Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: „Pitanje ravnopravnosti spolova nije vezano isključivo za žene“

„Pogrešna je percepcija da je pitanje ravnopravnosti spolova pitanje koje je isključivo vezano za žene. U neravnopravan položaj u pojedinim područjima dovedeni su i muškarci.“

Kada govorimo o ravnopravnosti spolova, najčešće mislimo na diskriminaciju žena. Prema definiciji hrvatskog zakona, ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci „jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata“.

Jedan od mnogobrojnih problema u Hrvatskoj jest i natalitet. Sve manje žena odlučuje se na to da postanu majke, a razlog koji najčešće navode strah je od gubitka posla i nemogućnosti ponovnog zapošljavanja, dakle diskriminacije, odnosno neravnopravnog položaja u odnosu na muškarce. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić otkriva gdje je glavni problem u diskriminaciji nekog spola, u kojem su sektoru žene i muškarci najčešće diskriminirani te zašto je tomu tako.

Ravnopravnost spolova definirana je u hrvatskom zakonu kao i u većini država diljem svijeta. Poštuje li se danas taj zakon u svijetu?

Danas samo u Europi više od tridesetak zemalja ima zakone o ravnopravnosti spolova i ne znam ni za jedan slučaj zemlje koja je donijela taj zakon, a da se ne provodi. Kao i kod svakog zakona, a tako i kod ovog, postoje odredbe koje se više ili manje učinkovito provode, kao i one koje se tijekom provedbe pokažu kao manjkave, zbog čega ih treba mijenjati.

Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj?

Zakon o ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj organski je zakon, što znači da svi drugi zakoni moraju s njime biti usklađeni.

Kada se razgovara o ravnopravnosti spolova, odmah se pomisli na diskriminaciju žena, no postoje li i slučajevi ili sektori u kojima su diskriminirani muškarci?

Pogrešna je percepcija da je pitanje ravnopravnosti spolova pitanje isključivo vezano za žene. Međutim, u mnogim područjima u praksi upravo su žene te koje nemaju jednake mogućnosti, jednaku vidljivost, jednaki status i jednaku korist od ostvarenih rezultata, stoga je neophodno promijeniti njihov neravnopravan položaj u društvu.

Također, u neravnopravan položaj u pojedinim područjima dovedeni su i muškarci. Našoj se instituciji, zbog diskriminacije temeljem spola, obraćaju i muškarci, naročito u području zapošljavanja, rada i roditeljske skrbi. Na diskriminaciju temeljem spola nailaze prilikom javljanja na onaj natječaj za posao koji se percipira kao ženski, primjerice za poslove odgojiteljice u dječjim vrtićima, primalje, odnosno osobe koje asistiraju pri porodu, čistačice…

Ravnopravnost spolova ne poznaje nijednu prepreku zbog koje muškarac ne bi mogao uspješno obavljati bilo koje od tih zanimanja, ali je u svijesti ljudi jak stereotip prema kojem su to poslovi za žene; baš kao što su neki drugi poslovi isključivo za muškarce pa su onda temeljem spola diskriminirane žene. Isti je slučaj i s roditeljskom skrbi. Prilikom odlučivanja o tome s kime će dijete živjeti nakon razvoda roditelja, u većini se slučajeva ono dodjeljuje majci jer se smatra da je majka uvijek bolji izbor.

Stoga je važno naglasiti da neravnopravnost temeljem spola nanosi štetu i muškarcima i ženama, iako ne u jednakoj mjeri, odnosno intenzitetu. Ali ako imamo jedan spol koji je u većini područja zakinut ili u nepovoljnijem položaju, to će se uvijek odraziti i na neravnopravnost drugog spola u nekom drugom području.

U kojem su sektoru žene najviše diskriminirane?

Kao prvo, žene su najviše diskriminirane temeljem spola u području rada i zapošljavanja. Već prilikom razgovora za posao postavljaju im se diskriminatorna pitanja – jesu li udate, namjeravaju li se udati i imati djecu. Takva se pitanja muškarcima ne postavljaju.

Poslodavci očekuju da je žena ta koja će, kad osnuje obitelj, biti teret poslovanju, financijski teret ili teret izbivanja s posla u trenutku odlaska na rodiljni dopust i ostvarivanja prava proizašlih iz majčinstva. Dakle, poslodavci smatraju kako će žene biti manje na dispoziciji budući da primarno nose teret kućanstva, odgoja djece i brige o starijima jer su društvena očekivanja još uvijek takva; dok se na muškarce koji zasnivaju obitelj, koji su očevi, ne gleda na taj način, odnosno ne očekuje se da će, samo zato što su očevi, koristiti bolovanja, biti odsutni s posla ili ne biti u mogućnosti raditi prekovremeno. Žene na tržištu rada čekaju dvije velike prepreke – dob i majčinstvo, a čine i 100 % onih koje se pritužuju na spolno uznemiravanje na radnom mjestu.

