U gradu sjena i utvara – priča prožeta poviješću

Turska književnost za razliku od turskih serija kod nas je prilično nepoznata. Iako je scenaristička kvaliteta tih serija upitna, na književna dijela svakako treba obratiti pozornost. Jedno od njih je U gradu sjena i utvara, roman nagrađivanog turskog pisca Murata Gulsoya. Autor je svoju književnu karijeru započeo 1992.godine, a do sada je objavio osamnaest knjiga.

Gulsoy se osim brojnih književnih nagrada može pohvaliti i impresivnom biografijom – radi kao biomedicinski inženjer, psiholog te predaje kreativno pisanje.

Roman započinje prologom u kojem saznajemo da je ovo djelo zapravo zbirka pisama koja je pronašao mladi odvjetnik u antikvarnici. Oduševljen njihovim sadržajem odlučio ih je s francuskog prevesti na turski. Pisma koja se nalaze u ovom djelu su korespondencija između Fuada i njegovog najboljeg prijatelja Alexa koji se nalazi u sanatoriju. U njima saznajemo razlike između Istoka i Zapada te čitamo o teškoćama osobe koja vuče korijene iz različitih dijelova svijeta.

Autor pisma ujedno je i glavni lik Fuad –  novinar pariškog L’Illustrationa koji zbog svog posla odlazi iz majčine domovine Francuske u očevu Tursku. Na putu ga prati njegov kolega, fotograf Marcel. Dolaskom u Istanbul mladi novinar ima veliku krizu identiteta. Često odaje dojam da se srami svojeg turskog nasljeđa, no ne osjeća se ni kao Francuz. Ni sam ne zna kojoj kulturi bi se priklonio jer je prve godine svog života proveo u Turskoj, a nakon očeve smrti s majkom u Parizu u kojem je odrastao. Ovaj grad je jedino mjesto koje smatra svojim domom jer tamo radi, živi te ima prijatelje.

Kao mjesto radnje autor je odabrao Istanbul – grad koji se kao i naš glavni junak nalazi između Istoka i Zapada.  Također je simbolično i vrijeme u kojem je radnja smještena. Godine 1908. Istanbul se također nalazi u previranju i traga za identitetom.Upravo je ovo vrijeme kada turski državljani zahtijevaju promjene. Carstvo i Sultan su na odlasku, a  građani žele novi poredak i veće slobode.

Sama radnje djela je podijeljena na dvije glavne priče. Prvi dio je usmjeren na Fuadovu potragu za ocem o kojem ne zna ništa jer ga majka nije nikad spominjala. Kada naiđe na svoju staru kuću, novinar postaje opsjednut pronalaskom oca. Drugi dio priče usmjeren je na samu političku situaciju u kojoj se Istanbul u to vrijeme nalazio te na revoluciju koja je na pomolu.  Ovo djelo može poslužiti kao svojevrsni putopis grada na Bosporu. Autor je veliku pozornost posvetio upravo mitovima i legendama o kojima saznajemo na mjestima gdje su nastale.  Cijeli roman počiva na povijesnoj podlozi što posebno dolazi do izražaja kada glavni junak pronađe svog oca koji za razliku od cijele priče nije fiktivan, već je poznata turska povijesna ličnost. Uz detaljne opise Istanbula, njegove povijesti i kulture autor  pruža uvid i u to koliko nas vlastita prošlost i obitelj definiraju. U ovom romanu će uživati ljubitelj povijesnih romana kao i poklonici orijentalne kulture i njezine bogate povijesti. Međutim ovo djelo nije samo za povjesničare  već ga preporučujem svakom tko uz zabavu voli naučiti nešto novo i nepoznato. Romani ovakve tematike često obiluju dugim rečenicama i detaljnim opisima događaja zbog kojih je nekad otežano praćenje radnje. U ovom romanu to nije slučaj. Roman je pisan jednostavnim stilom. Posebno su me se dojmili upravo opisi orijentalne kulture i razlike Istoka i Zapada kao i interesantni mitovi i legende kojima je djelo prožeto. Iako zanimljiv zbog detaljno razrađene povijesne podloge, radnja je u prvom licu te sve događaje doživljavamo iz perspektive glavnog junaka. S obzirom na period u kojem se radnja odvija kao i na brojne intrigantne situacije u kojima se glavni junak našao bilo bi zanimljivo dodati barem još jedno viđenje svih situacija i problemima koje ovo djelo obrađuje