Ulična umjetnost kao način izražavanja

Street art ili ulična umjetnost danas je jedan od popularnijih načina umjetničkog izražavanja. Šečući ulicama pojedinih gradova možemo naići na razne oslikane zidove obično s nekom tematikom ili značenjem. Ponekima to predstavlja problem i smatraju crteže na ulicama ili fasadama ruglom, te ne podržavaju street art. Zato su danas umjetnicima ponuđena određena mjesta po kvartovima različitih gradova gdje mogu izraziti svoje kreativne ideje i tako nastaviti zanimljiv trend.

Ljudi su oduvijek tražili nove načine kako bi prikazali svoje umjetničke radove na otvorenom ili zatvorenom prostoru, za gotovo svakog umjetnika ovo je najslobodnija vrsta umjetničkog izražavanja. Umjetnost ulica potječe još od starog vijeka, u obliku klesanih slikovnih zakonika koje je prolaznik mogao čitati u bilo koje doba dana i noći. Jedan od primjera su tako slikovni prikazi biblijskih događaja koji su služili nepismenom djelu populacije te ulične umjetnosti koju koriste autori freska postavljenih na pročelja kuća.

U 20. stoljeću umjetnost postaje dostupnija širokim masama ljudi te se javljaju novi umjetnički pokreti i autori. Jedan od popularnijih sinonima ulične umjetnosti su grafiti koji su se pojavili u 70.-ima i 80.-ima. Grafiti koji pršte raznim bojama i predstavljaju razne natpise toliko su atraktivni da nijedan prolaznik ne može ih ne primijetiti i pokušati pročitati. Sami autori tvrde da je grafit dobar onoliko koliko ga se pokušava odgonetnuti, odnosno otkriti što točno piše na njemu.

S vremenom dolazi do pojave različitih maštovitih do it yourself formi kao što je oslikavanje pločnika kredom, stickera, ulične skulpture, različitih performansa na ulici i slično. Svaka umjetnost koja je smještena i izvodi se na ulici zove se uličnom umjetnosti te u današnje vrijeme privlači sve više zainteresiranih da se okušaju u freestyle crtanju. U to se ime organiziraju razni festivali ulične umjetnosti kako bi mnogi autori mogli prikazati svoj rad i prezentirati ga onima koji žele znati više pa i eventualno početi se baviti stvaranjem uličnih umjetnina.

Svi smo čuli za čuvenog britanskog crtača grafita Banksyja koji se percipira kao anarhist, čovjek ulice i urbani gerila umjetnik koji iza sebe ima svog posrednika, agenta i glasnogovornika. Cijene njegovih radova stalno rastu i privlače sve više ljudi. Banksyjeva umjetnost najčešće se sastoji od satiričkih epigrama koji kombiniraju crni humor i grafite s matricom. Njegovi politički i društveni komentari mogu se pronaći u raznim dijelovima grada i na lokacijama na kojima ih nitko ne bi očekivao. Budući da samo nekolicina zna pravi Banksyjev identitet, to pridonosi stvaranju mistične aure oko njega.

Banksy je počeo kao umjetnik grafita na ulicama Bristola, prije nego što se okrenuo izradi platna za komercijalno tržište. Napravio je i cijelu seriju intervencija u muzejima. Ima i onih koji smatraju da je to što radi Banksy samo dobar marketinški trik. U britanskom Parlamentu Banksy je prozvan antidržavnim i antisocijalnim elementom. O svojem angažmanu Banksy kaže: “Pravo mjesto umjetnosti je na pećinskim zidovima naših zajednica, gdje može poslužiti kao javni servis, izazvati raspravu, izraziti zabrinutost… Svijet u kojem živimo vizualno je obilježen prometnim znakovima, plakatima i planovima. Zar je to sve? Zar ne želimo živjeti u svijetu koji pokreće umjetnost, a ne da je svedena samo na svoju ukrasnu funkciju?”.

U jednom od svojih rijetkih intervjua Banksy priznaje i da je on samo glasnik, a ne mesija novoga doba. Kritičari Banksyju zamjeraju financijsku pohlepu, a neki tvrde i da je ono što radi običan plagijat. Predbacuju mu i to što ga vole bankari i holivudski celebrityji. Usporedno s debatom oko autentičnosti i motiva Banksyjeva rada, traje i prava banksymanija. Ljudi prodaju kuće na kojima su njegovi radovi za nevjerojatne iznose, režu se komadi zidova, krade se iz galerija i s ulica.

Što se tiče domaće street-art scene, i zagrebačke ulice su tako ove godine počele pričati priču, i to u vidu niza jednostavnih izjavnih rečenica koje sve češće viđamo po zidovima, ali i kontejnerima, trafostanicama i urbanoj opremi grada. Urbani fenomen kojeg je, ako se krećete po centru Zagreba u posljednje dvije godine, gotovo nemoguće ne primijetiti, počeo je polagano, umjereno, britko i sveprisutno, poput donedavno misterioznih crnih točki, intrigirati Zagrepčane.

Simplificirane rečenice, gotovo uvijek napisane crnim markerom ili sprejem, naizgled štreberski savršenim i generičkim, ali itekako autentičnim rukopisom, ne prestaju, šire se, uznemiruju i(li) zabavljaju javnost. Urbani fenomen koji je zbog misterije, učestalosti, ali i anonimnosti, zarazio te umalo krenuo i izluđivati stanovnike Zagreba. Identitet autora nije poznat, a vjerojatno i sam autor takvih natpisa želi ostati anoniman. Sve što znamo o njemu je da se krije pod imenom Nebitno. Kad su već svi ostali street-art autori hrvatske scene, anonimnost i skrivanje zamijenili naslovnicama, naslikavanjima te čak i pretjeranom prezentnošću, pravo je osvježenje sagledati opus čovjeka koji istraživanje, propitivanje i unatoč jednostavnosti ideje, pravi stari street-art vraća na ulicu. Ovo je njegov način komunikacije s okolinom. Na neki način nebitne poruke postale su ljudima bitne.

Osim Zagreba, ulična umjetnost se popularizira i u drugim gradovima diljem Hrvatske. Tako se u Koprivnici održalo sveukupno četiri street-art festivala, koje svake godine pred kraj proljeća organiziraju Udruga Mamuze i na kojem se, osim oslikavanja zidova na određenim objektima, organiziraju i različita druženja uz koncerte i druge aktivnosti.