto mora staviti na kvalitetu, a ne samo na završenost pojedinih faza i veličinu brojki. Sagledavanje novih autora i ideja od strane Hrvatskog audiovizualnog centra te davanje određenih poticaja istim potencijalno bi mogao rezultirati inovativnim proizvodima, a najvažnije – većem broju njih.

Konačno, do većeg se broja gledatelja filma može doći kroz njegovo šire prikazivanje, a za to je važno spomenuti izlazak na inozemna tržišta, kreiranje višejezičnih natpisa i promotivnog materijala pa strateško puštanje na nešto drugačijim lokacijama poput muzeja, knjižara i slično – tu se radi o razvijanju hrvatskog filma van svih okvira.

Foto: Karla Jelić