Upoznajte mladi alternativni bend – Krist

Još jedan alternativni bend sa područja sjeverne Hrvatske odlučio je dati intervju za Pressedan. U posljednje vrijeme samo niču mladi trash bendovi te možemo reći kako se alternativna scena u Hrvatskoj popravlja.

Tko je i što je Krist?

Krist je naziv za četveročlani thrash metal bend iz Zagreba kojeg redom čine: Valentino Macan (vokal i gitara), Borna Hrup (gitara), Marko Fabijanić (bas gitara) te Mateo Češković (bubnjevi). U više od 3 godine zajedničkog djelovanja imamo iza sebe nekolicinu nastupa među kojima je većina izvan Zagrebačke županije.

Kako i kada je nastao Krist? I od kuda ideja za ime?

Ideja za bendom pojavila se negdje u ljeto 2013. godine s ciljem zajedničkog glazbenog izražavanja te stvaranja autorskog materijala po uzoru na nama drage old-school thrash metal bendove, bazirane na agresivnosti i brzini. Bend su osnovali Mateo, Valentino i naš bivši basist i vokalist Mario Kesedžić , a kao datum osnutka benda uzima se 16.10. 2014., kada smo ujedno odradili i prvu probu jer bend zbog privatnih obaveza nije mogao ranije krenuti sa djelovanjem. Što se imena tiče, htjeli smo da se ono nekako reflektira na naše tekstove koje pišemo i tematiku svakodnevnog života koju obrađujemo. U današnjem svijetu u kojem religija igra veliku ulogu Krist sam po sebi označava neku vrstu spasenja i bolji, drugačiji svijet nego onaj u kojem živimo. Praktički svojim ponovnim dolaskom najavljuje se ono čemu teže ljudi, no nekako vjerujemo da bi svojim dolaskom jedino ljudima otvorio davno sklopljene oči i ukazao u kakvome svijetu zapravo živimo: punom mržnje, straha i okrutnosti, odnosno u svijetu kojega mi opisujemo kroz naše tekstove.

Koliko ste do sada imali koncerata i u kojim gradovima/mjestima?

Kao bend ukupno smo do sad odradili 28 nastupa, od kojih je prvi bio u zagrebačkom klubu SAX 26.2.2015. godine. Nakon SAX-a uslijedili su brojni nastupi po zagrebačkim klubovima i okolici , te diljem Hrvatske (pretežito Slavonija). Što se evenata tiče, odrađen je pristojan broj festivala od kojih se najviše ističu Udar Groma u Karlovcu, Balkan Metal Meeting u Slavonskome Brodu, Serbia Metal Meeting u Nišu koji je nedavno odrađen te Hazardous fest u Šibeniku koji je spletom raznih okolnosti ”neslavno” završio po nas, a i većinom za ostale bendove koji su nastupali zbog niza tehničkih nedostataka. Od ostalih nastupa trebalo bi izdvojiti brojne svirke u Đakovu (3 puta) gdje smo svaki put dočekani u odličnoj atmosferi, također svirke u Bjelovaru (od kojih je najznačajnija sa Bad Blood-om) te nedavni nastup u Osijeku gdje je također bila vatrena atmosfera. Isto tako treba izdvojiti razne nastupe u brojnim zagrebačkim klubovima (Močvara, Bikers Beer Factory, Hard Place, Route 66, SAX, Medika) gdje smo svirali sa nekolicinom renomiranih bendova domaće scene, od kojih su neki nama dragi prijatelji. Valja također izdvojiti da smo imali čast dijeliti pozornicu s velikim svjetskim imenima kao što su Chronosphere, Batallion, Maligno, Cenotaph, Deathcrush…

Što se atmosfere tiče, bilo je odličnih koncerata gdje nas je publika vrhunski prihvatila i nastojala te više nego uspjela stvoriti atmosferu koja priliči žanru kojim se izražavamo. Naravno, bilo je i nastupa na kojima nije bio nekakav odaziv što je može se reći normalno za svaki bend u njegovom radu, pogotovo u njegovim počecima. S obzirom da smo do sad svirali na podosta popraćenim eventima nismo imali problema sa nošenjem i transportom opreme (obično su u pitanju samo dijelovi bubnjeva i gitare). Naravno, s opremom nije uvijek bilo sve bajno jer je ponekad znalo doći do problema u komunikaciji sa organizatorima, ali smo to uvijek uspijevali riješiti, što sami što uz pomoć ostalih bendova.

