Ultra Europe: Očekivanja VS stvarnost
Ultra Europe je festival elektronske glazbe koji se održava na otvorenim prostorima, a do sad se pozitivno prikazao u svega dvadesetak država. Organizator Ultra Enterprises odabrao je 2013. godine Hrvatsku kao jedinu europsku destinaciju u kojoj će se festival prema tadašnjem ugovoru održavati pet godina.
Da je Ultra Europe najpoznatiji festival, dokazuje i nagrada International Dance Music Awards koju su osvojili čak šest puta za redom. Zatim, pet puta za redom slijedi nagrada za najbolji glazbeni festival koju dodjeljuje Ibiza DJ Awards, a onda i nagrada za najbolji festival koja je dodijeljena od strane Village Voice Media New Times. Za tolike nagrade zaslužni su i popularni DJ-evi, koji svojim nastupima najviše pridonose samom festivalu. Jedni od najčešćih gostiju su: DJ Snake, David Guetta, Avicii, Martin Garrix, Nicky Romero, Swedish House Mafia i brojni drugi.
Povijest Ultra Europe festivala
Sve je počelo 1999. godine kao mali jednodnevni festival u Miamiju kojega su osnovali trojica poslovnih partnera – Russela Faibischa, Alexa Omesa i Brucea Baxtona. Ime festivala inspirirano je nazivom albuma Russella Faibischa. Ultra se odvijala kao jednodnevni party sve do 2007. godine, kad je prvi put prodano više od 50 000 karti i tada je donesena odluka kako će festival trajati dva dana. Želja za provodom je ipak bila veća, stoga se 2011. godine donijela odluka kako će festival trajati tri dana.
Trenutak kada snovi postaju stvarnost
Ultra Europe festival je san svake osobe koja je ljubitelj elektronske glazbe, to je prilika u kojoj možemo čuti najbolje ljude na svijetu kako profesionalno odrađuju svoj posao vezan uz glazbu, a kroz cijelo iskustvo doživljava se velika doza adrenalina i zabave. No za dobru zabavu svakako je potrebno pripremiti poprilično veliku svotu novca. Trodnevna karta iznosi 1150 kuna, s time da je kupljena nekoliko mjeseci ranije. Što se tiče hrane i pića, slijedi neugodno iznenađenje. Ukoliko želite kupiti običnu negaziranu vodu u pakiranju od 0,5 L, morat ćete izdvojiti 50 kuna, sva žestoka pića količine 0,03 L koštaju 40 kuna, a jedan hamburger iznos otprilike 60 kuna. Gužva i vrućina su nepodnošljive, ali samo prvi dan kad je najveća navala. Poprilično je zastrašujući bio prizor stotine policajaca koji su se ponašali kao da smo mi izbjeglice koje provaljuju u tuđi posjed, a ne ljudi željni zabave. Policajci u civilu pokušavali su prodati drogu, a kad bi neki nesretnik pristao, odveli bi ga s lisicama na rukama u stanicu. No moram srušiti predrasudu o tome kako je Ultra leglo droge. Na ulazu u festival prolazili smo tri kontrole i pretresa, nismo smjeli imati ruksake osim ako su bili prozirni, kutije od cigareta su morale biti zatvorene, unos hrane i pića je strogo zabranjen kao i rekviziti s kojima se nekoga može ozlijediti. U sva tri dana vidjela sam preko 100 000 ljudi, a samo jedan od njih je vidno bio pod utjecajem opijata. Možda ne bi ni njega zamijetila da se nije onesvijestio čim je izašao iz toaleta. Ne kažem da ih nije bilo više, sigurno je, ali vidjela sam puno više ljudi pod utjecajem droga u običnom izlasku vani, dakle govorim o onome čemu su moje oči svjedočile u predivnom parku Mladosti.
Ultra je sama po sebi super, ali ništa spektakularno. Veći dojam na mene ostavio je kamp lociran u Omišu, u kojem smo boravili u to vrijeme. Tamo su se odvijale zabave, odmah uz more i to po cijele dane, svi smo bili kao jedno. Upoznala sam ljude iz cijeloga svijeta – od Amerike, Litve, Španjolske, pa sve do Japana. Prijatelj i ja smo bili jedini Hrvati u cijelom kampu, što je ostavilo iznimno poseban dojam. Bili smo u svojoj državi, ali smo imali osjećaj kao da smo puno dalje od nje.