Zaboravite sve što ste čuli o Istanbulskoj konvenciji - Pressedan
DRUŠTVO

Onaj koji u zadnjih par tjedana nije barem 100 puta dnevno čuo riječi poput Istanbulska konvencija, ratifikacija i rodna ideologija, vjerojatno ne živi na području Hrvatske ili eventualno ne posjeduje kognitivne sposobnosti. Također, dobar dio onih koji su čuli ove pojmove vrlo vjerojatno ne znaju na što se točno odnose, ali svejedno vrlo rado iznose svoja neutemeljena mišljenja.

Eh moja državo, eh moj zatucani narode… do čega smo mi to došli?! Da nam tamo neka EU i njezino Vijeće govori kako se moramo ophoditi prema ženama. Znate li vi da kod nas žene gotovo i ne vrijede ili vrijede onoliko koliko muškarci smatraju da je to potrebno u datom trenutku.

Da, mi smo takva vrsta zemlje u kojoj žena mora umrijeti kako bi se cijelo društvo sažalilo nad njezinom tužnom i ružnom sudbinom, iako je isto to društvo znalo da ona redovito dobiva teške batine, prijavljuje svojeg mačo muškarca, a policija ga mrtvo ladno’ uz packu po prstima pušta natrag u isti taj dom u kojemu je pred svojom djecom hladnokrvno namlatio njihovu majku. Tako se to kod nas radi, takav je sistem, nitko ne reagira dok se ne dogodi ono neizbježno. Kada se to i dogodi onda obično biva situacija „Uh kukulele, bio je privođen više puta, provodio je noći u pritvoru zbog obiteljskog nasilja, ali mi smo u njemu vidjeli nježnog labuda… pa tko bi rekao da će nakon 5 neuspjelih pokušaja stvarno ubiti svoju suprugu.“.

Sada svi zasigurno mislite „Dovraga, kakve ovo veze ima s Istanbulskom konvencijom? Pa Željka Markić nam je rekla da će u slučaju ratifikacije ove konvencije doći do toga da će Pero za sebe moći reći da je žena?!“.

Odmah ću vam reći, krivo mislite. Za sve one neinformirane, Istanbulska konvencija nastala je upravo iz razloga kako bi se žene zaštitilo, kako od psihičkog, tako i od fizičkog, seksualnog, zapravo bilo kojeg oblika nasilja. Ona se bavi promicanjem ženskih ljudskih prava te također na sveobuhvatan način uređuje i harmonizira pravne standarde za prevenciju; zaštitu žrtava nasilja, kažnjavanje počinitelja, prikupljanje podataka i koordinaciju djelovanja svih koji su uključeni u njezinu provedbu. Njome se zapravo želi od diskriminacije zaštiti najranjivije pripadnike društvenih zajednica koje uz žene čine i LGBT zajednice, nacionalne manjine, različite rasne skupine itd… Eto, toliko o velikom zlom planu nazvanome Istanbulska konvencija.

Sada kada znate zadaću i smisao ove konvencije, pitate vi mene: „Pa zašto onda ljudi prosvjeduju protiv nečega što štiti prava najugroženijih skupina?“. Odgovor na to je vrlo jednostavan zapravo. Željki Markić u oko je upao samo jedan segment konvencije koji se odnosi na pitanje spola i roda.

U Istanbulskoj konvenciji razlikujemo dva poimanja čovjeka, biološko i društveno. Prema biološkom poimanju čovjeka promatramo kroz spol, dok kroz društveno poimanje Istanbulska konvencija želi naglasiti pripadnost određenom rodu. Kako bih pojednostavila ovu teško zamršenu jednadžbu priložit ću vam primjer kroz jednostavnu priču koja glasi ovako: Pero se rodi kao osoba muškog spola, Pero kroz svoj život shvati da ga njegovi unutarnji porivi zapravo definiraju kao osobu ženskog roda. Društvo ga stoga želi natjerati da, iako se ne osjeća „dobro u svojoj koži“, živi kao osoba muškog roda samo jer ga njegov spol čini muškarcem.

Da bi stvar bila još bizarnija u Hrvatskoj je očito prihvatljivije biti kriminalac, silovatelj ili nasilnik, nego se opredijeliti za to kojem rodu pripadamo. Također, udruga koja sebe naziva „U ime obitelji“ trebala bi biti prva koja će stati iza konvencije čiji je osnovni cilj zaštiti kako obitelj, tako i žene, od nasilja i nasilnika. No kao i obično, u Hrvatskoj ništa nije kako se na prvi pogled čini. Željku Markić ne brine hoće li muškarac u naletu bijesa nauditi svojoj ženi i djeci, već ju brine hoće li Pero odlaziti u muške ili ženske WC-e ako rodna ideologija postane dio naše društvene zajednice.

Apsolutna je nebuloza do beskraja raspravljati o ovoj temi, s obzirom na to da živimo u demokratskoj državi u kojoj postoji sve osim demokracije. Također, činjenica koja pomalo šokira jest i da su BiH i Srbija ratificirali ovu konvenciju, a radi se o državama koje čak niti nisu članice EU.

Osim toga, voljela bih vidjeti barem jedan prosvjed na kojem će se Željka Markić i ekipica zalagati za nešto pametno, poput obustavljanja obiteljskog nasilja. Do sada smo imali prilike vidjeti kako je prosvjede održavala isključivo u svrhu ugrožavanja ljudskih prava.

?>