Koji su vam uzori po pitanju glazbe? Na koga se ugledate?

Teško je izjasniti glavne uzore svakoga pojedinca, no većinskim dijelom se možemo složiti da je riječ o velikanima njemačke i američke agresivne thrash metal scene (koju i sami gajimo) od kojih bi valjalo izdvojiti Slayer, Exodus, Sodom, Kreator, Sepultura. Također veliki utjecaj na nas je pridošao iz određenih agresivnih glazbenih žanrova u obliku death metala, black metala, punka i hardcore-a.

Po čemu se Krist razlikuje od drugih alternativnih bendova?

To je već i za nas neka vrsta težeg pitanja gledajući kako je sama zagrebačka scena puna kvalitetnih bendova, a kamoli tek ostatak državne scene, no barem smo jedan od onih bendova koji možemo sa sigurnošću reći kako osnovu cijelog djelovanja čini dugogodišnje prijateljstvo i upravo zbog toga pokušavamo čim više ostati dosljedni sebi i žanrovski se razvijati u stilu kao i dosad, zbog čega smo se ujedno i okupili.

Imate li svoje pjesme i/ili svirate obrade?

Bend se temelji na autorskim stvarima od samih početaka koje su pretežito bile na hrvatskom jeziku kao što su one na EP-u ”Tama Oko Nas” izašlog 2016.godine, dok u novije vrijeme pjesme stvaramo pretežito na engleskom jeziku. U opusu djelovanja uvijek smo voljni uvrstiti i pokoju obradu dragih nam bendova (npr. Heller, Sodom, Horror Piknik…) koje s guštom znamo i live izvoditi. Od autorskih stvari tu se nalaze Besmrtnici, Kuga, Ništavilo, Armagedon, Sukubus i još poneke nesnimljene pjesme iz ranije faze djelovanja benda te naš najnoviji single Silent Assassin kao nagovjestitelj nadolazećeg albuma, u kojem smo obradili tematike suvremenog društva u obliku terorizma, međusobnih ljudskih odnosa i ostalih problema svijeta koji nas okružuje.

Koju su vam danji planovi u karijeri i što planirate ove ili sljedeće godine?

Trenutni planovi djelovanja se vrte većinskim dijelom oko izdavanja našeg prvog albuma koji bi trebao izaći sredinom godine uz pomoć jedne od stranih diskografskih kuća, a u međuvremenu, odnosno koliko nam obaveze daju prostora, odraditi nekolicinu koncerata unutar i izvan države od kojih je prvi u nizu u Osijeku 24.3. u klubu ”Danđn”.

Kako komentirate alternativnu scenu u Hrvatskoj?

Na alternativnoj sceni u Hrvatskoj, a moglo bi se reći i cijeloj regiji, ima jako dobrih i kvalitetnih bendova te su njihovi koncerti uz odličnu atmosferu relativno jako dobro posjećeni. Usprkos tome kada se zagrebe ispod površine naša scena bi se mogla usporediti i sa cjelokupnim stanjem u našoj državi koja vrvi predrasudama i međusobnim neuvažavanjem. Kada bi se te određene negativne konotacije promijenile, sama scena bi i drugačije zaživjela jer ionako živimo u takvoj zemlji gdje je metal scena ne može zaživjeti kao u ponekim velikim svjetskim državama.

Bez obzira na to, poručujemo ostalim bendovima da i dalje budu dosljedni sebi i ne odustaju od onih primarnih ciljeva zbog kojih su se ujedno i okupili jer upravo su oni isto kao i mi, nositelji scene.