DRUŠTVO

Biti zarobljen u tuđem tijelu teško je objasniti i shvatiti u hrvatskom društvu, budući da ne postoji svijest o razlici između spola i roda koji su temelj za razumijevanje transrodnosti. Naš vlastiti rod nas sve ograničava u izražavanju i postajanju, stoga osoba u vlastitom zatvoru godinama se skriva od javnosti zbog koje bi mogla biti odbačena, ponižena i slično.

Postoje dvije kategorije transrodnih osoba: oni koji su biološki muškarci, a osjećaju se ženama i oni koji su biološki žene,a osjećaju se muškarcima. Takva osoba je uglavnom psihički zdrava, ali duboko nesretna jer od najranije dobi zna kako je drugačija. Međutim uz pritisak društva postoje dodatni problemi kao što su: operativni zahvat promjene spola (tranzicija) što je iznimno psihološki, tjelesno i socijalno zahtjevno te promjena osobnih dokumenata. Ako osoba i prihvati tranziciju postoji mogućnost da će izgubiti radno mjesto i biti odbačena od strane obitelji. Primjer koji potvrđuje sve ove činjenice je transrodna osoba koju sam imala prilike upoznati. R osoba rođen je muškarac, a cijeli život osjećao se ženom.

Od malih nogu oblačio se u mamine haljine i šminkao se te obavljao nuždu sjedeći kao žena. Prije nekoliko mjeseci ušao je u tranziciju. R ima 48 godina, visoko obrazovana osoba je, bio je poduzetnik, ali zbog zdravstvenog stanja sada je u mirovini. Liječnici su mu zbog bolesti rekli da će živjeti još pet godina i tada se odlučio priznati svima kako se osjeća i tko je on zapravo. Neki ljudi su pozitivno reagirali, a neki su ga vrijeđali i fizički napadali. Obitelj ga se odrekla. Dok nije priznao transrodnost prikazivao se kao homoseksualac. Ulaskom u tranziciju podvrgnut je redovnim psihološkim i hormonalnim liječničkim pregledima. Hormonalna terapija uzrokuje tjelesne bolove i promjene raspoloženja.

Nedavno je uspio promijeniti osobne dokumente koji glase na ženski rod. Fizičke promjene su očigledne kao rast grudi, sužavanje šaka, promjena bokova, rjeđe brijanje i depilacija i promjena boje glasa. Nakon godinu dana bit će spreman za promjenu spola i to u Beogradu, budući da takvih zahvata u Hrvatskoj nema. Unatoč svim problemima R je jako sretna osoba jer napokon živi ”punim plućima” kao slobodna. Nosi prekrasne haljine koje sam dizajnira i šiva, vrlo je elegantan i uistinu ženstven, tj. malo koja žena ima ženstvenosti kao R.

Po mom mišljenju transrodne osobe ne bi se trebale osuđivati i odbacivati iz društva, ako ne štete njemu. Iako osobno mislim da to nije prirodno, trebalo bi to istražiti s medicinske perspektive i utvrditi radi li se o psihičkom poremećaju ili ne, što bi donijelo i objektivnu, znanstvenu razinu cijele priče. Bez obzira što većina tvrdi da ih društvo ne prihvaća, danas u 21. stoljeću homoseksualnost i slično postaje sve prihvaćenije i sve više javnih osoba se deklarira kao takvima, a ne oduzima im se radno mjesto niti su izbačene iz obitelji.

?>