SVEUČILIŠTE SJEVER

Hrvatski studentski zbor je tijelo u kojem su okupljeni studentski zborovi osam javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Studentski zbor Sveučilišta Sjever je izborno i predstavničko, nestranačko, nezavisno i nepolitičko tijelo studenata preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija Sveučilišta Sjever.

Ciljevi Studentskog zbora su: briga o kvaliteti života studenata, posebice o kvaliteti studijskoga procesa, studentskom standardu, ostvarivanju studentskih prava i drugim pitanjima važnima za studente.
Osim što obnaša dužnost predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta Sjever, 43-godišnji Višeslav Kirinić, mag. rel. publ., je i filozof, književnik te prevoditelj. U razgovoru za studentski portal Pressedan.hr otkriva kako je postao znanstveni novak, a potom i predavač na Odjelima za odnose s javnostima i Komunikologiju, medije i novinarstvo. Govori o svojim dužnostima i odgovornostima koje ima kao predstavnik svih studenata Sveučilišta Sjever, ali i o radu Studentskog zbora.

Na koji način Studentski zbor promiče interese i unapređuje kvalitetu života studenata?

Način proizlazi iz njegove temeljne svrhe. Svrha svakog Studentskog zbora jest da brine o nečemu što se naziva studentski standard. Također, brine i o kvaliteti studijskog procesa, studentskim pravima i slično. Studentski standard čine tri temeljne sastavnice: studentski smještaj, prehrana i rad. Zatim, kroz različite djelatnosti – dopisima, prigovorima, sugestijama i suradnjom, moramo djelovati i prema drugim dionicima obrazovnog procesa te ustrajati kako bismo dobili ono što želimo. Trebamo uvijek biti partner Upravi i iznositi sve ono što smatramo da je ključno za odvijanje studijskog procesa, s njima tražiti zajednički jezik i ići u pravcu kako bismo osigurali svoje interese. Naša Uprava ima izrazito sluha za studente. Ako to ponekad nije tako, tada smo primorani tražiti podršku kroz svoju krovnu udrugu, dakle kroz Hrvatski studentski zbor. Kao studentski zborovi, zastupamo više od sto tisuća studenata u Republici Hrvatskoj. Studenti su važan dionik društvenog života uopće. Ako ništa drugo, puka brojnost nam osigurava mjesto za stolom našeg resornog i bilo kojeg drugog ministarstva.

Što rade studentski zborovi kada je studentski rad posrijedi?

Vrlo zoran primjer je zakonsko oporezivanje studentskog rada. Početkom 2017. godine Vlada RH izradila je zakonsko rješenje po kojem bi se smanjio raniji neoporezivi dio studentskog rada, a studente bi se oporezivalo ukoliko zarade više od 15 tisuća kuna godišnje. Nama se to učinilo izrazito niskim. Primjerice, ako zaradiš nešto više od tisuću kuna mjesečno, već te krenu oporezivati. Osim toga, to i poslodavce čini nesklonijima da angažiraju studente za veće iznose. Studentski zborovi RH nisu se složili s time jer su smatrali da je to naprosto prenizak iznos koji nije poticajan za rad studenata te zapravo jako ugrožava studentski standard. Poslali smo dopis Vladi RH u kojem smo naveli sve važne zamjerke vezane uz predloženo zakonsko rješenje. Potom su započeli pregovori s Ministarstvom financija i našim resornim Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Nakon žestokih i vrlo aktivnih, a svakako i argumentiranih pregovora, Vlada RH preinačila je svoje predloženo zakonsko rješenje. Uspjeli smo isposlovati da oporezivanje počinje tek nakon 60.600 kuna godišnje zarade. U pitanju su bile financije studenata, dakle koliko oni zarađuju i koliko ih se oporezuje. Ovaj zakon je i dalje na snazi.

Ugovor između Sveučilišta Sjever i HŽ-a za povoljnija putovanja vlakom potpisan je 5. ožujka ove godine. Koja je bila uloga Studentskog zbora pri potpisivanju tog Ugovora?

