Zašto Disney i Marvel rade bolje filmove od Warnera i DC-a?

Marvel Studios je tvrtka koja je osnovana od Marvel Entertainmenta kako bi na filmskom platnu oživila stripovske junake. U suradnji s Disneyjem nastao je MCU ili Marvelov filmski univerzum. S druge strane, DC Comics je u suradnji s Warner Bros. Picturesom odlučio svoje stripovske junake predstavit u filmskom svijetu te je tako nastao DCEU. Iako oba studija na svoj način žele prezentirati vlastite kreacije, Marvel i Disney daleko su superiorniji u tome.

Prije samog objašnjenja, napomenuo bih samo da nisam gledao posljednje DC i Marvel filmove – Aquamana i drugi dio Ant-Mana, ali sam zato pogledao ostale tako da je moje stajalište i mišljenje čvrsto. Čvrstim razmišljanjem i razmatranjem onoga što bi moglo biti zanimljivo u raspravi zašto je Disney bolji od Warner Brosa ili Marvel od DC-a u radnji filmova, došlo bi se do zaključka kako su upravo sami likovi taj razlog. Nije to ni priča niti muzika, a još manje specijalni, kompjuterski efekti. Marvel je svoje likove toliko dobro razradio kroz filmove da ih mi više ne zovemo po njihovim alternativnim imenima, već onim kojim su im dati rođenjem. DC, s druge strane, nam je samo nabacao svoje likove bez imalo razrađenosti i pokazatelja njihove ljudske strane. Kao primjere odabrao bih Marvelovog Iron Mana i DC-ovog Batmana, uz napomenu dodavanja pokojeg lika. Prvo, odabrao sam njih jer su obojica bogatuni koji su svoje superherojske likove napravili pomoću novca koji posjeduju, za razliku od nekih ostalih koji su rođeni s istima ili su im dodijeljeni u nekim eksperimentima. Godina je 2008. i Marvel je odlučio ići na sve ili ništa s Iron Manom. Kroz film upoznajemo Tonyja Starka, egoističnog genija, playboyja i multimilijunaša koji je svoje bogatstvo stekao razvijajući oružja za američku vojsku. Ukratko, otmičari ga otmu, zahtjevaju da napravi oružje, on složi metalno odijelo i bježi, vraća se doma i zatvara program izrade oružja te se na kraju mora boriti protiv svojeg dugodišnjeg prijatelja i poslovnog suradnika. Film Iron Man Marvelu je donio brdo profita i jedan je od zaštitnih lica otprije spomenutog MCU-a. No zašto je to tako? Zašto je uspjeh Iron Mana temelj onoga što je MCU danas? Vrlo jednostavno, dobro razrađen lik Tonyja Starka. On je na početku filma egoista i ne mari za posljedicama nastalima proizvodnjom njegovih oružja za Ameriku. To najbolje opisuje jedna od početnih scena filma kada ga upitaju ima li što reći na njegov nadimak Trgovac smrti na što je njegov odgovor: „To nije loše.“. Kako film prolazi, on doznaje što zapravo radi i počinje preispitivati sebe toliko da na kraju odlučuje ukinuti tu istu proizvodnju, mijenjajući ju za rad na vlastitom odijelu kako bi pomogao u zaustavljanju terorista. Tony postaje odgovorniji i više brine za druge. Produžimo do filma Kapetan Amerika: Građanski rat i vidjet ćemo da je Tony u šoku kada saznaje da je djelomično odgovoran za smrt mladog dječaka u bitci za Sokoviju u filmu Osvetnici: Doba Ultrona.  Mi kao gledatelji to ne preispitujemo, već prihvaćamo činjenicu Tonyja u šoku zato što smo svjedočili njegovoj promijeni i razrađenosti. To je upravo ono što krasi Marvelove filmove i zbog toga su uspješni.

Spomenuo sam Batmana kao primjer za DC-evu razradu likova. U Batman vs Superman: Zora pravednika vidimo da je Batman mračan, brutalan, ožalošćen gubicima i spreman na sve kako bi obranio svoj dom od drugih. Također, Batman prekršuje svoje pravilo ne ubijanja i konstantno ima noćne more o Supermanu te traži načine kako bi ga porazio. Nije nasmijan i ne šali se. To je jedan od glavnih razloga zašto je taj film dobar. I što je DC napravio u Justice League filmu?  Napravili su Batmana komičnim likom. Od nekad brutalnog lika on je došao do komedije. Takva promjena raspoloženja je pogrešna jer nije bilo objašnjenja zašto se Batmanov lik promijenio. Koje su bile njegove motivacije zbog kojih je promijenio svoje osobine –  ništa od toga gledatelji nisu dobili. U suštini, to je problem DC filmova jer oni guraju likove samo kako bi se prodali, a ne razmišljaju o razradi koja je nužna svakom liku. Gledatelji moraju biti zadovoljni, a ne ispitivati zašto je lik odjednom postao takav, a maloprije prije je bio onakav. Da ne bude zabune, tu je Wonder Woman i njen film, koji joj daje razradu, ali ona je iznimka. Konkretno, ona na počecima filma vjeruje kako je Ares, bog rata, kriv za sve loše stvari koje ljudi radi. Na kraju dolazi do saznanja da nisu bogovi ti koji kroje ljudske sudbine, već su to ljudi sami. Vrlo dobro je prikazano sazrijevanje Diane kao Wonder Woman. Upravo je zbog toga film o spomenutoj superheroini najbolji DC-ov film u DCEU.   Drugi savršeni Marvelov primjer je sam Kapetan Amerika, koji u svom prvom filmu, prije nego je dobio moći, bude napadnut od nasilnika. Sav pretučen i bez energije, žgoljavi Steve Rogers kaže: „Mogu ovo raditi cijeli dan.“. Povucimo paralelu s filmom Kapetan Amerika: Građanski rat kada u borbi protiv Iron Mana kaže istu tu rečenicu. Što to govori? Pa jednostavno, Steve smatra Tonyja jednakim liku iz prvog filma Kapetanove trilogije koji ga je u ulici išao pretući. Upravo tom odličnom subliminarnom porukom nam redatelji govore kako je Steve isti lik u kojeg su se njegovi obožavatelji zaljubili u prvom filmu. Na prvi pogled sada djeluje loše, no zapravo je fascinantno. Razlog tome leži u činjenici da je Steve i dalje isti čovjek s jednakim moralnim kompasom kao i na početku. Razrada u njegovom liku vidljiva je u tome da nekad optimistični domoljub spreman na sve dolazi u situaciju u kojoj mora preispitivati je li se borio za pravu državu. Stvarnost ga je sustigla i dotukla.

Ukoliko DC želi biti prava konkurencija Marvelu u proizvodnji filmova, moraju napraviti takozvani reboot, odnosno krenuti ispočetka. Razumljivo je da žele njima konkurirati, no to se mora napraviti detaljno i pametno. Marvel unaprijed ima osmišljen plan prikazivanja i vrlo temeljito ga ispunjuje, dok se DC s druge strane žuri napraviti ono što je konkurencija radila već deset godina i zbog toga su filmovi tako loši.