Tri autora za otvorenje knjižnica

Prošloga tjedna vrata su ponovno otvorile knjižnice, a društvenim mrežama kružile su objave s fotografijama prvi put viđenih redova ispred knjižnice. Iako ćemo često čuti da više ne čita itko, redovi ispred knjižnica dokaz su da ipak nije tako.

Možda mladi nisu zaluđeni čitanjem jer od početka školovanja čitaju ono što im se nameće. Obožavam klasike, ali to ne znači da ih mora obožavati i moj kolega iz klupe. Zato je važno prikazati književnost kao raznoliku granu ljudskoga društva u kojoj se nalazi ponešto za svakoga. Na populariziranju čitanja rade i voditelji knjiških blogova koji svakodneno upoznavaju društvo s novim knjigama na tržištu.

Iako se o njima baš i ne priča na takvim blogovima, iduća tri autora koja sam odabrala za čitanje obožavana su među mladima zbog svojih navika koje su većim dijelom, ilegalne. I oni koji nisu upućeni u svijet knjiga znat će tko su Huxley, Bukowski i Thompson. To su disidenti koji bude želju za buntovnošću i baš zato su idealni za čitanje onda kada se želimo opustiti, pobjeći od svog života i čitati o tuđima. Uzmite ovo kao večernje štivo nakon silnih online predavanja. Preporuka uz čitanje je album The Doorsa, Full Circle.

Charles Bukowski

Svima dobro znan prostak koji živi od danas do sutra, ali svojim pisanjem poželiš okušati takav život. Spavanje do podneva pa cuganje ostatak dana, često nema novca pa pije na dug. Žene s kojima obitava (rijetko živi, a često liježe s njima) nisu mnogo bolje, ali tolike prođu kroz njegove priče da ih ne možete niti zapamtiti. Ne trebate. Ipak, izrekao je on i nekoliko mudrosti, imao je stavove o funkcioniranju društva, a što se tiče posla – možete zamrziti sustav i možete zamrziti Bukowskog, ali ovo prvo je više vjerojatno. U njegovim pričama upoznat ćete se s Los Angelesom, pijandurama i životom na rubu, no prilikom čitanja poželjno je popiti najviše jedno pivo.

Najdraže djelo: Faktotum

Hunter S. Thompson

Kreator takozvanog gonzo novinarstva i ljubitelj droga. Iako sam i ja tek pročitala njegova djela, preporučujem ih jer su vrlo zabavna, pomalo zastrašujuća. Zbirka priči Strah i požuda u New Yorku dovodi čitatelja u stanje da ne zna piše li Thompson fantastiku ili je to još jedna od njegovih halucinacija. Bavio se novinarstvom, a pisao je vrlo subjektivno, ubacivao sebe u priče i bio njihov sudionik i doživljene stvari stavljao na papir. Najpoznatije djelo je Strah i prezir u Las Vegasu po kojemu je snimljen i film s Johnny Deepom u glavnoj ulozi. Droge je konzumirao gotovo cijeli život, a sa 67 godina počinio je samoubojstvo.

Najdraže djelo: Strah i požuda u New Yorku

Aldous Huxley

Huxley ne piše samo o drogi, ali na samrti je ipak zatražio dozu LSD-a. Napisao je distopiju Vrli novi svijet, posljednji mu je roman bio Otok, a među mladima najpoznatiji je po djelima Vrata percepcije i Raj i pakao u kojima govori o iskustvima s drogom. Zanimljivost je da je Huxley svoj prvi roman pisao slijep. Iako je htio biti znanstvenik, posljedično problemima s vidom odlučio se za studij engleske književnosti i anglistike na Oxfordu.  Njegova smrt prolazi gotovo nezapaženo jer je umro na isti dan kada je ubijen John F. Kennedy.

Najdraže djelo: Majmun i bit