Naša uloga je uvijek jednaka. Mi želimo da sve usluge koje su nam na raspolaganju i koje su nam važne kao studentima budu što povoljnije te da predstavljaju što manje opterećenje i što manji udar na standard studenata. Stalno se obraćamo Upravi, kao našem primarnom partneru i sugovorniku, te iznosimo svoje stavove. U ovom slučaju, bilo je riječi o tome kako bi trebalo pojeftiniti troškove prijevoza, što bi se odrazilo i na bolji odaziv studenata te bolji feedback. Nakon toga, Sveučilište za nas, a naravno i u suradnji s nama, odrađuje ono što smatramo zajednički važnim. Nećemo se zadovoljiti samo time da naši studenti u Koprivnici budu isključivo iz Koprivnice ili studenti u Varaždinu isključivo iz Varaždina. Nikako! Ideja Sveučilišta jest ta da privučemo što je moguće više studenata iz cijele Hrvatske, u perspektivi naravno i iz inozemstva. U HŽ-u smo pronašli partnera koji će nam pomoći na način da će studenti dobiti ono što je nama važno. Prepoznali su zajednički interes, na čemu im zahvaljujem.

Što se konkretno mijenja za studente tim ugovorom, s obzirom da su i do sada putovali po jednakom iznosu?

Nije baš jednak iznos. Neke stvari su se izmijenile, i to značajno. Mislim da ćete biti iznenađeni. Poslat ćemo vam ugovor s iznosima i ostalim, pa ćete vidjeti da se puno stvari zapravo promijenilo na bolje, s tendencijom da budu još bolje. Kada s nekime dogovarate suradnju, mora postojati interes s obje strane. Ugovori obično ovise o tome kako se realizira situacija. Bude li brojnost studenata putnika dovoljna da HŽ razvija tu suradnju i da u nju ulaže u smislu da subvencionira dio cijene, onda će ugovorni uvjeti biti povoljniji. No, ako se pokaže da zapravo ne postoji interes kod nas – kao studenata i kao drugih djelatnika Sveučilišta, onda će ugovori biti lošiji. To je ključna stavka svakog ugovora. Sad moramo pokazati, kao partneri jedni drugima, da će biti tako kako smo rekli, a onda će sigurno biti još i novih pomaka, još boljih cjenovnih uvjeta.

Uskoro HŽ-ova učionica u vlaku?

Osim toga, dogovoreno je kako će studenti dobiti priliku za sudjelovanje u osmišljavanju marketinških aktivnosti HŽPP-a.

Ponudili su različite vrste sudioništva. Naši će studenti imati priliku da ono što studiraju i čime se bave primijene. Moći će vidjeti kako to funkcionira u realnom, odnosno poslovnom sektoru. Tamo će moći neka svoja znanja izbrusiti i razmijeniti.

O čemu se još govorilo na sastanku?

S obzirom na to da studenti, pa tako i nastavnici, odnosno predavači često uče u vlaku, došli smo do zaključka kako bi bilo dobro da postoji dio za učenje u nekom dijelu vlaka. I tu su pokazali razumijevanje te smo razgovarali o nekoj vrsti učionice gdje bi mogla biti kontrolirana glasnoća. HŽ je svakako spreman na razvoj naše suradnje. Dakako, pod uvjetom da mi kao njihov partner sa svoje strane dokažemo da ih trebamo i da ćemo biti važan dionik.

Dio temeljnog studentskog standarda čini i studentska prehrana. Kako to da je Sveučilišni centar Koprivnica tek nedavno dobio studentski restoran?