Žene su diskriminirane i na mjestima gdje se donose političke i gospodarske odluke. U sferi politike, nakon zadnjih parlamentarnih izbora u Hrvatski sabor izabrano je svega 15 % zastupnica, a od 20 ministarstava, na čelu svega triju nalaze se žene.

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić ističe i kako je jedan od mnogih razloga diskriminacije upravo tradicija, odnosno patrijarhalna podjela rodnih uloga, prema kojoj se od muškaraca i žena očekuje da se u njih uklope. Prema takvom shvaćanju primarna je uloga žene biti supruga i majka – ona koje se brine za dom i ukućane, a primarna uloga muškarca jest da radi i skrbi za obitelj.

Ono o čemu mnogi raspravljaju jest to da su žene slabije plaćene od muškaraca iako rade na istom radnom mjestu, imaju isti radni staž, možda čak i duži od muškaraca. Ako postoji razlika u plaći, kolika je ona otprilike?

Prema podacima koje je u 2015. objavio Državni zavod za statistiku (prikupljeni 2013.), prosječna brutoplaća u Hrvatskoj iznosila je 7.926 kn, dok je udio prosječne plaće žena (7.470 kn) u prosječnoj plaći muškaraca (8.319 kn) iznosio 89,8 %, što predstavlja blago povećanje jaza u odnosu na 2014. godinu, kad je udio prosječne plaće žena u prosječnoj plaći muškaraca iznosio 90,2 %. Odnosno, jaz u plaćama u 2015. iznosio je 10,2 %.

Kao jedan od glavnih razloga zašto dolazi do razlike u plaćama pravobraniteljica navodi podatak da su žene zaposlene u onim djelatnostima koje na hrvatskom tržištu rada ostvaruju niže dohotke, odnosno žene pretežno zauzimaju niža i slabije plaćena radna mjesta od muškaraca. Također, napomenula je kako u financijskim djelatnostima i djelatnosti osiguranja žene ostvaruju tek 75,9 % brutoplaće koju ostvaruju muškarci.

Posljednjih se godina u hrvatskim medijima često provlači teza da se žene ne odlučuju na majčinstvo jer im poslodavci zato uručuju otkaz. Je li doista tako?

U teškoj gospodarskoj situaciji velike nezaposlenosti i nesigurnosti rada, naravno, postoji oprez. Poslodavci koji nastoje opstati na tržištu nastoje minimizirati rizike čak i onda kada to znači kršenje određenih radnih prava. Tako će žene koje zatrudne ili rode, a rade prema, naprimjer, ugovorima na određeno vrijeme, u najvećem postotku izgubiti posao jer im ugovor neće biti produžen. Ženama koje rade prema ugovorima na neodređeno vrijeme ne može biti uručen otkaz zbog korištenja rodiljnog dopusta. Zakonitosti koje vladaju na tržištu rada uvjetuju mnoge radne odnose, koji se onda reflektiraju i na radna prava i na opstanak na takvom tržištu.

Kvalitetnijom zakonskom regulativom i učinkovitijim nadzorom nad provedbom zakonskih odredbi te poštivanjem načela ravnopravnosti spolova i ljudskih prava može se uvesti red ondje gdje su uočeni problemi.

Višnja Ljubičić: „Stakleni strop nije mit i to potvrđuju brojna istraživanja. Istraživanja su provedena i u Hrvatskoj, gdje također postoji!“

Stakleni strop – mit ili istina? Što taj pojam znači i postoji li uistinu u praksi?

Pojam staklenog stropa koristi se za nevidljivu prepreku ženama koje žele, znaju i mogu participirati na najvišim pozicijama, na kojima se donose odluke. Sintagma staklenog stropa, koju često čujemo i koristimo, nije postojala prije nego su se žene na hijerarhijskoj ljestvici počele penjati prema onim pozicijama koje su percipirane kao pozicije rezervirane za muškarce, a to su upravljačke pozicije u financijskom, poslovnom, ekonomskom ili političkom sektoru – onim sektorima u kojima se akumulira moć. I to nije mit, što potvrđuju brojna istraživanja i kod nas i u svijetu.

