Učenje stranih jezika pomoću interneta i internet prijatelja!

Jedan od zahtjevnijih i izazovnijih hobija koji se može raditi u slobodno vrijeme je učenje stranih jezika. Ova priča je manje o samom jeziku, ali je zato o grupi prijatelja koje sam upoznala prilikom ovog jezičnog putovanja.

Ekipa koji sam upoznala i s kojom sam odlučila krenuti na ovo interesantno putovanje su redom: Iza, Ani i Kaši. Upoznala sam ih preko interneta na brojne načine i brzo sam saznala kako žive u Poljskoj. Valja napomenuti kako je Iza iznimka, premda ona često putuje iz Poljske u Češku Republiku i obrnuto.

Sve one su upoznate s engleskim jezikom i to je ujedno jezik s kojim komuniciramo i s kojim se odvijaju sve naše interakcije od samog početka pa do današnjeg dana. Zajedno, odlučile smo koristiti naše vrijeme kako bismo naučile posve novi strani jezik – japanski. Ovu malu grupu osnovale smo kako bi poticale jedna drugu i time si pružale oslonac prije negoli gramatika i vokabular istroše svaki dio našeg postojanja.

Sve od navedenog činimo online, tj. mrežno. U većini slučajeva koristimo se informacijama s interneta ili aplikacija. No, u više navrata, Iza i Ani su uspjele iskopati neke udžbenike japanskog u stvarnosti. Neki od tih su bili na poljskom… stoga sam blago rečeno mogla staviti poljski kao još jedan od brojnih jezika koji bih trebala naučiti.

Šale na stranu, ispričat ću vam priču o tome kako smo sve upoznale. Naime, iako je moje putovanje učenja japanskog počelo puno ranije, naše poznanstvo se dogodilo u doba pandemije. Osim što su predavanja na faksu većinom bila online, to je zasigurno pripomoglo u našem učenju i sastancima koje smo održavale barem jednom tjedno. Nakon predavanja

Moći ću vam u detalje ispričati većinski ispričati svoju stranu priče, ali kada se pruži prilika odati ću vam neke pojedinosti koje su cure željele podijeliti sa mnom. Pa, počnimo!

Lekcija 1: Dosada

Tijekom dugih srednjoškolskih mjeseci, jedan od dana koji se istaknuo zasigurno bi 13. veljača 2019. godine. Moja prijateljica koja gotovo nikad ne izostaje – nije na nastavi gotovo cijeli dan. Znači cijeli dan nemam ništa posebno za raditi, što onda? Započinjem učiti novi strani jezik, mislim zašto ne? Iako sam imala sam francuski u sklopu srednje, ali to je priča za sebe. Posve novi strani jezik koji sam odlučila učiti jest japanski jezik.

Ipak, japanska kultura i jezik me zainteresirano od ranijih dana, rekla bih od kada sam imala dvanaest ili trinaest godina.  I instalirala sam aplikaciju “Easy Japanese” za koji nisam znala jest potreban udžbenik. Naravno, nisam imala taj udžbenik nego sam se mučila s tom aplikacijom mjesecima. Sada, u glavi imam određene ekspresije i izraze koje ne mogu zaboraviti jer su jednostavno urezani u moju glavu. Vraćajući se natrag na doba srednje škole, aplikacija koja je puno bolja za potpune početnike u mom slučaju bila je “Lingodeer”. Ova aplikacija je vrlo izvrsna. Primjerice, pomoću nje sam shvatila neke komplicirane gramatičke pojmove, pomoću primjera. Vokabular se također može lako naučiti pomoću ove aplikacije. Jedini problem, isključivo za mene, jest da nije besplatna. Nakon određene lekcije treba se platiti ili zapravo pretplatiti da se dođe do svih lekcija i informacija.

Uglavnom, vrlo dobra aplikacija. Ako imate novaca, imate i lijepu mogućnost za ovu krasnu aplikaciju, no premda ja nemam, trebala sam potražiti druge opcije.

Lekcija 2: Spoznaje novog

Jedna od prvih spoznaja koje sam shvatila jest da sam okružena ljudima koji nisu zainteresirani za učenje stranih jezika, specifično azijskih.

Jedan od glavnih razloga po njihovom priopćenju jest – lijenost. Osobe kojima sam okružena u stvarnosti jednostavno nisu zainteresirani za ovakvu vrstu hobija. Kada bih druge pitala žele li se pridružiti mom putovanju, odgovor se može skratiti na

„A ne, nije to za mene.“

Stoga gdje pronaći ljude koji dijele iste interese sa mnom, nego internet! Znači, osim mnogobrojnih aplikacija kojima sam se koristila, lako je shvatiti da ako nemate određenu dozu motivacije i/ili čak discipline, bit će vam vrlo teško na ovom osamljenom putovanju. Stoga sam odlučila potražiti ljude koji također žele učiti strane jezike, u mom slučaju specifično japanski.

