Tre, due, uno…. Buon Anno!
Kao što to i priliči svakoj godini, i ove sam se zapitkivala gdje ću dočekati iduću. Naziralo se mnogo mogućnosti: razni domovi u okolici grada, brojni kafići i druženja kod nekog u stanu. Ništa od navedenoga nije me zainteresiralo kao želja da posjetim neki grad izvan Hrvatske i doživim to preko naše granice. Nakon nekoliko mjeseci razmišljanja, odluka je pala na Veneciju. Romantičan grad, kao stvoren za doček s voljenom osobom. Iako, ako pokraj sebe imate nekoga posebnog, najmanje je bitno gdje se nalazite.
Sve je započelo internetskim pretraživanjem brojnih agencija, obilaskom agencija po gradu i raspitivanjem na sve strane. Pronašla sam agenciju u Zagrebu koja je ponudila i više nego dobru ponudu: tri dana putovanja koje uključuje Veneciju, Vicenzu, Padovu, Burano i Murano. Kao osoba sa završenom srednjom turističkom školom, neizmjerno sam bila uzbuđena zbog putovanja u Italiju jer je nikad prije nisam posjetila. Uzbuđenje je svakog dana bilo sve veće, a onda je došao i taj posebni 31. prosinca… Krenuli smo na put prema gradu koji je smješten na 116 otočića i povezan s 409 mostova.
Došavši na odredište, smjestili smo se u hotel. Nakon kratke pauze uputili smo se na brod koji nas je vozio do Venecije. Iako je temperatura bila u debelom minusu, to nije umanjilo ljepotu i oduševljenje koje je uslijedilo. Venecija je od davnina poznata kao grad romantike. Poznata po brojnim kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. U Italiji je Venecija najposjećeniji grad. Canal Grande, najdulji kanal koji stari dio grada dijeli na dva dijela, naziva se i najpoznatijom venecijskom ulicom. Brojni mostovi također su posebno obilježje ovog grada, a najpoznatiji među njima naziva se Ponte di Rialto, u čijoj se blizini nalazi i tržnica. Neizostavan detalj vezan za Veneciju jesu i gondole, no pristup njima imaju samo oni koji za pola sata vožnje mogu izdvojiti minimalno 80 eura.
U blizini glavnoga gradskog trga, Trga svetog Marka, nalazi se i Most uzdaha koji je dobio ime po zatvorenicima koji su s tog mosta posljednji put vidjeli Veneciju prije nego su bili zatvoreni u ćelije. Na Trgu svetog Marka nalazi se i Duždeva palača, nekadašnja rezidencija mletačkog dužda. Zvonik svetog Marka, koji se nalazi na istoimenom trgu, često je okružen dugačkim kolonama turista koji se penju na vrh, gdje se pruža pogled na cijelu Veneciju.
Zbog velikog broja turista, doček Nove godine u samom centru grada poprilično je napet, iako sam sigurna da i u ostatku godine Veneciju posjeti mnogo ljudi. Brojni policajci dodatno su se brinuli o redu i sigurnosti. Trg svetog Marka ugostio je više od 15 000 ljudi iz cijelog svijeta, a vatromet, koji je u ponoć obasjao nebo iznad predivne Venecije, trajao je više od sat vremena.
Ako Novu godinu želite dočekati u nekom kafiću, budite sigurni da će se to itekako odraziti na vaš novčanik. Cijena od 6 eura za mali macchiato govori mnogo. Posebno sam iznenađena njihovim drugačijim pristupom gostima. Dok su naši gradovi duž cijele zemlje pretrpani kafićima, u Veneciji toga nema. Kod njih vrijedi: ili sjedni i jedi pa plati servis zato što smo ti donijeli obrok na stol ili budi za šankom. Cijena na cjeniku obično se poveća za 3 – 4 eura po osobi jer dodatno naplaćuju svoj rad. Osim posjetu Veneciji, putovanje je uključivalo i posjet Vicenzi i Padovi.
Vicenza je glavni grad istoimene talijanske provincije i treći talijanski grad po izvozu robe. Udaljen je 60 kilometara od Venecije. Glavna asocijacija na ovaj grad je Katedrala uznesenja sv. Marije koja je izgrađena još u davnom 11. stoljeću. Malo duža vožnja autobusom dovela nas je do predivne Padove. Grad me odmah oduševio. Izlazak iz autobusa pružio je pogled na dućane visokobudžetnih brandova: Gucci, Louis Vouiton, Prada, Cavalli. Cijene u izlozima poprilično su nas nasmijale. Poseban utisak ostavio je posjet i Crkvi sv. Antuna Padovanskoga. Dugačka je više od 100 metara, a godišnje primi više od dva milijuna posjetitelja. A njenu posebnost, koju možete vidjeti jedino ako se tamo uputite, potvrđuje i to što je puna zaštitara koji paze na ponašanje, ali i zabranjuju fotografiranje.
Za kraj, posjet otocima lagune – Buranu, otoku čipke, i Muranu, otoku stakla – i vožnja brodom koja pruža pogled na brojne znamenitosti (samostane, igrališta, crkve, domove…). Prirodnu ljepotu otočića, crkvi i izložbi nisu umanjile ni kapi kiše koje su otežale sam obilazak. Burano, udaljen 7 kilometara od Venecije, također je prepoznatljiv po kućama u različitim bojama. Iako je to specifično za veći dio Italije, na ovom otočiću ne postoje dvije kuće iste boje.