Utjecaj čovjeka – koliko smo opasni za planet?
Planet Zemlja je do sada imao brojna razdoblja kojima su dominirale određene vrste, a od kako je došao čovjek, sve je nekako krenulo u krivo – zagađenje okoliša, povećanje stakleničkih plinova i globalno zatopljenje, kao i u konačnici strašne posljedice istoga, samo su neki od čovjekovog negativnog utjecaja na sve oko sebe, no vrijeme je da donesemo sud koliko je čovjek uistinu štetan i kako bi sve izgledalo da naglo nastane zatišje.
Mediji se, možemo reći, često trude ukazati čovječanstvu na pogreške koje ono čini. Bilo da je riječ samo o senzacionalnim vijestima i težnjama za što većom čitanošću ili klikanjem, bilo da je riječ o stvarnoj prijetnji koju čovjek predstavlja cijeloj planeti, činjenica jest da je ono što se događa Zemlji greška čovjeka i njegovog ophođenja prema njoj. Često se zdravo za gotovo uzimaju prirodni resursi, industrija i ispušni plinovi iste, kao i automobila, uništavanje šuma sječom ili požarima, kao i veliki postoci zagađenja svjetskih mora i kopna. Čovjek znatno utječe na Zemlju, a riječ je samo o negativnom utjecaju koji nikome ne čini dobro – ni samom čovjeku, ni planeti na kojoj je čovjek, barem se tako često kaže, samo gost.
Zagađenje svjetskih mora.
Prekrasne ljepote mora i kopna ne uništavaju se sama od sebe. Čovjek gdje prođe ostavi svoj trag, a osim naznaka da je negdje bio i osvojio, često za sobom ne ostavlja ništa dobro.
Svjetska mora zajedno čine 71% Zemljine površine i ključna su za održavanje prirodne ravnoteže života, a danas u istima pluta više od 150 milijuna tona plastičnog otpada. Kako je prenio portal objektivno.hr, oceani i mora danas uistinu predstavljaju ogledalo ljudskog smeća, a svaki dan između 3000 i 13 000 komadića plastike završi na obalama plaža. Dakle ne radi se samo o velikim komadima smeća – odbačena plastika često zna biti usitnjena na komadiće od tek nekoliko milimetara i kao takva je zamijenjena za hranu od strane brojnih morskih životinja što često dovodi do njihove smrti. Osim što takvi komadići plutaju, isti se talože i na morskom dnu čime onemogućuju prodor kisika potrebnog za život algi, brojnih slabo pokretnih ili nepokretnih životinja, kao i biljaka koje zbog nedostatka kisika slabe i ugibaju. Plastika je sama po sebi štetna, no ona također privlači i veže druge toksične spojeve koji se tako nađu u probavnom sustavu morskih organizama i putem hranidbenog lanca dođu do čovjeka i naprave puni krug. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Gutteres također je komentirao problem te kazao kako su težnje i interesi nad prirodnim resursima i teritorijem razlog dugog prekida u napretku čišćenja i obnove zdravlja svjetskih mora. Moramo staviti na stranu kratkotrajnu nacionalnu dobit kako bismo spriječili dugoročnu globalnu katastrofu. Očuvanje naših oceana i održivo korištenje njih, čuva sam život, izjavio je Gutteres, a prenio objektivno.hr.
Krajem prošle godine glavna tema medija je bio nenaseljen Hendersonov otok u Tihom oceanu koji ima najveću gustoću smeća na svijetu. Iako se na njegovim plažama neće pronaći otisak čovjeka, on je ipak ostavio trag – 17,6 tona otpadaka koje more donosi na obalu čime je otok postao rezervoar smeća svijeta, a isto je nanio obližnji južni tihooceanski vrtlog nastao zbog kružnih struja.
No, Hendersonov otok nije jedini otok plutajućeg smeća – prema studiji zaklade Ocean Cleanup Foundation u suradnji sa šest sveučilišta, najveća količina smeća u oceanu trenutno pluta između Havaja i Kalifornije te iznosi 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada. A to je samo jedan od brojnih plastičnih otoka koja trenutno plutaju oceanima i morima.
Kako su ljudi uništili čistoću kopnenih voda?
Velika količina otpadnih voda od poljoprivrede i industrije, koje nisu biorazgradive, završavaju u vodotocima. Tako se tamo mogu pronaći pesticidi, metali i razni drugi kemijski spojevi. Kako se navodi na stranicama bioteka.hr, razvojem tehnologije i industrije u vodotocima se može otkrivati sve više različitih kemijskih tvari čime se dolazi do spoznaje da se u istima nalaze kozmetički proizvodi, boje, razni lijekovi, ulja i deterdženti, a time rijeke, jezera i potoci kao svoj prirodni sastav danas imaju i najrazličitije kemijske tvari.
