Tomislav Stipić, trener Slaven Belupa: „Nogomet je za mene virus koji me spopao i više me ne pušta.“

Trener Slaven Belupa Tomislav Stipić, unatoč bogatoj trenerskoj karijeri i radu u nekoliko inozemnih klubova, prvi puta u životu vodi klub na materinjem jeziku. Prvi puta se i susreo sa situacijom da treninge umjesto na terenu vodi preko video poziva.

Zbog trenutne situacije s korona virusom, kada hrvatski prvoligaši ipak posljednjih tjedana normalno treniraju i s nestrpljenjem očekuju utakmice i nastavak sezone. Slaven Belupo prvu utakmicu nakon stanke odigrati će već u subotu. U polufinalu Kupa Hrvatske sastati će se u Koprivnici s Lokomotivom. Uoči toga susreta Stipić nakm je otkrio svoje pretpostavke uoči nastavka prvenstva te kako će nemogućnost održavanja treninga  utjecati na spremnost igrača. Naravno, prisjetio se i svojim početaka trenerske karijere, otkrio što ga to privlači nogometu i svoja razmišljanja o toj igri.

Nogometom se bavite zapravo cijeli život, a trener ste već 14 godina i to uglavnom u inozemnim klubovima. Kako to da Hrvatska, i kako to da baš Slaven Belupo?

Nogomet je  za mene virus koji me spopao i više me ne pušta. On u meni  budi emociju koja mi daje intenzitet života. Svakodnevno mi daje udarac da pomičem granice, i kao trener i kao igrač. Tu sam se našao. A kako sam došao u Koprivnicu je jako interesantna priča.  Prije toga sam  radio u Njemačkoj, Švicarskoj i u Kini i u isto vrijeme sam imao ponude iz Saudijske Arabije i Finske. Nenadano je došlo pitanje da dođem na razgovor u Slaven Belupo. Pošto sam Hrvat, rođen u Bosni i Hercegovini. Živio sam malo u Bosni i malo u Hrvatskoj, kada sam sa svojih 10 godina otišao u Njemačku. Jako jednostavan odgovor, odlučio sam se za Hrvatsku zbog emocija. Zato što sam odavde porijeklom. Nisam samo zbog novaca želio ići u Saudijsku Arabiju. Želio sam, jednom na svom jeziku voditi ekipu, na svom jeziku se posvađati i na svom jeziku zaplakati. Odlučio sam se za Hrvatsku upravo zbog svojih korijena.

Sada kada ste u Hrvatskoj prepoznajete li neke velike razlike u odnosu na Kinu, Njemačku ili Švicarsku gdje ste ranije živjeli i radili?

Razlika se osjeti apsolutno, a smatram kako je moja odluka ispravna. Mislim da sam došao na svoje. Ljudi koje ja susrećem u Hrvatskoj  imaju mnogo više tolerancije prema meni. Samo zbog mog prezimena koje završava na IĆ u Njemačkoj nisam bio prihvaćen u potpunosti. Tamo sam se izborio i dokazao da mogu. Ovdje vidim samo prednosti.

„Želim biti blizak s igračima i osjećati njihove potrebe. Želim da budemo tim i  kroz online video konferencije imali smo osjećaj zajedništva.“

U svojoj karijeri zasigurno se niste još susreli sa sličnom situacijom kao što je pandemija. Na instagram stranicama Slaven Belupa možemo vidjeti video pozive u kojima igrači obavljaju treninge kod kuće.  Koliko je to bilo učinkovito?

Cilj online treninga bio je višestruk. Nije samo održavanje fizičke spremnosti. Ja sam trener koji jako forsira blizinu i odnos s igračima. Želim biti blizak s igračima i osjećati njihove potrebe. Želim da budemo tim i  kroz online video konferencije imali smo osjećaj zajedništva. U takvim sam se trenucima trudio da se ne raspadnemo. Svi igrači su  imali zadatak da mi se jave porukom svaki dan. Imali su treninge fizičke spreme, joge i slično. Jedan dan imali smo i team building gdje su svi igrači morali ispričati jedan vic da se svi nasmijemo. Pokušavali smo se snaći na razne načine i da ovo vrijeme pandemije završi sa što manje gubitaka.

Mislite li da je to pomoglo u stvaranju boljih međuljudskih odnosa?

Mi smo već imali fantastične međuljudske odnose. Imamo jako dobar odnos, a ove situacije to su i dokazale. Video pozivi i konferencije samo su pomogli da održimo takve odnose.

Nakon dopuštenja da na jednom terenu može biti do 5 igrača, 22. travnja krenuli su treninzi. S obzirom na ograničenost pri izvođenju samih treninga, iako mjere polako popuštaju, smatrate li da se to odražava na  daljnju sezonu i spremnost igraća?

To je jako jednostavno. Ovi treninzi ne ispunjavaju očekivanja igrača. Nema kontakata, a s time nema ni igre. Morali smo biti kreativni, a ja sam se trudio kako bi igračima trening prikazao što zanimljivijima. Imali smo 3 tjedna vremena da se pripremimo za prvu utakmicu. Ne znam koliko će se to odraziti na spremnost igrača, no na području cijele Hrvatske vrijede ista pravila. Ako ćemo mi kaskat, kaskat će i ostali, bit ćemo isti. Svi su u jednakom položaju.