Besplatne knjige o bilo kojoj temi mogu se naći na stranici/aplikaciji – Wattpad! Ako znate išta o Wattpadu, jest da tamo, kao i na Lingodeer, postoji premium, za koji je potrebno dati novac. Drugim riječima nisu apsolutno sve knjige besplatne, ali je moguće procijeniti njihovu kvalitetu ovisno o tome kako su ocijenjene i kakvi komentari se na njima nalaze. Uglavnom, otkrila  sam knjigu koja je više služila kao udžbenik za engleske govornike za učenje japanskog. Prvo poglavlje je ipak pod nazivom“Tips for learning a language at home” i taj tren sam znala da je ovo prava knjiga za mene.

U većini vremena, ova knjiga se činila kao dobar izbor za učenje više o japanskoj kulturi. Također, knjiga se činila prilično detaljnom. Premda nisam imala ništa pametnije za raditi kao, ne znam… usavršavanje francuskog… Odlučila sam komentirati nekoliko poglavlja. U to doba, knjiga nije bila toliko čitana, stoga su moje riječi na neki način bile istaknute.

Autorica knjige, tj. Iza, mi se javila u privatni chat. Glavni cilj naše interakcije bila je is temeljena na japanskom i kako ga oboje pokušavamo usavršiti. Osim toga, ubrzo smo shvatile kako imamo i mnoge druge stvari zajedničke. Ukratko, tako smo se Iza i ja upoznale.

Kada sam ju pitala zašto mi je uopće poslala poruku i željela stupiti u kontakt sa mnom. Odgovorila mi je „Pa, činila si se cool.“

Njezin odgovor specifično se odnosio na komentare koje sam postavljala. U to doba, njena knjiga nije mala ovoliko pregleda koliko ima sada, pa je vjerojatno moja prisutnost bila dobrodošla. Izgleda kako je to dovoljno da započnemo naše razgovore preko messengera, jer smo osim učenja japanskog dijelile i mnoge druge interese.

Lekcija 3: Upoznavanje Ani i Kaši!

Iza, osim što je bila donekle neko svjetlo na mom putu učenja japanskog, ona je također učila japanski duži niz godina od mene. Preporučila je neke online udžbenike u pdf formatu, koji su javno dostupni. Što mi je bilo pravo olakšanje, više nisam morala pronalaziti načine kako da provalim u japansku tajnu organizaciju SCAP, samo da pronađem osnovna japanska gramatička pravila. Znači, udžbenik koji mi je preporučila jest „Genki: Elementary Japanese Course”. Ovaj udžbenik mi se čini sasvim uredu. Ono što je mene u to doba izbacilo iz kože jest da sam napokon pronašla udžbenik i za „Easy Japanese“… Da, nakon četiri godine sam tek saznala za to kako to čudo od aplikacije funkcionira.

Stavljajući to postranu, opisat ću vam kako sam upoznala ostale članove ove fantastične četvorke. Iza mi je ukratko prepričala kako su se ona i Ani upoznale preko Wattpada. Još uvijek se sjećam sada sam upoznala Ani.

Ono što imam kao dokaz našeg upoznavanja je da sam zapisala „Lesson 1“ ljubičastim flomasterom. Iza je bila ona koja je održavala prezentaciju tj. lekciju za taj dan. Kao znak potpore, poslala sam joj sliku svoje pripreme i napomenula sam joj kako ću slušati i pratiti pozornost. Rekla mi je da su joj moje riječi pomogle i da je prestala toliko paničariti.

Zatim je Iza poslala link od google meeta u naš privatni chat. Klikom na link predavanje koje je bilo isplanirano za taj dan. Ani se ubrzo priključila i ubrzo smo se upoznale. Naravno u početku smo imale uključene kamere, pa smo mogle vidjeti da smo uistinu prave osobe koje postoje i izvan ekrana računala.

Moje iskustvo bilo je poprilično ugodno. Ani bi se složila. Pitala sam ju kako joj je bilo na našem prvom Google Meetu, rekla mi je „Znači, bilo sam jako nervozna jer sam trebala govoriti na engleskom ili hoće li naše ideje o učenju biti slične ili hoće li naša motivacija opstati! Ali sve je ispalo jako dobro.“

Napomenula mi je, iako nisam primijetila, da je bila vrlo sramežljiva u početku. Pritom je istaknula kako smo Iza i ja bile vrlo otvorene i puno smo govorile (na dobar način) i da je zbog svega toga naš tim počeo surađivati vrlo dobro.
„Nisam bila zabrinuta da ćemo uskoro odustati,“ nadodala je. „Počele smo dijeliti naša iskustva ili neke dodatne informacije i to je također bio plus!“

Od tada, nas tri mušketira smo se nalazile navečer svaku srijedu poslije svih naši obveza. Uglavnom, se sjećam da ili nisam imala nastavu ili sam imala predavanja u taj dan, pa sam ponekad s predavanja na Google Meetu, skočila na naše lekcije japanskog. Bilo je iscrpljujuće, ali je bilo zasigurno lijepo iskustvo.