Poznato je svima kako je studentski restoran tek nedavno otvoren. Većina sveučilišta, odnosno sastavnica sveučilišta ili fakulteta ima svoje studentske restorane ili kako ih mi popularno zovemo – menze. Sjever to nije imao. Inače, studentska prehrana zajamčena je svim studentima javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Uprava Sveučilišta, a tako i mi kao Studentski zbor, smatrali smo da je odgovornost, odnosno dužnost države da nam osiguraju to pravo. Odlazio sam niz puta u Ministarstvo i razgovarao o tome kako da to riješimo. Na kraju, kad nismo uspjeli pronaći zajednički jezik s Ministarstvom, Sveučilište je na sebe preuzelo trošak financiranja, što zapravo nije dužno. To nije obveza Sveučilišta, jer je ono u vlasništvu države. No, Sveučilište je odlučilo uložiti u restoran iz razloga što smo mi argumentirano rekli da se studijski proces ne može odvijati na način da taj dio standarda nije zadovoljen. Ne možemo sebe smatrati ravnopravnima ostalim studentima u Hrvatskoj ako se to ne osigura. Uprava je uložila značajna sredstva kako bi se taj restoran napravio.

Što radi Studentski zbor sada u vrijeme pandemije korona virusa?

Savez mladih u Varaždinu smatrao je kako bi bilo izrazito važno, s obzirom na nove epidemijske uvjete, regulirati te privremeno preinačiti cijenu studentskog smještaja. Ministarstvo znanosti donijelo je izmjenu Odluke u kojoj kažu da je moguće u doba epidemije umanjiti cijenu smještaja, na recimo, sto kuna. Studentski dom u Osijeku već je spustio cijenu na nula kuna. Zbor je poslao službeni dopis utemeljen prije svega na Odluci o promjeni iznosa troškova mjesečnog smještaja, Studentskom centru Varaždin i svim drugim bitnim dionicima, te očekujemo u najkraćem roku da ta cijena i za naše studente bude nula kuna. Uvjereni smo da će SC Varaždin prepoznati važnost toga, kako studenti ne bi imali trošak koji ne mogu financirati u ovim trenucima. Prema posljednjim podacima koje sam vidio, otprilike 23 tisuće ljudi izgubilo je posao zbog posljedica korone. To su nečiji roditelji, to su i neki studenti. Standard je naprosto ugrožen, u opadanju je. Svi moraju reagirati na način da se on zaštiti, pa tako i standard studenata.

Višeslav se odlučio na promjenu izgleda tijekom pandemije

Ove godine kreće se u realizaciju studentskog doma u Koprivnici

Studenti SC Koprivnice još nemaju riješeno pitanje studentskog smještaja. Ima li novosti na tom planu?

Već neko vrijeme vodimo razgovore s Upravom oko toga. Planira se gradnja studentskog smještaja u dvije već postojeće zgrade, koje su u prilično lošem stanju.

Postoji li konkretni datum početka radova?

Što se tiče Sveučilišta, oni bi već sutra krenuli u gradnju. To je toliko važno za studijski proces u Koprivnici. Ako nema studentskog smještaja, samim time nema jednog od sastavnih dijelova standarda. To je onda krnji studijski proces. No, uvijek postoje neka objektivna ograničenja o kojima valja voditi računa. S Gradom, odnosno lokalnim vlastima, moramo dogovarati što se kad, u kojem trenutku smije. Prvenstveno ovdje mislim na različite dozvole, razna dopuštenja, bilo da je riječ o građevinskim, okolišnim i drugim. U Hrvatskoj je to dosta kompliciran i dugotrajan proces, ali i tu smo uspjeli. Uprava Sveučilišta, ali i mi kao Studentski zbor, imamo odličnu suradnju s gradskim vlastima (Upravom, gradonačelnikom, dogradonačelnicom). I svi su motivirani da to bude sutra. Zašto? Zato što grad Koprivnica želi studente, u interesu mu je biti, u pravom smislu riječi, studentski grad. Uvjeren sam da će se već ove godine krenuti s nekom vrstom priprema i radova.

Koja je trenutna prepreka koja koči početak radova?

