Vrijednost umjetnosti interijera

Nije bitno nalazimo li se kod kuće, u kafiću, restoranu, frizerskom salonu ili na poslu. Uvijek smo okruženi zidovima. Bez obzira na to prepoznajemo li signale, zidovi nam ih uvijek šalju. Čak i sama boja zida budi osjećaje. Žuta boja povezana je s intelektom, srećom i energijom, dok se crvena boja često koristi kako bi stimulirala ljude da donesu brze odluke, a podiže i razinu strasti, opasnosti i ljubavi. Plava se smatra korisnom za um i tijelo. Svaka od njih utječe na svoj način.

Oslikavanje zidova sve je popularnije u Hrvatskoj. Oslikan zid prilagođava se svrsi prostorije i na taj način može postići snažnije osjećaje u nama. Oslikan zid može nositi neku poruku koja će nas svaki put iznova razveseliti, navesti nas na razmišljanje ili nas umiriti. Zidovi dječjih soba prepuni boja i likova iz crtića djeci mogu pružiti ugodnost i veselje. Grad oslikan na zidu lokala u kojem pijemo jutarnju kavu može nam probuditi maštu. Oslikavanje zidova je umjetnost koja, nažalost, u današnje vrijeme nije dovoljno cijenjena. Svi bi nešto htjeli, ali htjeli bi besplatno.

Dvadesetšestogodišnji poduzetnik i umjetnik Matija Zgurić uskoro otvara ugostiteljski objekt. Budući da se i sam bavi umjetnošću, zna koliko ona zapravo vrijedi. Ipak, umjetnost nije nešto od čega zarađuje. Stvara je za svoju dušu.

Mislite li da je umjetnost dovoljno cijenjena?

Ne. Živimo u svijetu u kojem se ne cijene prave stvari. Svi gledamo kako ćemo nabavit što bolji mobitel i imati markiranu odjeću, a dragocjene stvari zapostavljamo. Bilo da pričamo o prijateljstvu, ljubavi, umjetnosti ili slično.

Kažete da zapostavljamo umjetnost i ne cijenimo je. Zašto je i Vama umjetnost samo ispušni ventil, a ne nešto čime se bavite?

Baš zato što se ne cijeni. Žalosno je to što ljudi žele imati sliku na zidu, malu skulpturu u boravku ili pak oslikan zid, a nisu spremni platiti. No nije to tako samo u likovnoj umjetnosti. Isto se događa s plesom, glazbom i književnosti. Ponavljam, ne cijeni se ono što vrijedi. Danas se sluša loša glazba koja nas zatupljuje… Više ne znamo što uopće znači kvalitetno.

Kakvu umjetnost Vi stvarate?

Već godinama oslikavam zidove. To mi je na prvom mjestu, ali volim i crtati, slikati raznim tehnikama i na raznim površinama, a velika su mi ljubav i grafiti. Odrastao sam u zagrebačkoj Dubravi i odmalena sam sa starijim dečkima po fasadama, ogradama i vlakovima stvarao umjetnost. Ipak, grafiti su kod nas vrsta vandalizma, pa se ni s time ne mogu baviti. Zato sam prešao na oslikavanje zidova.

Kako ste došli na ideju da oslikavate zidove?

Jedne večeru došao sam s izlaska, legao u krevet i nisam mogao zaspati. Buljio sam u strop i promatrao kako sjene drveća plešu po mojoj sobi. Počeo sam stvarati sliku u glavi i zamišljao sjene u raznim bojama. Ujutro, čim sam otvorio oči, otišao sam kupiti boje i oslikao sam zid baš onako kako sam to vidio večer prije. Moji su prijatelji vidjeli što sam napravio i svidjelo im se, pa su i sami htjeli takvu novost u svojoj sobi. Proširio se krug ljudi koji su htjeli prostorijama svog doma dati nekakav ugođaj, a nakon toga htjeli su i vlasnici kafića, picerija, kozmetičkih salona…

Koliku zaradu imate od oslikavanja zidova?

Žalosno za reći, ali nemam je. Baš sam nedavno dobio ponudu za oslikavanje dječjega frizerskog salona. Trebao sam oslikati dva zida. Bilo je tu Disneyevih likova, vesele pozadine, cvjetića, ptičica i sl. Trebala su mi tri cijela dana, a dobio sam 450 kuna. Naravno, materijal sam platio sam. Ne smatram da sam skup jer sam tražio 600 kuna, ali to je njima bilo previše. Pristao sam samo zato što to volim raditi. Slobodno vrijeme radije ispunjavam oslikavanjem nego pred televizorom.

Imate li pozitivnih iskustava, odnosno jeste li se susreli s ljudima koji su ipak znali koliko vrijedi Vaš rad?

Jesam. To su rijetke situacije, ali ih ipak ima. Primjerice, kad sam išao oslikati neke urede. Dakle, ljudi su mi objasnili što žele, ja sam im dao neke svoje prijedloge i dogovorili smo posao. Kad su me pitali koliko će to koštati, predložio sam im cijenu. Čovjek mi je rekao da to tako ne može. Malo sam se iznenadio jer sam stvarno rekao cijenu s kojom neću baš zaraditi, a onda je on nadodao da je to premala cijena i da moram poštovati svoj rad ako želim da ga poštuju drugi.

Uskoro otvarate ugostiteljski obrt, koliko ćete uložiti na uređenje interijera?

Uložit ću dosta. Dugo se bavim ugostiteljstvom i radio sam na raznim mjestima. Znam koliko ljudima znači u kakvom se ambijentu nalaze tijekom svoga slobodnog vremena ili poslovnog sastanka. O uređenju interijera ovisi i populacija ljudi koja će vam dolaziti. Pod time da ću dosta uložiti ne mislim na to da ću potrošiti mnogo novaca. Čovjeku treba samo malo mašte i volje. Sve se može napraviti za malo novaca. Imam raznih slika, svojih i tuđih. Oslikat ću zidove, paziti na boje i planiram sve napraviti u nekom vintage stilu. Cijenim stare stvari, a njih se danas može jeftino nabaviti. Ono što bi ja mogao iskoristiti za uređenje ljudi toliko ne cijene i takve stvari bacaju, a kad to vide dobro iskorišteno, ostaju zapanjeni.

Mislite li da će se situacija promijeniti? Postoji li mogućnost da se umjetnost počne cijeniti onoliko koliko i vrijedi?

Ne znam. Nekako mislim da današnjim tempom života ljudi ponekad i nemaju vremena zamijetiti neke stvari. Zapleli smo se u obavezama i novac toliko sputava… Ljudi su postali škrti čak i kad je kruh u pitanju. No ne krivim ih jer je situacija takva i ne možemo drugačije. A umjetnost je danas ipak luksuz…