Sljedeća osoba koja nam se pridružila bila je Kaši. Nju smo Iza i ja upoznale već nekoliko tjedana nakon početka naše dodatne nastave. Ani je zapravo bila ona koja nas je nju upoznala s nama.
„Ona isto tako želi naučiti japanski “, poručila nam je Ani preko svog računalnog mikrofona. Napomenula nam je kako Kaši ne zna engleski najbolje, stoga su Iza i Ani neka objašnjenja imale priliku isporučiti na poljskom.

Isprva nisam znala što da mislim o Kaši, iako sam mogla ćuti njen glas. Svejedno sam detaljno pokušavala analizirati njenu profilnu sliku koja je bila izložena na Google Meetu. Ipak, nije imala svoju sliku, nego sliku crvene mačke koja je bila okružena pisanicama.  Unatoč određenoj dozi anonimnosti, Kašina dobronamjerna osobnost je bila prisutna, stoga mi njena prisutnost svakako nije smetala.

Ani je u sljedećim predavanjima počela predstavljati neke osnove kanji pisma preko Google Meeta. Samo u svrhe ove priče, napomenut ću kako se japanski jezik sastoji od tri pisma, a jedno od njih je kanji. To pismo je iznimno korisno, ali vrlo komplicirano za naučiti, posebice za početnike poput nas.  Ukratko Ani je vodila ovaj sat i pisala kanji likove u aplikaciji za bojanje. To je činila kako bi pomoću različitih boja i puno lakše mogla objasniti koji redoslijed moramo slijediti prilikom pisanja pojedinih likova.

Ovu sliku je Kaši poslikala kada je pokušala pratiti instrukcije zajedno s Ani. No, umjesto onog prikazanog na Google Meetu, Kaši je nacrtala svoje remek-djelo.

Ukratko, čini se da je lakše bilo napisati svako slovo u riječi „#Nevermind“ drugom bojom, nego pratiti Anine smjernice. Iskreno ovo je jedan od smješnijih dogodovština koje su nam se događale gotovo svaku srijedu poslije osam navečer.

Lekcija 4: Strpljenje i snaga zajedništva

Jedna od glavnih opcija koje internet pruža, osim brda brojnih korisnih i manje korisnih informacija jest također da su te informacije donekle besplatne. Naravno, tu činjenicu nas četiri koristi u svrhu našeg učenja i usavršavanja. Drago mi je da naša grupa može učiniti ovako usamljen hobiji zanimljivim i veselijim iskustvom.

Jednom prilikom nakon što smo se sve sastale pitala sam ih zašto uopće žele naučiti strani jezik. Moji razlozi i odgovori su poprilično slični njihovima.

Prva koja osoba koja mi dala odgovor bila je Iza. Bez ustručavanja  odgovorila je “Vjerujem da nije učenje novog jezika ili novih stvari, općenito, suprotno onome što želim u svom životu je stalni napredak “, zatim je napomenula kako često putuje, pa joj je učenje što više stranih jezika vrlo korisno.

„Imaš li kakvih planova za budućnost?“ priupitala sam ju znatiželjno.

„U mom slučaju, u budućnosti bih željela živjeti u Japanu“, rekla je, „tako da je to još jedan razlog zašto učim japanski.”

Zatim, svoje prijašnje pitanje postavila curama. Na to se Kaši ubacila dajući kraći odgovor koji je glasio „Učim strane jezike kako bih mogao komunicirati u zemlji koja me zanima, kako bih olakšala putovanje u inozemstvo i da mogu raditi u tvrtkama sa stranim partnerima se njima služe.”

Šećer na kraju bila je Ani i ponudila je nešto duži dogovor, a glasio je otprilike ovako “Volim proučavati stranog jezika kad mi se sviđa nešto o tom jeziku, na primjer, zvuku, njegovoj zemlji podrijetla ili sustavu pisanja. To bi pomoglo da se nekako bliži toj zemlji, pogotovo ako još ne mogu ići tamo. Štoviše, neki praktični razlozi su: strani jezici pomoći će mi tijekom budućih putovanja, a strani jezici su sjajan plus (ako ne i nužna vještina) na tržištu rada, što će me učiniti boljim kandidatom za moj posao iz snova.”

Fotografije: Ivana Dukarić/privatna arhiva