Gotovo su sve administrativne prepreke uklonjene. Papirologija je, ja mislim spremna, materijali su spremni. Provjerit ću još postoji li ijedna zapreka da se to realizira i tražiti okvirni datum od Uprave, pa ću to javiti. Osobno sam već vidio nacrte kako treba izgledati projekt. Izrazito dobro izgleda. Stvarno je odlično napravljeno. Sretni smo da imamo i svoje Odjele na Sveučilištu koji sudjeluju u cijelom procesu.

Šime Olivari i Željka Gaić Gotić su prvi studenti koji su svoje diplomske radove na Sveučilištu Sjever obranili javno preko online video konferencije. S obzirom na ove nesvakidašnje obrane, je li Studentski zbor sudjelovao u pripremi ili samoj realizaciji ovog (mogli bismo reći) događaja?

Taj dio odvijanja studijskog procesa samo je djelomično reguliran; ostavljen je na odluku upravama sveučilišta kako će nešto organizirati. Ne postoji unificirani način kako da se to odradi. Nismo bili dio samog događaja i to iz relativno jednostavnog razloga – naprosto za to sad nije bilo potrebe. Dok se procesi odvijaju na zadovoljstvo svih dionika, a prvenstveno studenata, nema nikakve potrebe da se mi u nešto uključujemo. Ali, ako se ikakva potreba pojavi, dovoljno je javiti se Studentskom zboru. Mi ćemo se potom uključiti i mijenjati taj proces ako nešto u njemu ne valja.

Je li bilo pritužbi studenata prema Studentskom zboru, otkako smo promijenili način na koji studiramo u vrijeme pandemije?

Niti jedna, ali baš niti jedna pritužba nije stigla. Ne samo izravno od studenata, nego niti od predstavnika studenata u odjelima, odnosno vijećima odjela. Nitko nam se nije obratio ni s jednom pritužbom, baš niti jednom. Iznimno sam sretan i ponosan zbog toga. Znam iskustva drugih sveučilišta, naravno preko predstavnika studentskih zborova. Mnoga sveučilišta nisu nimalo vješto odgovorila na to. Iz ovoga mogu prosuditi samo da je Sveučilište Sjever na očito izvrstan način odgovorilo na izazove. Iako uvijek zadržavam i dozu rezerve. Možda studentima nešto ne odgovara, ali naprosto to nitko ne govori. Možda prokomentiraju i požale se među sobom u neformalnoj komunikaciji. Osobno bih ipak volio malo više povratne informacije, jer je to dobro za cijelo Sveučilište, za studente, a i za Upravu.

Kako izgleda trenutačni saziv Studentskog zbora?

U ovom sazivu Studentskog zbora imamo najbolju, najširu zastupljenost svih naših odjela nego što je to ikad bio slučaj. Moglo bi se iz toga zaključiti da ipak postoji velik interes studenata da sudjeluju u radu Studentskog zbora i predstavničkim tijelima studenata. Bilo je dosta zainteresiranih. Prilikom samih kandidatura i predstavljanja kandidata bilo je mnogo konkretnih prijedloga, zamjerki, baš onako jedan živi proces, što me veseli.

Aktivno su-djelovanje studenata je iznimno važno

Na koji način studenti sudjeluju u zastupanju prava i interesa studenata?

Studenti sudjeluju baš u svim tijelima i sastavnicama Sveučilišta. Izravno sudjelujemo sa 15 posto udjela u članstvu tih tijela, samim time i u oblikovanju studijskog procesa. Mi smo u Senatu, u etičkom povjerenstvu, u vijećima odjela. Ne postoji tijelo u kojem studenti nemaju svoje predstavnike. Prema tome, reći da nemamo priliku sudjelovati u oblikovanju studijskog procesa bilo bi zapravo bezobrazno. Moramo biti aktivni, moramo artikulirati svoje zahtjeve, svoja zadovoljstva ili nezadovoljstva, jer bez toga ništa. Ako nema informacije o nečemu, onda se ništa neće ni dogoditi. Dogodi li se slučajno da predstavnici u Vijećima odjela naiđu na neki problem, a da nema sluha za njih, da se ne događa ono što bi se trebalo događati, da ih pročelnici odjela ne čuju ili zanemaruju, postoji onda ta instanca, postoji predsjedništvo Studentskog zbora. Tada se problem prenosi na nas i mi dalje rješavamo te stvari. Ali, važno je da postoji komunikacijski kanal i da studenti sudjeluju u cijelom studijskom procesu.

