Umire li sportsko novinarstvo u žena?

Jeste li se ikada zapitali zašto je žena u sportskom novinarstvu manje, za razliku od njihovih kolega muškaraca? Ja jesam. Volim sport, jako. Da o sportu sve znam, ne znam. Želim li učiti, istraživati o sportu i sportskom novinarstvu? Želim.

Sport je oduvijek bio neiscrpna tema za razgovore. Opće je poznato kako su sportski događaji mamili pozornost ljudi od antičkih vremena, pa sve do danas. Sportsko novinarstvo je poseban oblik novinarstva koji prenosi informacije o sportskim temama i događajima. Sport je danas medijima postao najvažnija tema, čak važnija od političkih i gospodarskih tema.

Sigurno ste primijetili kako je broj žena u sportskom novinarstvu manji za razliku od muškaraca. Pitanje koje postavljam – da li je razlog manjak žena u sportskom novinarstvu njihova nezainteresiranost ili je još uvijek razlog diskriminacija i patrijarhalan način života? Živimo u 21. stoljeću gdje jedan od razloga ne bi smjela biti diskriminacija samo zato što ste žena. Žene u Hrvatskoj u okviru Jugoslavije dobile su pravo glasa 11. kolovoza 1945. godine, a Ustavom iz 1990. godine garantirana je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije. Muškarci i žene imaju jednaka prava.

Iako je situacija lošija za razliku od drugih oblika novinarstva, u smislu broja žena u tom području novinarstva. Danas se možemo pohvaliti i reći kako je situacija malo drugačija. Više nije neobično vidjeti ženu u sportskom novinarstvu. Žene su i dalje znatno manje zastupljene u praćenju sporta, ali ne u onolikom broju kao nekada. Nažalost, kod ekipnih sportova kolege novinari dominiraju za razliku od kolegica sportskih novinarki. Ista stvar je i s javnosti, kolege sportski novinari poznatiji su javnosti za razliku od njihovih kolegica sportskih novinarki.

Budućnost?

U želji da saznam kamo vodi budućnost žena u sportskom novinarstvu, odlučila sam studenice Novinarstva na Sveučilištu Sjever pitati jesu li upisale Novinarstvo kako bi se jednoga dana bavile sportskim novinarstvom. Napravila sam anketu i poslala kolegicama. Većina njih odgovorila je kako se ne vidi u sportskom novinarstvu, ali ako im se pruži prilika okušale bi se i tom obliku novinarstva. Također jedan od odgovora bio je: „Novinarstvo nisam upisala s ciljem da bi se bavila sportskim novinarstvom, ali na drugoj godini studiranja dobila sam želju da saznam nešto više o sportskom novinarstvu, pošto ga kao kolegija nema sve do diplomskog, i mogu reći da mi je sada na prvom mjestu kada me pitaju kakva novinarka u budućnosti želim biti“.

Novi mediji sportskim novinarkama daju veće mogućnosti da se bave ovim oblikom novinarstva, neke od njih pokrenule su vlastite sportske blogove i sada rade ono što vole. Možda i u budućnosti ne bude velike potražnje žena za sportskim novinarstvom, ali ono u čemu se možemo složiti da sportsko novinarstvo nije isključivo samo za muškarce već za sve one koji vole sport i koji su željni učiti, istraživati dati sve od sebe da imaju kompetencije, znanja i vještine sportskih novinara.