The Walking Dead (2010. – ) – Živ, mrtav ili negdje između?

”The Walking Dead” serija je koja ima genijalnih i nezaboravnih epizoda nakon kojih jedva čekate da započnete sljedeću, ali nažalost ima i mnoštvo epizoda koje stvaraju potpuno suprotni učinak. Od svog početka 2010. godine, „The Walking Dead“ je kroz 8 sezona skupio poveći broj stalnih pratitelja koji su jedva čekali svaku novu epizodu kako bi se što prije vratili u svijet živih mrtvaca i nastavili pratiti borbu za opstanak grupe ljudi koju vodi Rick Grimes (Andrew Lincoln), bivši šerif i naš glavni protagonist.

I dok su prve 4 sezone više-manje uspjele zadovoljiti sve kriterije i očekivanja javnosti za dramu o preživljavanju u post-apokaliptičnom svijetu, potražnja za novim epizodama „The Walking Deada“ polako je počela padati s petom sezonom. Broj hardcore fanova koji su s užitkom gledali svaku epizodu počeo se smanjivati, a brojevi su nastavili padati. No „TWD“ je nastavio u istom smjeru, ne vidjevši razloga da mijenja dosad uspješnu šablonu događaja koji su vrtjeli svake sezone; grupa preživjelih je u opasnosti – grupa pronađe sigurno sklonište – grupa je suočena s prijetnjom – grupa je prisiljena napustiti sklonište i vratiti se u opasan svijet.

Većina dotadašnjih gledatelja ubrzo je izgubila interes i u potpunosti odustala od daljnjeg praćenja serije. No bilo je i onih koji su se povezali s relativno malobrojnom grupom preživjelih, koje je i dalje zanimalo što će se sljedeće desiti, hoće li svi članovi ove neobične obitelji uspjeti izvući živu glavu iz nove opasnosti ili će se pridružiti hordi živih mrtvaca koja korača svijetom. Ti su gledatelji i dalje strpljivo sjedili kroz dosadne i monotone epizode u nadi da će se napokon dogoditi neki obrat i njihova voljena serija će se s vremenom vratiti staru razinu kvalitete.

Kao pripadnik od ove malobrojne skupine koja još uvijek prati „The Walking Dead“, moram priznati da se ta nada nije ostvarila ni u jednoj od nadolazećih sezona nakon četvrte. Peta, šesta, sedma i osma sezona imale se svojih dobrih, čak i izvrsnih dijelova, ali su u globalu bile razočaravajuće u odnosu na svoje prethodnike. Ali sve se to promijenilo s početkom devete sezone, koja je glavni razlog zbog kojeg sam odlučio napisati ovaj tekst. Deveta sezona uspjela je u meni probuditi onog ljubitelja TWD-a koji već par sezona spava… jer su ga uspavale dosadne epizode.

Siguran sam da svaka sezona ima svoje prednosti; trenutke zbog kojih bi pomislili ”Upravo zato i dalje pratim ovu seriju.“ Stoga ću odvojiti malo vremena i pokušati ukratko analizirati svaku sezonu, njezine prednosti i mane; uspjehe i neuspjehe.

Sezona 1

Ovdje je sve počelo, ovdje je „The Walking Dead“ postavio novu ljestvicu za serije smještene u post-apokaliptičnom okruženju. Rick Grimes (Andrew Lincoln) budi se u napuštenoj bolnici i potpuno dezorijentiran korača njenim praznim i uništenim hodnicima. Susreće se sa svojim prvim ”walkerom” (živi mrtvac, ili po domaće, zombi) i sve je upravo onako kako smo i očekivali. Walkeri izgledaju, kreću se i zvuče realno i zastrašujuće, a panika, strah i borba za vlastiti život gotovo odmah postaju temeljni elementi svake epizode. Rick ubrzo upoznaje Glenna (Steven Yeun), koji ga odvodi u zajednicu preživjelih, gdje je ponovo ujedinjen sa svojom obitelji; ženom Lori (Sarah Wayne Callies) i sinom Carlom (Chandler Riggs). Dobivamo prvi uvid u Rickov odnos s ostatkom skupine, ponajviše s Darylom (Norman Reedus), Carol (Melissa McBride) i svojim bivšim partnerom Shaneom (Jon Bernthal). Ovi će se odnosi nastaviti razvijati kroz ostale sezone, te će imati veliki utjecaj na daljnji razvoj njihove priče, karakterizaciju likova i odluke koje će skupina donositi. Naglasak je na preživljavanju.

Sezona 2

U ovoj sezoni pokazali su se prvi nedostatci serije. Nakon uzbudljive prve sezone koja nas je konstantno držala u strahu i koja je savršeno prikazala osjećaj nemoći i panike koji je vladao u grupi preživjelih koju pratimo, druga sezona odlučila je smiriti situaciju. Fokus priče prebačen je s preživljavanja i borbe protiv mrtvih na suživot unutar skupine preživjelih, koja se  u međuvremenu povećala. Gotovo cijelu sezonu pratimo Ricka i ostatak skupine u njihovom pokušaju da skladno žive na imanju Hershela Greenea (Scott Wilson) i pridržavaju se njegovih pravila, te istovremeno tragaju za Carolinom izgubljenom kćeri. Upoznajemo i Maggie (Lauren Cohan), a kasnije i Michonne (Danai Gurira), koje će u kasnijim sezonama postati vitalne za skupinu. Jasno je da je cilj ove sezone bio detaljnije prikazati razvoj međuljudskih odnosa i načina na koji razmišljamo u apokaliptičnom okruženju, no to je moglo biti i efektivnije odrađeno.