Upravo zato pravobraniteljičin ured 2014. godine pokrenuo je dvogodišnji projekt pod nazivom Uklanjanje staklenog labirinta – jednakost prilika u pristupu pozicijama ekonomskog odlučivanja, koji je Europska komisija prepoznala kao jedan od najboljih te stoga pružila podršku i potporu. U projektu su proveli četiri istraživanja o zastupljenosti žena i muškaraca na upravljačkim pozicijama. Tako su došli do brojke da je u tijelima upravljačke razine udio žena bio 24,25 %, a udio muškaraca 75,75 %. U upravnim tijelima žene čine 24,40 %, a muškarci 74,60 % svih članova uprave. Pravobraniteljica naglašava kako su istraživanjem došli do zaključka kako su žene izuzetno podzastupljene na najvišim pozicijama ekonomskog upravljanja.

Zašto je društvo neprijateljski nastrojeno prema ženama? Gdje vidite glavni problem?

Nikako ne bih rekla da je društvo neprijateljski nastrojeno prema ženama. Neravnopravnost spolova nije stvar neprijateljske nastrojenosti, već podjele rodnih uloga, koje ne idu u korak sa suvremenim društvom, potrebama i željama svih članova i članica društva u okruženju u kojem žive, rade i ostvaruju sebe kao individualna ljudska bića. Budući da smo se opredijelili za demokratsko društvo, da smo u Ustav upisali ravnopravnost žena i muškaraca kao jednu od vrednota, da smo uspostavili mehanizme za zaštitu od diskriminacije temeljem spola i za promociju načela ravnopravnosti spolova i da smo dio šire globalne zajednice koja promovira ista načela, znači da uviđamo neke zastarjele odnose među spolovima, potrebu za promjenom i/ili prilagodbom novonastalih odnosa u praksi.

Imate li savjet za mlade? Kako da oni utječu na izjednačavanje spolova, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije?

Ne radi se o izjednačavanju spolova jer spolovi jesu različiti. Te razlike treba poštivati i ne uzimati ih kao temelj prema kojem se jednom ili drugom spolu onemogućavaju neka prava. Prava nisu ničija da bi ih mogli davati ili uskraćivati drugima. Zato govorimo o ravnopravnosti jer, koje god razlike postojale među nama po bilo kojoj osnovi, pa tako i spolnoj, prava moraju biti jednaka. Dakle, radi se o izjednačavanju prava, a ne spolova.

Ono što mladi mogu jest da se obrazuju, da kritički promišljaju sve što vide i čuju, da ne podržavaju one koji drugima žele ukinuti ili uskratiti prava koja sami uživaju i da ne dozvole da ih netko ukida ili uskraćuje njima po bilo kojoj osnovi. Ako danas smatrate da nekome po nekoj osnovi treba uskratiti ili ukinuti prava koja vi imate, a ta prava uvijek uskraćuje većina nekoj manjini, znajte da ćete se sutra i sami naći diskriminirani po nekoj osnovi jer ćete zbog nečega biti u manjini. Svatko od vas neka krene od sebe, neka osvijesti što je diskriminatorno i neka o tome osvještava i druge. Ne pristajte šutke na diskriminatorne izjave onih koji vrijeđaju vas ili nekoga u vašem okruženju. Reagirajte na seksističke primjedbe i na omalovažavanje ili vrijeđanje bilo koga temeljem spola, spolne orijentacije, bračnog ili obiteljskog statusa ili bilo koje druge osnove. Pokažite da ne pristajete na takvu komunikaciju i da na nju ni bi trebali pristati ni drugi. Svaki mladi čovjek može doprinijeti poštivanju načela ravnopravnosti spolova vlastitim primjerom.

Institucija koja se bavi ravnopravnošću spolova ove će godine započeti s novim projektom EU pod nazivom Prema stvarnoj ravnopravnosti muškarca i žene: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života. Projekt je usmjeren prema učenicima završnih razreda srednjih škola, koji se pripremaju za ulazak na tržište rada ili nastavljaju sa svojom profesionalnom edukacijom. Za njih će biti osmišljene interaktivne predstave kako bi ih se potaklo na to da preispitaju vlastitu percepciju podjele kućanskog rada između muškaraca i žena te usvoje normu da su oba spola jednako odgovorna za rad u kući. Pravobraniteljica zaključno navodi i ciljeve projekta: uklanjanje rodnih stereotipa, nametnutih rodnih uloga i muških i ženskih profesija, usklađivanje obiteljskog i poslovnog života za žene i muškarce, uklanjanje neravnopravnosti unutar obitelji i promoviranje aktivne uloge očeva u formativnim godinama razvoja djeteta.