Unthinkable (2010.) – Opravdava li cilj sredstvo?

 Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine američka vlada znatno je pojačala i postrožila svoje sigurnosne protokole, a filmska industrija počela je češće koristiti terorizam i terorističke prijetnje kao glavne negativce i izvore napetosti u različitim filmskim žanrovima.

Najzastupljeniji žanr u ovoj tematici bila je akcija, često kombinirana s trilerom zbog dodatne doze napetosti. Filmovi poput ”Tijelo od laži” (2008.) i ”Misija: Bijela kuća” (2013.) samo su neki od ovakvih primjera. Ova tematika svoje mjesto našla je i u Nolanovoj ”Batman” trilogiji, od kojih je najznačajniji ”Vitez Tame” (2008.). Naravno, postoje i drugačije adaptacije ove teme, kao što je ”Jako glasno i nevjerojatno blizu” (2011.), koja uvodi novu i drugačiju perspektivu.

Iako pripada ovoj tematskoj skupini, ”Nezamislivo” je film koji se definitivno ističe u gomili zbog načina na koji obrađuje već prožvakanu temu. Ima nekih iznimaka, no gotovo cijela radnja odvija se u jednoj prostoriji te tako gledateljima ne ostavlja nimalo vremena za odmor od scena nasilja i napetosti. Redatelj Gregor Jordan ovim nas potezom stavlja u istu situaciju u kojoj se nalazi naš glavni lik, agentica Helen Brody (Carrie-Anne Moss).

Radnja je veoma jednostavna, Steven Arthur Younger (Michael Sheen) objavi video u kojem otkriva da je na tri nepoznate lokacije u velikim američkim gradovima postavio nuklearne bombe. Ovdje zamjećujemo prvu razliku od klasičnih terorističkih videa u filmovima jer Younger ne postavlja nikakve zahtjeve ili prijetnje, već samo ravnodušno i smireno iznosi željene informacije. Kao što je i očekivano, vlada SAD-a mahnito sastavlja tim stručnjaka koji dobivaju zadatak pronaći Youngera i bombe prije njihove detonacije, a Helen Brody i njezin tim pozvani su da im se pridruže.

Do neočekivane iznimke u klasičnom, već viđenom scenariju dolazi kada Younger biva uhićen i odveden na tajnu vladinu lokaciju u nadi da će odati lokacije bombi. Za potrebe ispitivanja vlada poziva Henryja Harolda ‘H’ Humphriesa (Samuel L. Jackson), koji se smatra stručnjakom za ispitivanje i izvlačenje informacija iz zatvorenika. Ubrzo saznajemo da se njegove metode sastoje od ekstremnog fizičkog i psihičkog mučenja zatvorenika.

Agentica Brody, koja isprva nije upoznata s H-ovim metodama, pristaje na suradnju tijekom ispitivanja, ali već na prvi susret s njegovim načinom rada želi odustati. Ovdje se stvara sukob ideologija i svjetonazora koji dobiva na težini i važnosti progresijom radnje. Brody zastupa humanu i moralnu stranu, koja smatra da H krši temeljna ljudska prava svojim postupcima, dok H vjeruje da cilj svakako opravdava sredstvo. Intenzitet mučenja postepeno raste, a s njim i Brodyina odlučnost u vlastiti stav.

Ova borba ideala nastavlja se do trenutka napretka u ispitivanju, kada im Younger otkriva navodnu lokaciju jedne bombe. Ovo je, naravno, dio njegovog plana koji rezultira smrću pedesetak civila u trgovačkom centru. Potresena ovakvim događajem, Brody počinje odbacivati svoja moralna uvjerenja te polako prihvaćati H-ove ekstremne metode.

Još jedna pametna redateljska odluka bila je uvođenje lika H-ove žene, Rine (Lora Kojović), koja predstavlja krajnje granice Brodyinih i H-ovih stavova. S jedne strane, kao žena koja voli i podržava svog muža iako se bavi neetičnim poslom, Rina je puna suosjećanja i dobrote. No kasnije saznajemo neke detalje iz njezine prošlosti koji nas dovode do zaključka da je u ekstremnim uvjetima sposobna za ekstremne postupke.

U zadnjem aktu filma postaje nam jasno da ovo mučenje nije bilo samo testiranje Youngerove fizičke i emocionalne izdržljivosti i snage, već i Brodyino. Sati intenzivnog mučenja na posljetku dovode do određenih rezultata i informacija, no H želi nastaviti i povisiti razinu kako bi osigurao Youngerovu potpunu suradnju. Ovdje Brady dolazi do zadnjeg djela svojeg testa: hoće li to dopustiti ili završiti ispitivanje te na taj način riskirati živote nevinih ljudi?

S obzirom na to da je ova radnja realizirana sa, realno gledajući, samo tri lika, fascinantno je i hvalevrijedno da ni u jednom trenutku film ne gubi interes ili pozornost gledatelja. Od prve scene koja prikazuje ranije spomenuti video, pa sve do samog kraja, redatelj Gregor Jordan stavlja nas u stanje neprestane napetosti i nelagode.

Po uzoru na Hitchcocka, Jordan kontrolira savršeno kontrolira napetost te nam već u prvih nekoliko minuta daje do znanja što je na kocki. Bez trošenja vremena, stavlja nas na jednu lokaciju te nam konstantno nameće pitanje: Opravdava li cilj sredstvo?