VRIJEDI LI KOMENTIRATI NESREĆE PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA?
Zar smo razvojem tehnologije došli do toga da gubimo na humanosti? Sve su češći slučajevi komentiranja smrtnih slučajeva ili nesreća putem društvenih mreža, bilo to u nekom pokušaju da se pokaže potpora ili da se s druge strane nekoga ocrni čak iako više nisu uz nas.
Svaka osoba je barem jednom bila svjedok ovakvih činova. Kada neki portal objavi da je netko poginuo, većinom nastaju komentari potpore obitelji poginulog ili što je još više šokantno, ismijavanje i pogrdne riječi. Koliko god možda lijepo izgledalo izraziti nekome sućut, je li stvarno ispravno to napraviti putem društvenih mreža? Ponajviše kada se komentira „RIP.“ Hoće li to išta značiti obitelji preminulog ili toj samoj osobi. Mnogima će značiti lijepe riječi nakon lošeg događaja. Važno je biti tada uz nekoga. Iako bi se moglo reći da je netko uz tu osobu, ako je to napisano na profilu preminulog ili njegove obitelji, je li stvarno to tako? Nije li to zapravo pomalo hladno? Znajući da netko žaluje za nekim, razumljivo je shvatiti i da će osjećati još više tuge gledajući u profil voljene osobe. Ako netko nije u mogućnosti biti fizički prisutan, može nazvati putem telefona i tako prenijeti svoje suosjećanje, uvjerljivije i osjećajnije. S druge strane, veliki je postotak onih koji vrijeđaju umrle ili unesrećene. Samim time što portali, primjerice na Facebooku, omogućuju ljudima komentiranje, daju im dopuštenje za to.
Naravno, svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje te takvi komentari privuku pozornost mnogih. Ali trebalo bi se osvrnuti na moral i etiku, odnosno sve je do same osobe. Što se krije iza potrebe komentirati tuđu nesreću, bez obzira pokazuje li se u komentaru empatija ili je riječ o mržnji. Svatko za sebe bi trebao razmisliti o onome što će objaviti, prije nego nešto bude prekasno povući.
„Zaslužio je, vozio je BMW“
Samo je jedan od primjera u moru neukusnih komentara. Vrijedi napomenuti kako su to najčešće osobe jakih riječi, koje se istovremeno skrivaju iza lažnih profila. Što bi takvi komentari zapravo trebali značiti? Moramo li shvatiti prema ovome primjeru da nitko ne bi trebao kupiti određenu marku automobila ili ako će kupiti da će uzrokovati nesreću i to zaslužiti? Kako bi svijet samo bio drugačiji kada bi ljudi učili na svojim pogreškama. Kada se dogodi nesreća, bez obzira je li netko stradao ili ne, zašto je ljudima od najveće važnosti kakvo je bilo vozilo? Ista situacija bi se dogodila vozio netko BMW ili Škodu. U takvim trenutcima trebale bi biti najvažnije osobe koje su sudjelovale u nesreći. Život se ne može vratiti, ali materijalne stvari se mogu popraviti ili kupiti. Što može biti dragocjenije od života? Tugu nakon što se nekoga izgubi, ništa ne može zamijeniti. Kada se pogleda sve u cjelini, ljudskoj „tuzi“ ili moglo bi se reći pakosti nema kraja. Što to ima u ljudima tužno da imaju toliku potrebu svoju mržnju podijeliti cijelome svijetu? Čak i kad imaju priliku da samo komentiraju, oni upletu i ostale, označujući svoje poznanike na tu objavu i zajedno s njima krenu u raspravu, ismijavajući unesrećene. Ako se ponovno osvrnemo na materijalne stvari, moguće je vidjeti koliko su neki ljudi opsesivni i opsjednuti time, koliko ne razmišljaju prije nego nešto kažu i koliko im je važno pokazati svoj ego svima. Čak i da netko slučajno udari životinju na cesti, nečije prvo pitanje bit će ili o automobilu ili novcima. Živimo u modernome društvu u kojemu se čini da iz dana u dan gubi na humanosti.
