Uspon pad i uskrsnuće Doom franšize

Jedan od najznačajnijih serijala u povijesti videoigara

Povodom izlaska najnovije igre serijala Doom u ovome tekstu osvrnut ćemo se na dio njezine povijesti i ulogu koju je imala kao igra koja je popularizirala jedan od najigranijih žanrova videoigara

Doom je jedna od igra koja je ostavila nemjerljiv utjecaj u povijesti fps-a odnosno first-person shootera. Izlaskom igre 1993. godine, Id Software kako i njegovi programeri od kojih su najznačajniji John Carmack i John Romero učvršćuju temelje računalnih igra te postaju meta medija po njezinoj „realnosti“ i „krvoproliću“. Iako Doom Eternal koji je izašao 20. ožujka neće imati toliki utjecaj na kulturu videoigara poput njegovih prethodnika, zanimljivo bi bilo osvrnuti se na povijest Doom franšize i na to kako smo došli njegove najnovije inkarnacije.

Uspon

Svakih nekoliko godina izlazi igra koja svojom popularnošću i inovativnošću postavlja smjer u kojemu će se kretati industrija videoigara. Igre poput Pong, Space Invaders, Tetris i Super Mario su samo neke od igra koje su poznate čak i nekome tko nikada nije igrao videoigru u svome životu. One su bile primarno orijentirane na tržište arkada i konzola te su bile smještene u 2D prostoru. U 90-im godinama raste broj računala u domovima, a samim time dolazi i novo tržište video igara. Id Software započinje eksperimentiranjem s novom 3D tehnologijom te je 5. svibnja 1992. svijetu predstavio  Wolfenstein 3D, ubrzo nakon uspjeha koji je donio Wolfenstein 3D, id Software 10. prosinca 1993. godine svijetu predstavlja Doom, koji donosi tada nezamislivu grafiku, inovativnu brzinu igre i „demonsko“ krvoproliće.

Iako su svi aspekti igre pridonijeli postanku igre kao kulturnog fenomena to je također dovelo i do velikog broja kritika od strane roditelja, medija i raznih organizacija. Doom je jedna od igri koji su pridonijeli stvaranju Entertainment Software Rating Board  koji ocjenjuju prikladnost igara pojedinoj dobnoj skupini. Sama srž igre svodi se na to kako igrajući kroz perspektivu Doom slayera poznatijeg kao i Doomguy nastojite ukloniti što više demona. To je uostalom i jedan od argumenata kojim su se branili realistični prikazi ubijanja.  Godinu dana kasnije izlazi Doom II. koji s grafičkog aspekta ne donosi značajna poboljšanja, ali inovativnost dolazi u obliku dizajna područja u kojima se igrač nalazi. Pored toga donosi i veći broj demona gdje svaki ima svoju posebnost u stilu napadanja. Final Doom koji je izašao 1996. godine ne donosi nikakve posebnosti niti nove elemente poput njegovih prethodnika, ali je obožavateljima Doom igara ostao u dobrome sjećanju zbog zahtjevnijeg načina igranja. Doom 64 iz 1997. godine nije proizveden od strane id Softwera što je vidljivo jer se od prvih verzija može uočiti vidljiva razlika u grafici. Prostor u kojemu se radnja igre odvijala bio je 3D renderiran dok su demoni odnosno neprijatelji i dalje bili u 2D prikazu.

Pad

Prve dvije Doom igre su ostavile svoj trag u povijesti video igara, a samim time i kod igrača, dok su Final Doom i Doom 64 iako i dalje solidne igre ukazali na putanju prema dolje koja se manifestirala izlaskom Doom 3 u kolovozu 2004. godine. Treba napomenuti kako Doom 3 sam po sebi nije nikako loša igra, najistaknutiji su, u to vrijeme, vrlo napredni vizualni grafički elementi i korištenja osvjetljenja i sjena. To je kreacija namijenjena novijoj publici s elementom horora u  stilu filma Alien (1979). Igra je bila odlično prihvaćena od strane generalne publike i kritičara s pozitivnim recenzijama, ali je jednostavno izgubila tonalitet i duh koji su obožavatelji ranijih Doom igra zavoljeli.

Uskrsnuće

U nekoliko narednih godina nakon izlaska Doom 3 iz 2004. nije bilo nikakvih značajnih novih igara u Doom franšizi sve do svibnja 2016, godine kada izlazi Doom iako se zna navoditi i kao Doom (2016) jer poput u prvom izdanju ništa ne stoji pored imena. Novi Doom je idealan reboot franšize namijenjen novijoj publici sadrži sve pozitivne aspekte kako i ton i sveukupni osjećaj koje donose ranije verzije. Naravno u pogledu vizuala i grafike Doom je bio jedan od najboljih igara koji su izašle 2016. godine. Kao točka na “i” uspješnoj reinkarnaciji Doom franšize potvrđuju i sveukupno pozitivne recenzije kritičara i igrača, a posebice igrača koji su proveli mladost igrajući originalni Doom.

Doom Eternal prema svemu sudeći vodi franšizu u dobrome smjeru. Recenzije kritičara i publike su pozitivne dok sama igra nadopunjuje i poboljšava pojedine elemente Doom (2016).