Što je temelj odnosa između studenata?

Nešto bez čega Studentski zbor uopće nema smisla je su-dioništvo, odnosno pravo sudjelovanje, zajedničko djelovanje studenata. To je temelj, osnova, baza. Ako studenti ne sudjeluju, ako ne pridonose na bilo koji način, pa i u smislu pritužbi, naprosto žaljenja ili prijedloga, mi ne možemo ništa. Kao predstavničko tijelo potpuno smo odsječeni. Trebamo studente, njihovo sudjelovanje, to je ono što nam daje snagu. Sudjelovanje nije puka participacija. Sjajna filozofkinja Hannah Arendt piše o tome u knjizi Vita activa. Aktivno su-djelovanje je mijenjanje uvjeta pod kojima je nešto dano, pod kojima se nešto odvija. Bit studentskog djelovanja, odnosno su-djelovanja u studijskom procesu znači aktivno sudjelovanje, dakle razgovor sa svojim su-dionicima, sa svima koji sudjeluju u tom procesu, brušenje zajedničkog stava, odnosno interesa. Netko nam mora davati informacije, upućivati nas na nešto, a mi ćemo kao krovno tijelo koje ima autonomiju, samostojnost ili samoodrživost, na sebe preuzeti iznalaženje načina kako da riješimo taj problem. Ne radi se o tome da netko formalno ima svoja dva predstavnika u Studentskom zboru. Bit je u tome da želite stvari mijenjati na bolje, a to možete samo sudjelovanjem, nikako drugačije. Mi nastojimo su-djelovati, zajednički djelovati u pravcu da promijenimo trenutno stanje, učinimo ga boljim, kvalitetnijim, učinkovitijim, vrednijim. Bez sudjelovanja nema promjene stanja u kojem se trenutno nalazimo. Bez sudjelovanja studenata sve je besmisleno. Ništa nema smisla ako nema studentskog su-djelovanja u studentskom procesu. To je onda prava sinergija.

Početkom ove godine izabrani ste za predsjednika Studentskog zbora. Koja je Vaša uloga, odnosno odgovornosti i zadaci?

U formalnom smislu, predsjednik Studentskog zbora saziva sjednice, potpisuje različite odluke, promjene Statuta. Što god bitno da se događa predsjednik Studentskog zbora sudjeluje u tome. To su papiri, nešto što se mora napraviti i proceduralno je definirano našim Statutom. Uloga predsjednika Studentskog zbora jest ta da bude prvi među jednakima, odnosno onaj najistaknutiji, glasnogovornik onoga što Studentski zbor zastupa. Ja sam taj koji iznosi prijedloge različitim institucijama, pojedincima i ostalima. Moram im predočiti što radimo, što želimo, koji su naši interesi. To je pomalo i nezahvalna pozicija jer si između čekića i nakovnja. Morate zapravo stalno balansirati između potreba studenata koje su realne, stvarne, opipljive, a tako i mogućnosti ili spremnosti na suradnju onih od kojih se nešto traži. Moram priznati da to baš nije uvijek ugodno ni jednostavno, jer morate dobiti maksimalno za studente, dok s druge strane postoje određena ograničenja. Moja uloga je i predstavnička. Moram biti taj koji dođe negdje i sluša najčešće prigovore i jedne i druge strane. Složene odnose na neki način moram učiniti održivima i pronaći način kako iskomunicirati prema pravim sugovornicima naše interese da bi se dogodio željeni ishod. Kao predsjednik otvaram procese koji su od zajedničkog interesa. Glava ima najvišu čast, ali i najveću odgovornost. Imati mogućnost sudjelovati u punom smislu te riječi, u su-oblikovanju studijskog procesa, u jačanju studentskog standarda – ne mogu zamisliti ništa važnije, ne mogu zamisliti ništa ljepše, časnije, naravno i izazovnije od toga.