Sezona 3

Treća sezona nastavila je putem prethodne, te su odnosi unutar skupine i dalje bili veliki dio priče. No ovoga puta preživjeli nisu imali sigurnu lokaciju i stalnu zaštitu, već su na tome konstantno morali raditi. Česte misije prikupljanja resursa, hrane i ostalih sredstava na koje su bili prisiljeni odlaziti pomogle su stvoriti dojam nesigurnosti i ponovo probuditi onaj osjećaj za preživljavanjem kojeg gotovo da nije ni bilo u drugoj sezoni. Također, u ovoj sezoni „The Walking Dead“ po prvi puta postavlja druge ljude i druge skupine kao potencijalnu prijetnju za dobrobit naše skupine. Walkeri više nisu bili jedina opasnost u novom svijetu. Upoznajemo Guvernera (David Morrissey), karizmatičnog vođu zajednice preživjelih pod nazivom Woodbury, koji ubrzo postaje glavni antagonist treće i četvrte sezone.

Sezona 4

Po svojoj strukturi i priči, četvrta sezona poprilično je slična trećoj, pa tako nemam puno toga za dodati što već nisam spomenuo. Sukob s Guvernerom se nastavlja sve do njegove eskalacije, posljedicom koje su preživjeli prisiljeni podijeliti se i pronaći novo sklonište. Sad već možete vidjeti zašto sam ranije spomenuo ”šablonu događaja” koja se vrti gotovo svake sezone.

Sezona 5

Početak kraja za kvalitetu „The Walking Deada“; iako i dalje pratimo istu skupinu, točnije likove koje smo kroz 4 sezone zavoljeli i koje želimo pratiti sve do trenutka njihovog spasa, sve je više dijelova na kojima je gledateljima jednostavno dosadno. Scene u kojima naši protagonisti doslovno samo hodaju ulicom zabavne su samo u smislu da su oni sada postali ”hodajući mrtvaci”, jer s aspekta razvijanja priče ne rade ništa. Jedina svijetla točka ove sezone je prilika da postepeno pratimo devoluciju Ricka Grimesa iz donekle civiliziranog čovjeka koji želi preživjeti u apsolutnu zvijer (slika upotpunjena zvjerskom bradom), koja je spremna ubiti svakoga tko zaprijeti sigurnosti njega i njegove skupine.

Sezona 6

U šestoj sezoni je svijet TWD-a odjednom postao puno veći; sve je više zajednica i preživjelih, a walkeri se gotovo ni ne spominju, osim u par epizoda tijekom cijele sezone. Naravno, upravo su te epizode najnapetije i najbolje, jer barem na kratko imamo osjećaj da je njihov doprinos cjelokupnoj priči više od pozadinske prijetnje koja služi samo kao prolazna nelagoda u raznim diplomatskim misijama na koje Rick i ostatak skupine odlaze kako bi stvorili dobre susjedske odnose s ostalim zajednicama. No nisu sve zajednice prijateljski nastrojene, pogotovo ona koju vodi Negan (Jeffrey Dean Morgan).

Sezona 7 i 8

Negan i njegova skupina ”Spasitelja” pojave se krajem šeste sezone i sve do kraja osme na razne načine teroriziraju Rickovu skupinu i ostale zajednice. U teoriji ovo zvuči donekle zanimljivo, pogotovo dok uzmemo u obzir da je Jeffrey Dean Morgan savršen u ulozi Negana i da je donekle zabavno pratiti kako je brzo postao dominantna figura serije, nakon što je Rick bio ”glavna faca” šest godina. Brojni sukobi, planovi nadmudrivanja suparnika, promjene lojalnosti i karizmatični vođe koji se bore jedan protiv drugoga. Sve to zvuči zanimljivo, zar ne? Ne. Hrpa filler epizoda o nevažnim i dosadnim likovima, besmislene odluke dosad pametnih likova i iritantne odluke o daljnjem razvoju priče od strane producenata od ove su dvije sezone napravili kaos. No drago mi je da sam uspio izdržati.

Sezona 9

Od početka ove sezone, uspješno je stvoreno ono isto okruženje koje nas je sve toliko impresioniralo u početnim sezonama. Walkeri su opet postali stvarna prijetnja i nisu više u pozadini nekog neimpresivnog okršaja među zajednicama, no zajednice su i dalje vitalni dio cijele priče. Ipak, samo vraćanje na početne postavke ne bi bilo dovoljno da me potakne na pisanje. Ova sezona uspjela je po prvi puta u povijesti serije iskombinirati sukob među zajednicama sa sukobom živih i mrtvih i upravo se tom sukobu toliko veselim u drugoj polovici ove sezone.