Jedan od učinaka kojeg izazivaju pesticidi, lijekovi i deterdženti jest ksenoestrogeni učinak. Prema stranicama bioteka.hr, isti se naziva i okolišni hormon jer znatno utječe na organizme u vodi te mijenja njihove životne cikluse, osobito cikluse razmnožavanja, a i izaziva deformacije životinja. Pesticidi su opasni jer osim što zagađuju površinske vode, prodiru i zagađuju i one podzemne. Iako se oni u atmosferi nađu putem prskanja usjeva, na zemlju se vraćaju putem padalina, odnosno kiselih kiša te tako izazivaju zakiseljavanje. Taj proces u vodi može dovesti do uginuća organizama, ali i prekomjernog razmnožavanja drugih, čime dolazi do neravnoteže ekosustava. Poljoprivredna gnojiva svojim nitratima i fosfatima zagađuju podzemne vode u koje isti dođu prodiranjem kroz tlo, a povećanim koncentracijama nitrata u takvoj pitkoj vodi podzemlja, izazivaju se razni zdravstveni problemi kod ljudi.
Zagađenje kopnenih voda, čovjek ne izaziva samo putem kemijskih tvari, već i raznim fizikalnim i biološkim zagađenjem. Fizikalno zagađenje, prema stranicama bioteka.hr, predstavljaju radioaktivne tvari i ispuštanje zagrijane vode iz rashladnih pogona industrije, a biološkim zagađenjem smatra se unošenje stranih vrsta životinja i biljaka u vodotoke što, naravno, narušava dotadašnji način funkcioniranja ekosustava.
Jezero Karačaj u Rusiji, kako prenosi Index.hr, nosi naziv najzagađenije točke na svijetu. Jezero se od 1949. do 1965. godine koristilo kao primarno odlagalište radioaktivnog otpada, a visoka radijacija tog područja sigurna je smrt ako se nema odgovarajuća zaštitna oprema. Delta Nigera u Nigeriji je u više od 50 godina pretrpjela prelijevanje između 1,2 i 1,7 milijuna tona nafte što izrazito loše utječe na biljni i životinjski svijet tog područja. Najzagađenija rijeka svijeta je Citarum u Indoneziji. Ista je onečišćena kanalizacijom i smećem iz kućanstva i tvornica, a njenom površinom plivaju naslage otpada.
Problem kopna
Osim oceana, mora i kopnenih voda, značajnih čimbenika za život na Zemlji, a prema Europskoj agenciji za okoliš, isti su značajni jer su ključna potreba, dom, stanište, kao i lokalni i globalni resurs, prometni koridor i regulator klime, a zadnjih desetljeća sva voda Zemlje je postala krajnje odredište mnogih onečišćujućih tvari, čovjek je onečistio i kopno.
Već spomenuta bioteka.hr koja nastoji promicati biologiju i srodne znanosti, navodi kako najneočišćenija mjesta na svijetu ugrožavaju zdravlje više od 200 milijuna ljudi. Agbogbloshie u Gani je nekoć bila močvara u predgrađu grada Accra, no danas se radi o najvećem odlagalištu elektronskog otpada na svijetu gdje milijuni tona takvog otpada svake godine dolaze iz cijeloga svijeta. Stanovnici često znaju i zapaliti otpad kako bi došli do onoga što bi im moglo koristiti, no time zapravo dodatno onečišćuju tlo i okoliš. Tportal.hr također često donosi probleme okoliša, te je tako naveo i koji se dijelovi svijeta smatraju najzagađenijima. Među njima se nalazi ruski grad Dzeržinsk u kojem je gotovo 300 000 tona kemijskog otpada zakopano na odlagalištima u krugu tvornice koja se bavila proizvodnjom kemikalija, solne kiseline, etilen oksida, polimera i plastičnih proizvoda. Grad je toliko zagađen da je u Guinnessovoj knjizi rekorda naveden kao kemijski najzagađenije mjesto na svijetu. Buenos Aires je razdvojen na dva dijela rijekom dugom 60 kilometara. Tako je njegovo južno predgrađe s oko pet milijuna stanovnika zagađeno već više od 20 godina kombinacijom toksičnih teških metala kao što su arsen, cink, živa, nikal, olovo i bakar, a gotovo svakodnevno ondje završi oko 82 000 prostornih metara industrijskog otpada.
Što je s (ne)kvalitetom zraka?
Do onečišćenja zraka dolazi izravnim djelovanjem čovjeka – bilo putem industrije, bilo putem prometnih vozila kada se znatne količine ispušnih plinova nađu u atmosferi. Prema Europskoj agenciji za okoliš, energetika je ključna za generaciju društvenog, tržišnog i industrijskog obilja, no ista donosi i značajan pritisak na okoliš – onečišćivači zraka i emisije stakleničkih plinova, kao i korištenje tla, izljevi nafte i stvaranje otpada, komponente su koje pridonose klimatskim promjenama, ali i koje oštećuju prirodne ekosustave i negativno utječu na ljudsko zdravlje. Većina aktivnosti čovjeka temelji se upravo na izgaranju fosilnih goriva što dovodi do povećanja koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi, a samim time dolazi do porasta prosječne temperature na Zemlji. Ugljen, plin i nafta potrebni su većini zemalja, a izgaranjem tih goriva, dobiva se toplina koja se potom može pretvoriti u energiju. U tom procesu ugljik iz goriva reagira s kisikom čime dolazi do nastanka ugljikovog dioksida koji se ispušta u atmosferu. Osim njega, ispuštaju se i razni onečišćivači zraka poput dušikovog oksida, sumporovog dioksida i čestica, koji značajno utječu na kvalitetu zraka, kao i na zagrijavanje Zemlje i na koncu globalno zatopljenje i njegove značajne posljedice na Zemlju, floru i faunu, o čemu smo već pričali u pethodnom članku, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (World Health Organization) svake godine oko 4,2 milijuna ljudi umre od izloženosti zagađenom zraku. Na stranicama The World Air Quality Project moguće je vidjeti stanje zraka u državama svijeta, a trenutno najzagađeniji zrak imaju Kina, Španjolska, Saudijska Arbija, Iran i Tajland. Hrvatska se nalazi na 45. mjestu po zagađenosti zraka, dok se susjedna Bosna i Hercegovina nalazi na 16. mjestu, Srbija na 35., a Slovenija na 83.