„Nogometaši su umjetnici. A umjetnik bez publike nije kreativan.“

Sezona se nastavlja 30. svibnja Kup utakmicom, a prvenstvo tjedan dana kasnije. Prva po redu je utakmica polufinala Kupa u kojem će Slaven Belupo snage odmjeriti s Lokomotivom. Na početku neće biti gledatelja, a navijači su bitan dio svake utakmice. Što mislite kakav će biti nogomet bez navijača?

Navijači su jako jako bitni. Nogometaši su umjetnici. A umjetnik bez publike nije kreativan. Kada ne bude navijača ta kreativnost u igri, ta brzina, ta požrtvovanost, ta potreba da  nekome nešto dokažemo mogla bi malo pasti. Dosta nogometaša neće igrati sa 100 posto. Isto kao i kada vodim ekipu pred punim stadionom, puno bolje se osjećam nego pred praznim. Navijači su inspiracija nogometašima. Publika želi vidjeti show, posao nogometaša je da zadovolji publiku dobrom igrom.

Kako navijači mogu motivirati nogometaša pozitivnim komentarima, isto tako ima i onih negativnih. Mogu li negativni komentari loše utjecati na nogometaše, da ih demotiviraju prilikom utakmice?

Apsolutno. Naravno. I mene kao trenera. Mi smo svi ljudi. Sve zavisi oko pojedinca. Ja nemam s time problema.

Možete li nam reći koja što smatrate kao najbitnijom kvalitetom da se bude uspješni trener?

To je jako jednostavno za odgovorit. Jako je bitno voljeti ono što radiš. Morate to istinski voljeti. Tada ćete se moći suočiti i s najtamnijim danima.  Ja sam svaki dan samo mislio o tome. Sav novac sam ulagao u nogomet i edukacije. Uvijek sam imao sliku u glavi sebe kao trenera.. Volio sam tu zamisao. Radite sa ljudima, živite od ljudi. Prvo morate biti čovjek, a tek onda sve ostalo. Budite iskreni i ispunjavajte svoja obećanja. Nemojte nikada obećavati ono što ne možete ispuniti. Morate biti pozitivan i smijati se svaki dan. Kao trener ste davatelj. Dajete svoje vrijeme, svoje znanje, svoju energiju. Mislim da na zemaljskoj kugli, trener je najkompleksniji posao. Nema težeg posla.

Zašto smatrate da je biti trenerom najteži posao?

Zato što je to jako jednostavno za opisat. Ja sve što radim od ponedjeljka do subote. Ja polažem ispit, kao što i studenti polažu diplomske ispite. Vi taj ispit polažete u učionici, ja ga polažem pred publikom, pred televizorom, pred novinarima, pred igračima. Svatko vidi moje polaganje. Svi promatraju, i oni na tribini i oni na radiju, i oni koji sjede u dnevnom boravku i oni koji sutra čitaju u novinama. Svi vide kako moja ekipa igra. Svatko smije kritizirati. Moj svaki vikend je ispit u čiji uvid ima svatko. Nema težeg posla. Imate pritisak od igrača, od kluba, od direktora, publike, medija. Presing sa svih strana. 

To je vrlo teško, kako se uspijete nosite sa svim tim? Imate li neki ispušni ventil koji bi mogao pomoći i nama?

Ne znam ni ja kako. Mnogo treniram. Volim trčati, radim treninge da se ispušem. Isto tako volim i popit kavu. Jutarnja kava za mene je meditacija koja me smiri i s kojom smirim misli. Volim to što radim. Uvijek gledam što dolazi nakon. Iako postoje i tamni dani, ti dani su i dalje dio posla. Ne egzistiram, nego pokušavam živjeti. Bitno je pronaći ispravan način kako se nositi sa svime. Jako interesantan posao, jako zahtjevan, kompleksan ali meni najdraži na svijetu. Morate voljeti ono što radite. Ja tu spoznaju nisam znao.  Na poslu ste godinu, dvije pet, niste zadovoljni i to radite, trpite, trpite, trpite i tu ste. Bojite se napustiti kavez jer se bojite što dolazi nakon toga. Ja bi dao savjet da napustite taj svijet. Morate se odvažiti na nove stvari jer ako ste nesretni nikada nećete napredovati. To bi svakome preporučio.

Trener ste Slaven Belupa. Mislite li kako Vaša momčad i klub imaju potencijala, uskoro, boriti se i za sam vrh ljestvice?

Smatram da bi to mogli napraviti u jednoj sezoni, no mislim da će nas veliki klubovi pojesti. To znači da će nam sve bolje igrače pokupovati i da ćemo opet biti na početku. Tako da imamo novi plan i program s kojim se nadam da ćemo napraviti iskorak iduću sezonu i da ćemo obučiti i dosta mladih igrača koje bi prodali, to nam je trenutno i cilj. Ostvarit rezultat.