Uzgoj na Sjeveru

Iako temperature ovih dana, kako kažu naši mediji, divljaju po cijelom svijetu,utješna je činjenica da barem prate stare dobre običaje po kojima je na sjeveru uvijek hladnije a na jugu toplije. Bez obzira na neobično velike temperaturne razlike, ipak nismo generacija koja će doživjeti ledeno doba – premda nam je snijeg pred vratima. I dok osjećam olakšanje zbog takve informacije i uživam u spoznaji da nisam u blizini -50 niti +50 stupnjeva, nešto mi ne da mira. Zašto je na našem „Sjeveru“ tolika vrućina? Ozonska rupa? Globalno odlučilo zatopliti pa krenulo baš od Koprivnice? Nema logike. Nova je godina tek počela, zima je toplija no što smo očekivali, ali bilo je već takvih zima… Virim kroz prozor, provjeravam termostat… Nemoguće, ne nije moguće da je na „Sjeveru“ u ovo doba godine ovako vruće. Termostat ne bilježi vrućinu koju osjećam. Bože, što mi je? Brzo tražim kartu Hrvatske i još jednom provjeravam gdje se točno nalazim i koliko smo točno udaljeni od izmjerenih +50. Hrvatska, sjeverni dio Hrvatske, Koprivnica. I dalje mi nije jasno. Provjeravam sve dostupne medije koji su se probudili prije mene i pokušavam čuti vremensku prognozu. TV spominje maksimalac  do 7 stupnjeva, radio to potvrđuje, novine, portali isto. Ništa, „Sjever“ Hrvatske prema vremenskoj prognozi ni blizu +50, a moja ekipa iz staklenika i ja nervozni od vrućine. I dok se pokušavamo rashladiti – kao jedna od prvih iz uzgoja „novinarskog staklenika sa Sjevera“ – usput pokušavam odraditi i svoj posao. Pronaći uzrok, iskopati kakav izvor ili bilo kakvu informaciju kojom bih mogla smiriti ostale sjemenke u stakleniku sa „Sjevera“ i objasniti ovakav temperaturni šok koji nas je pogodio.

Najtoplija točka u Hrvatskoj na „Sjeveru“

Netko je morao zabilježiti ove temperaturne promjene koje su mi, dok sam još klijala, promakle. I dok se oznojeni vrtimo na mjestu, naši vrli uzgajivači smireno nas obilaze. U stakleniku je prema svim tehničkim mjerilima ugodno. Preznojeni i sada već polugoli, zovemo svoje vrtlare jer ne razumijemo što se događa. Mirnih lica pokušavaju umiriti i nas. Govore nam da smo na sigurnom i da su to samo posljedice „Vrućih jezika” koji ponekad znaju zapuhati, ali oni su tu da nas zaštite dok ne ojačamo. „Vrući jezici“? Sada stvarno znam da sam nešto propustila. Ok, malo sam se smirila, ali ne razumijem točno što su „Vrući jezici“. Možda me se ne tiče, ali ipak krećem u potragu. Moram saznati više, no odakle krenuti?

Znam! Mediji! Oni uvijek sve znaju, barem tako kažu.

Klimatske promjene na „Sjeveru“ uzrokovali „Vrući jezici“

Nakon podužeg listanja i traženja, pozornost mi privlači naslov „Još nepostojeće koprivničko sveučilište traži troje profesora“. Uskoro je tu i drugi, ponovno s imenom grada u kojemu je moj staklenik, „Da, bio je natječaj, ali za Split. Tko je to u Koprivnici mogao znati?“. Dva puta se spominje Koprivnica. O da, osjećam temperatura mi raste. Mogla bih biti na pravom tragu i zbog toga ne odustajem. Dobar staklenik u kojemu sam pustila svoje korijenje učio me slijediti tragove do prave informacije i upravo po to idem jer ukoliko pronađem sve „Vruće jezike“, znat ću ih prepoznati i mogu im i ja pokazati svoj pa se možda uplaše i stanu. Ipak sam jedna od sjemenki s dužim jezikom i ako ih itko može zaustaviti, onda sam to ja. Jezik za jezik, mislim i nastavljam s potragom. Uskoro se preda mnom, zahvalni na mojoj upornosti i znatiželji, otvaraju svi tragovi „Vrućih jezika“ koje sam propustila bezbrižno klijajući. „Imaju navalu studenata, a još nisu našli nijednog profesora“, „Gradonačelnice, na što trošite novac građana Koprivnice?“, „Ministarstvo najavilo kontrolu Medijskog sveučilišta u Koprivnici“, „Za tri godine uzgojit ćete prave novinare pa nas onda ‘anulirajte’“, „Medijsko sveučilište u Koprivnici osnovano na rubu kriminala“, „Mnogi su željeli da Medijsko sveučilište nikad ne proradi“, „Prijava Uskoku zbog integracije Medijskog sveučilišta i VELV-a“… Ajme, koliko ih je, moja mala tek proklijala glava zaboljela me od svih ovih naslova. Nemam živaca sve čitati, ali sada znam kako izgledaju „Vrući jezici“. Odahnula sam zahvalna medijima na svim ovim informacijama. Hvala Bogu, nije ozonska rupa, a niti je globalno odlučilo zatopliti po svijetu i krenuti baš od Koprivnice, Medijskog sveučilišta, moga staklenika na „Sjeveru“.