Možete li navesti primjer zastupanja svih studenata?

Sjećam se situacije od prije dvije godine. Bili smo jedino Sveučilište u tom trenutku, odnosno jedini Studentski zbor u Republici Hrvatskoj, koji nije primao nikakva sredstva. Iz nekog razloga nismo dobivali ništa od Ministarstva kao što to dobivaju drugi Studentski zborovi hrvatskih sveučilišta. Morao sam pronaći sugovornika, ići u Ministarstvo, nositi određene financijske projekcije, i odraditi čitav niz različitih radnji, prikazivati što radimo, kako to radimo, zašto nam treba novac i ostalo. Tada smo dobili sto tisuća kuna od Ministarstva, na čemu naravno zahvaljujem i apsolutno mi je drago da su iskazali sluh za nas. Studentski zbor budžet prvenstveno koristi za različite studentske inicijative, udruge studenata, za njihove aktivnosti različitih vrsta, akademske, sportske i ine.

Znanstveni novak – velika čast

Nakon što ste u veljači 2018. godine diplomirali na Odjelu za odnose s javnostima, počinjete raditi kao znanstveni novak na Sveučilištu Sjever. Možete li pojasniti što radi isti?

Znanstveni novak je onaj koji uči bitne stvari o provedbi akademskog procesa ili nastave, te uči to na primjeru. Rekao bih da je to jedna vrsta prakse. Do jučer ste učili bitne teorijske postavke pojedine znanosti ili grane, a sada morate ući u nastavu. Nastava je jedan potpuno novi dio procesa s kojim se do sada niste susretali, nego ste sjedili s „one“ strane i samo slušali što se događa. Sada treba naučiti kako se to radi, kako se odvija nastavni proces i sve njegove sastavnice. Učite kako se silabusi formiraju, kako se provodi nastava, kako se izvodi silabus, kako to izgleda, različite statistike, obrasci.

Kako se postane znanstveni novak?

U pravilu to ide na prijedlog Vijeća odjela. Sveučilište stalno ima potrebu za nekim kadrom jer raste, živo je, razvija se i u bitnom smislu ulaže u svoj kadar. Želi imati kvalitetan kadar, želi imati kvalitetno nastavno osoblje; ne kvalitetno nego najbolje moguće, jer je to ono što čini razliku među sveučilištima. Ja sam imao sreću da sam na svom studiju, dakle na Odnosima s javnostima, bio prepoznat kao netko tko može pridonijeti jačanju nastavnog kadra na Sveučilištu. Pročelnik Odjela je prepoznao da u meni ima pravog sugovornika i nekoga tko se može razviti na način da sutra bude komparativna prednost Sveučilišta i Odjela za odnose s javnostima. Vi možete naravno izraziti svoju želju, ali sveučilišta imaju svoje određene kvote kad uopće i koliko sudionika u nastavi mogu angažirati. Dakle postoje određena zakonska ograničenja i ako su ona u redu na nekom konkretnom odjelu ili na cijelom sveučilištu, onda kroz Vijeće odjela prođe prijedlog da se pojedinca angažira kao asistenta. Ukoliko se sve to poklopi, onda možete imati tu čast koju sam ja imao, da svojoj instituciji, na kojoj sam i stasao, i na taj način – svojim radom i znanstvenom djelatnošću, vraćam povjerenje koje mi je ukazano. Mora se puno čimbenika posložiti, morate biti izvrsni, morate imati čak i neku vrstu sreće da u kvoti postoji prostor da vas se zaposli. Kad se iscrpi kvota po određenim zvanjima, ne može vas se uopće angažirati, sve i da hoće. Tako da je to jedan vrlo kompliciran proces i ja sam doista tu imao puno sreće. Ukazana mi je velika čast da uopće mogu biti dio predavačkog kadra na Sjeveru.

