Volonterstvom do besplatnih festivala

U samo nekoliko godina uspio sam za male pare posjetiti i uživati na nekoliko regionalnih festivala. Kako? Volonterstvom!

Volonteri – oni koje vidite da se svugdje šeću ko’ muhe bez glave, imaju razne povlastice, a tu i tamo budu korisni pa stoje negdje i glume tablu s informacijama.

Moja ljubav prema volontiranju i festivalima je počela 2012. godine na Tabor Film Festivalu u najpoznatijem selu na svijetu – Kumrovcu (inače se održava u Dvoru Veliki Tabor u Desiniću). Kako sam iz zagorja, ekipa iz organizacije i volonteri su mi bili relativno poznati, pa je bilo i jednostavnije uklopiti se. Prva pozitivna stvar oko volontiranja je definitivno upoznavanje bezbroj odličnih ljudi, koje uglavnom upoznate taman toliko da si ostanete u dobrim odnosima.

Ti se festivalski dani obično provode guštajući, hedonistički, ali ako si aktivniji, možeš upoznati sve grane organizacije festivala; postavljanje stageova, prodavanje ulaznica, rad u kuhinji ili najomiljenije – sakupljanje smeća. Uobičajeno je da pojašnjenje što ćeš raditi i koje su ti obaveze dobiješ najmanje mjesec dana prije događaja, tako da imaš vremena pripremiti si sve potrebne stvari za što lakše obavljanje posla. Nije da će ti trebati nešto posebno, ali treba ipak obratiti pažnju na neke sitnice, kao npr. da ne umreš na suncu tijekom volontiranja, to ipak ne bi bilo kul.

Ekipica volontera sa Seasplasha

Sljedeće godine, 2013.,  odlučio sam se na malo veći pothvat, Metaldays u prekrasnom slovenskom gradu Tolminu, kojeg okružuju gorostasne Julijanske Alpe. To je ipak malo veći festival, više ljudi, više dana, pa je i bolja organizacija. Na takvim festivalima posao volontera je svakako ozbiljniji jer je ipak puno više ljudi i grešaka ne bi smjelo biti. No, s većim festivalima dolaze i popularniji, “jači” izvođači (primarna stvar nije volontiranje nego besplatna karta na festivalu, pa treba to i iskoristiti), a da ne pričam o većoj raznolikosti štandova s hranom, što na manjima nekad bude i problem. Ipak ti treba energije da u potpunosti doživiš to iskustvo.

Ne moraš se brinuti ako odlučiš otići nekud solo (nekad je teško organizirati voljnu ekipu da se u isto vrijeme nađete s punim novčanicima), pogotovo na volontiranja. Uvijek će biti još ljudi u istoj situaciji koja vas jedino može zbližiti. Na taj način upoznaš ljude različitih motivacija iz raznih zemalja, ali glazba i snalaženje tijekom kampiranja između vas stvori zajedništvo.

Iz Tolmina sam se vratio pun pozitivnih emocija i iskustava, zapravo i s povišenom temperaturom, ali dobro, to obično tako i završi kada si preforsiraš organizam. Ništa što odmor, čaj i voće u samo nekoliko dana ne mogu riješiti.

Sljedeći festival na repertoaru je bio domaći Momento Demento u Primišlju kraj Slunja. S frendom sam dogovarao ljetnu avanturu, a pošto nam je psy trance bio relativna nepoznanica, rekli smo “Zašto ne?”. Stali  smo u Slunju, čekali novi bus do festivalskog kampa, opremili se lokalnom rakijom koja nam je dala dodatnu snagu za traženje pogodne lokacije za šator. Jedan od boljih osjećaja je uspješno slaganje šatora nakon višesatnog putovanja, bacanje u hladnu rijeku, otvaranje pive, paljenje pljuge i da citiram one metalike ” And nothing else matters”.

Partijanje s tim modernim hipijima koji bosi usred šume plešu na jednolične ritmove mi je proširilo obzore. Vjerujem da su se svi ulovili u trenutku kad nekoga osuđuju samo prvim letimičnim pogledom, ali na ovakvom jednom festivalu nema toga, postoji samo sloboda. Sloboda od prikrivanja tko smo, što nas zanima, čime se bavimo, kako se zabavljamo. Nitko vas neće osuđivati zbog vaših radnji, naravno ako nikoga ne povrjeđujete. To je bio moj korak u nepoznato, jednostavno sam se oduševio. Izašao sam iz svoje comfort zone.

Ovo ljeto sam odradio dva festivalska volontiranja; Seasplash i Dimensions. Oba su na istoj lokaciji, predivna tvrđava pored Pule, Punta Christo. Seasplash je više orijentiran domaćoj publici, dok je Dimensions pretežito rađen za britanske partijanere. Seasplash funkcionira kao mala zajednica, barem što se tiče volonterskog dijela. Morate uzeti u obzir ciljanu publiku festivala, ako je većinska publika strana, očekujte i veće cijene, a budući da je novac (odnosno, manjak novaca) jedan od razloga volontiranja, budite svjesni da ćete pivo platiti najmanje 30 kn, a o hrani da ne pričam. Zato upoznaš nekoga tko ima auto ili stopiraš do obližnjeg mjesta i prvog dućana. Napominjem da prijenosni hladnjak uvelike spašava problematiku oko održavanja hrane u zadovoljavajućim uvjetima, inače se moraš naviknuti na ili previše sumnjivu i toplu hranu ili svakodnevni odlazak u dućan i instantno trošenje svih riskantnih namirnica, ali to je i inače klasični festivalski život, bez obzira na volonterstvo.

Pogled s radne pozicije na Dimensionsu

Nadam se da sam barem nekom od vas koji čitate usadio ideju u glavu da ovo ljeto provedete volontirajući na festivalu, bilo glazbenom ili filmskom ili humanitarnom, kakvom god. Vjerujte mi da je to jedan od zabavnijih načina upoznavanja mnoštva ljudi, novih iskustava i lokacija. Otvara vam vrata u budućnost jer je tek unazad desetak godina volontiranje postalo “hit” i pokazuje drugima da ste spremni utrošiti svoje slobodno vrijeme na nešto kvalitetno unatoč činjenici da nećete biti plaćeni.