Popušta panika. Sada tek postajem svjesna koliko smo „Vrućih jezika“ već preživjeli, a da mi sjemenke nismo ni morale pokazati svoj. Istina, malo je bilo toplije tih dana, ali briga oko našeg uzgoja nije izostajala, dapače – još se pojačala jer jezike su žrtvovali naši uzgajivači.

Uzgojena na „Sjeveru“

Pokušavam vratiti sjećanja na „Sjever“ i sam početak. Kad sam sve možda trebala pokazati svoju jezičinu, a nisam. Odjednom mi postaje jasnije. Prisjećam se da sam kao „sjemenka“ koja je mogla birati gdje će na „uzgoj“ jer dobro podnosim sve vremenske uvjete, od prvog trena željela na „Sjever“. Iako su me tada pojedine sjemenke odgovarale od staklenika na „Sjeveru“ jer je „uzgoj“ na „Sjeveru“ među sjemenkama tada bio nešto novo i nešto za što nikada do tada nisu čuli, ja sam mu ipak odlučila dati priliku. Kada sam stigla, staklenik je još bio u nastanku. Vladao je simpatičan nered među vrtlarima, ali svaku sjemenku dočekali su s osmijehom i dali joj mjesto koje joj pripada. Njihova stručnost, predanost i neustrašivost, bez obzira na vremenske nepogode izazvane „Vrućim medijskim jezicima“, koje sam već tada mogla osjetiti, dovela je brzo do našega zdravog klijanja – što staklenik čini sve ugodnijim i boljim mjestom za rast i razvoj, i bez mog jezika. Uskoro se glas o odlično tehnički i stručno izgrađenom stakleniku na „Sjeveru“ proširio među sjemenkama. Sjemenka za sjemenkom, polako, ali sada posve sigurno u vrhunski uzgoj na „Sjeveru“ počinju pristizati iz svih dijelova Hrvatske i staklenik uskoro postaje premalen. Kako su u staklenik na „Sjeveru“ dobrodošle sve vrhunske sjemenke željne zdravog uzgoja, naši vrtlari, uzgajivači ne odbijaju niti jednu koja ima potencijala u tom podneblju, već odlučuju napraviti još veći, moderniji i opremljeniji staklenik i dati svima još bolje uvjete za rast i razvoj. Kao i u svemu do tada, na sreću nas sjemenki, i u tome uspijevaju.

A danas? Danas samo zahvaljujući upornim, hrabrim, stručnim i predanim uzgajivačima i čuvarima staklenika na „Sjeveru“ jedan od većih staklenika u zemlji. Prve sjemenke koje su stigle na uzgoj na „Sjever“ već su davno proklijale i pretvaraju se u čvrste i zdrave biljke s velikim i jakim jezicima. Naravno da „Vrući jezici“ i dalje pušu, no upravo su nas oni učinili otpornima na sve vremenske uvjete, a i našim uzgajivačima dali motiv za daljnji uzgoj – jer što su jači „Vrući jezici“, više je sjemenki koje trebaju zaštitu, a i znanje kako se jednoga dana svojim jezikom obraniti u medijskom vrtu koji će krasiti.

Konačno sam smirena, u ogledalu promatram svoj jezik i vidim da je sve jači i da sam na dobrom putu da mi „Vrući jezici“ ne naštete. Kako sam jedna od prvih sjemenki koje su stigle na uzgoj na „Sjever“, uskoro ću sigurnost svog staklenika morati zamijeniti medijskim vrtom negdje u svijetu. Prije ili kasnije znam da ću naletjeti i na „Vrući jezik“, no više mi zbog njih neće biti vruće – zahvaljujući upravo dobrom uzgoju naših uzgajivača. A do novoga medijskog vrta u kojemu ću ponosno pokazivati svoj jezik, neka još malo ojača ovdje jer vidim da mu baš paše ovaj uzgoj na „Sjeveru“.