Nastupno predavanje za izbor u nastavno zvanje predavač i odgovarajuće radno mjesto, održali ste sredinom lipnja prošle godine, a već idući mjesec počinjete raditi kao predavač na Sveučilištu. Kako je to istodobno se nalaziti u ulozi studenta i predavača?

Zanimljivo. Prije svega sam predstavnik studenata doktorskog studija Mediji i komunikacija, dakle imam priliku izravno sudjelovati u onome čime se trebam baviti kao predsjednik Studentskog zbora. Vidite izravno sve prednosti, sva ograničenja, sve ono što je potrebno učiniti, poboljšati, unaprijediti, istodobno sudjelujući u tome. Meni osobno to osigurava jedinstveni uvid u studijski proces. Vlastitim iskustvom vidim što se događa, kako se provodi nastava, što je dobro, a što nije dobro. Imam priliku sudjelovati u oblikovanju nastavnog procesa, a s druge strane imam priliku i donositi određene odluke u pravcu unapređivanja tog procesa. Mislim da je to u svakom slučaju jedinstvena pozicija, i možda najbolja, jer ako ste samo student vidite jedan dio procesa, drugi vam u potpunosti izmiče. Meni više taj drugi dio procesa ne izmiče, nego sad razumijem što je s druge strane. Primjerice, to se najbolje vidi sad kod online nastave. To je toliko složen proces koji mi kao studenti uopće ne vidimo. Zašto bismo i vidjeli, mi se bavimo svojim obvezama. Iz ove pozicije mogu biti bolji sugovornik i jednoj i drugoj strani, jer mi je puno toga očitije i jasnije nego što mi je bilo do sad.

„Ako bi se pojavio sukob interesa, mene je lako smijeniti“

Znači li da ste na neki način u sukobu interesa, ako ste i predavač i student?

Ne znam koji bi bio moj predavački interes suprotan od studentskoga. Kada bih ugrožavao interes studenata na bilo koji način, ugrožavao bih vlastite interese. Pretpostavka o sukobu interesa u ovoj situaciji polazi od toga da bi druga strana, u ovom slučaju nastavni kadar, a priori bio protivnik studenata, što naprosto nije tako. Iz logike studiranja proizlazi suprotno. Nastavni kadar mora biti pravi, kvalitetan, aktivni sugovornik studentima, jer studenata naprosto neće biti ne bude li tako. Studenti neće dolaziti tamo gdje i nastavni kadar i Uprava i svi ostali elementi koji čine jedno sveučilište ne brinu za njihove interese. Sve sastavnice Sveučilišta imaju jedan jedini interes, a to je da studenti budu zadovoljni i da se u potpunosti osiguraju sva prava studentima, jer studenti su ključni dionik svakog sveučilišta. Ne mogu razumjeti gdje bi jedna stvar isključivala drugu. Dapače, ja sada samo imam uvid i u nastavni proces „s druge strane“ pa mogu još bolje, na još kvalitetniji način artikulirati neke naše zahtjeve, potrebe i ostalo. Nikad se nije dogodilo da bilo tko u Upravi ili bilo kojoj sastavnici, dijelu našeg Sveučilišta, nije bio na raspolaganju nama studentima. Ja to kao student nisam ovdje doživio.

Što ako bi se u nekom trenutku pojavio sukob interesa?