Zatišje čovjeka i oporavak Zemlje
Nakon što se sve sagleda crno na bijelo, ne možemo da se ne zapitamo – što bi se dogodilo da naglo dođe do zatišja i da nema čovjeka? Najbolji primjer je upravo ovo što se događa – ljudi su primorani biti zatvoreni u svoje kuće, tvornice ne rade, prometna vozila se koriste samo iz najhitnijih razloga, a samo nekoliko tjedana takvih mjera bilo je dovoljno da Zemlja prodiše, zrak se pročisti, vode postanu bistrije, a životinje opuste i istražuju. No, što bi se dogodilo da nastane još veće zatišje?
Express.hr često donosi raznorazne scenarije, a nedavno se pozabavio sličnim – što bi se dogodilo da čovjek nestane? Prema previđanjima znanstvenika i stručnjaka, a koje prenosi spomenuta stranica, već nakon nekoliko sati nestanka čovjeka, dogodile bi se promjene. Struje bi nestalo diljem svijeta, a isti bi se zamračio. Nakon nekoliko dana ugasili bi se posljednji solarni paneli i vjetroelektrane, a podzemna infrastruktura i željezničke stanice bi se vjerojatno ubrzo potopile jer pumpama koje to sprječavaju upravljaju ljudi kojih više nema. Nekoliko tjedana nakon nestanka ljudi, veliki psi bi zbog svojeg instinkta za preživljavanje formirali velike čopore te u potrazi za hranom lovili manje životinje, a one zatvorene u zoološkim vrtovima uspjele bi pobjeći i postati predatori. U vremenskom periodu od mjesec dana, voda za rashlađivanje nuklearnih elektrana bi isparila i izazvala nuklearne eksplozije, a milijuni biljaka i životinja bi uginuli od radijacije ili raka uzrokovanog navedenim eksplozijama. Sustavi kanalizacije bi prestali raditi i počelo bi izlijevanje istih u jezera i rijeke što bi dovelo do velikog umiranja divljeg života u njima, dovodeći do uništenja cjelokupnog ekosustava. Također, kod kemijskih industrija, kao i industrija proizvodnje plina, kemikalije bi se otpustile u atmosferu, a prirodni plin potaknuo bi požare koji bi trajali danima. Nakon samo godinu dana od nestanka čovjeka, Zemlja bi se počela samoizgrađivati te bi se oporavila od svih kemijskih, nuklearnih i sličnih katastrofa. 25 godina kasnije, otpornije biljke bi doživjele ekspanziju i vegetacija bi se vratila u svoje prirodno stanje. Gradovi bi bili obrasli u zelenilo trava, grmlja i drveća, a s vegetacijom bi došle i životinje te bi gradove u potpunosti preplavio divlji život. Las Vegas i Dubai bi bili prekriveni pijeskom iz pustinje, a nedostatak zagađenja od strane ljudi bi itekako bio vidljiv. 300 godina od dana nestanka čovječanstva, životinje bi vladale svijetom, a one ugrožene bi se u potpunosti oporavile od ljudske djelatnosti. Razmnožile bi se i egzotične životinje iz zooloških vrtova, a neboderi i mostovi bi počeli padati zbog nagrizajuće korozije. Oporavio bi se i morski svijet, a svjetska mora bi bila preplavljena životom. Nakon 10 000 godina bez ljudi, svi gradovi bi nestali, osim tek pokoje kamene strukture poput Velikog kineskog zida, piramida i spomenika Mt. Rushmore. Nakon 50 milijuna godina jedino što bi Zemlju povezivalo s postojanjem čovječanstva jest plastika u fosilima. Da ista nestane, trebalo bi još dodatnih 50 milijuna godina i time bi nestao i zadnji trag čovjeka.
Je li navedeni scenarij dovoljan da čovjek uvidi koliko negativno utječe na Zemlju i cjelokupan život flore i faune? Kada se sve navede crno na bijelo, je li to dovoljno da čovjek prestane gledati samo na sebe i konačno shvati da je ovdje gost i da će se Zemlja sasvim dobro snaći bez njega, ali ne i on bez nje?