Najvažniji detalj je da postoje kontrolni mehanizmi ugrađeni u ustroj svakog Studentskog zbora. Ja nisam „veliki vođa“. Nemam ovlasti raditi bilo što na svoju ruku. Svaka odluka, prijedlog, sugestija, sve prolazi kroz Skupštinu studentskog zbora. Ne donosim odluke u smislu dekreta. Ja ih samo na kraju potpišem ovisno o volji članova Studentskog zbora. Studentski zbor je jedan visoko demokratizirani sustav odlučivanja i to mu je ključna zadaća. Cijela Skupština, svi članovi Studentskog zbora, ravnopravno odlučuju o tome što će se i kako će se raditi. Kada bih ja kao predsjednik išta učinio protivno tome na bilo koji način, mene je izrazito lako smijeniti u jednom normalnom demokratskom procesu, bez ikakvih problema, što je još jedan osigurač u smislu sukoba interesa ili nečeg sličnog. Nadam se da će studenti ovisno o rezultatima ovog saziva Studentskog zbora svima nama reći što o nama misle. Nitko ovdje nije nezamjenjiv, nedodirljiv. Dapače, što veći broj interesenata, što veća „konkurencija“, što više programa, što više aktivnosti – tim bolje. Onaj tko to ne može slijediti neka se makne i oslobodi mjesto nekom drugom. Prvenstveno mislim na sebe. Ako bi se išta takvo pojavilo, ja zahvaljujem na povjerenju i neka preuzme netko tko ima inicijativu. Toliko je razina i elemenata kontrole tog procesa odlučivanja kod nas, tako da mislim da nema nikakve bojazni da bi netko bio u sukobu bilo kakve vrste.

Jednom prilikom ste za sebe izjavili da ste poput slona u tvornici porculana. Zašto?

Puno je bilo prilika koje bi ukazivale na takvo što. Kada prepoznam nešto kao bitan interes, koji nužno ne mora poteći od mene, ili u ovom slučaju od studenata i Studentskog zbora, znam biti prilično nepopustljiv pregovarač u razgovorima s bilo kim. Izrazito gorljivo zagovaram određene interese kad ih prepoznam kao svoje, kad ih s nekime dijelim. Znam dominantno nastupiti u pregovorima pa sam stvorio sličicu u glavi ili filmić (hehe) gdje u tim trenucima odvrtim u glavi da možda nastupam kao slon u tvornici porculana. Koliko god snažan bio moj ili bilo čiji interes za nešto, treba paziti da u zagovaranju tog interesa, u pokušaju da ga ostvarimo, putem ne pregazimo nešto, zanemarimo ili oštetimo. Prava mjera pregovora, razgovora, je zapravo voditi računa o onom najkrhkijem ili najosjetljivijem dijelu, što se često može previdjeti. Nastojim se toga sjetiti kad razgovaram o bitnim temama, kako ne bih slučajno nagazio na nekoga koga nisam vidio, neki dio procesa koji nisam primijetio. Uvijek se nastojim podsjetiti da vodim računa o onom najosjetljivijem i onom najkrhkijem jer tu obično stvari i pucaju.

Koji su Vam planovi nakon što doktorirate?

Toliko te živim drži sudjelovanje u studiranju. Propisao bih to kao nekakav nacionalni lijek. Treba studirati cijeli život. Vi ste mladi ljudi u odnosu na mene, ali ja ne vidim razliku među nama. Sudjelujem u nekim zajedničkim procesima, iste stvari nas more, isto bismo htjeli. I mene brine što će biti sutra, kud će ići, što će se zbivati sa Sveučilištem, koja je tu moja uloga, sve stvari koje zanimaju i studente. Iznimno sam ponosan što Sveučilište Sjever ima punu vertikalu do doktorskog studija. Može u cijelosti proizvesti gotovog znanstvenika u okviru svoje institucije. Želim da diploma s kojom izlazim van ima svoju težinu, da ima svoju vrijednost, da Sveučilište bude prepoznato kao vrijednost. U tome i ja moram sudjelovati, i kao student, ali i kao asistent u nastavi. Svi moramo u tome sudjelovati, biti u sinergiji i jedni drugima osiguravati vjerodostojnost, kvalitetu i vrijednost. To je pravo značenje sveučilišta. Mene to drži živim. Ne smijem nikad prestati studirati. Nakon ovog doktorata idem na još jedan. Obavezno!

?>