Tko se boji korizme još…?

Posljednjih nekoliko tjedana vlada epidemija koja je zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku! No nije to neka strašna bolest protiv koje se trebate cijepiti niti se radi o kakvom virusu. Odmah spremite maske koje ste pripremili… Zapravo se uopće ne radi o epidemiji – riječ je o korizmi!

Svi mi ne tako vjerski orijentirani homo sapiensi bivamo vrbovani zato što se ne odričemo nekih loših navika ili zato što ne postimo jer to se, kažu, MORA. Ništa se ne mora osim umrijeti, kažemo mi, no svi nas gledaju ispod oka, smišljajući kaznu koju ćemo zaslužiti jer petkom žvačemo meso. Da se razumijemo, ni na koga ne stavljam nikakve etikete niti dovodim u pitanje nečija uvjerenja, no ako netko želi žvakati meso petkom ili se jednostavno ničega ne odrekne tijekom korizme, ne treba s njime odmah na lomaču.

Voljela bih istaknuti da se korizme ipak ne treba plašiti. Budući da se mi, Hrvati, obično pravimo jaki i neustrašivi, pogotovo kad se radi o riječima, ali ne i o djelima, bilo bi dobro da se u korizmi odreknemo upravo toga – pretvaranja, laži i prevara. To najbolje znaju naši političari jer se oni toga odriču svake 4 godine, kad je vrijeme za izbore, no u međuvremenu krše svaki zakon pred sobom.

Jedan od najbitnijih razloga zašto se korizme ne treba plašiti jest taj da tih 40 dana iskoristimo kao šablonu za onu drugu, bolju verziju sebe koju toliko jako želimo stvoriti, no uvijek nam se na putu nađe nešto što nas odvrati od rada na sebi. Možda bismo, kad bismo odbacili svoje loše navike, shvatili da je ta druga verzija nas bolja i možda baš korizma bude početak radikalne promjene koju smo toliko dugo željeli učiniti. Iako uvijek mislimo da je najlakše promijeniti sebe, tu se najviše varamo. Lako je manipulirati nad drugima, no svladati manipulaciju nad samim sobom gotovo je – umjetnost.

Isto tako, post može očistiti naš organizam pa se drugima možemo pohvaliti ne samo svojom vanjštinom nego i čistoćom organizma, koji inače svakodnevno punimo različitim nezdravim stvarima. Svima bi nam doista dobro došlo da uz duh pročistimo i tijelo.

No, sad s one druge strane (u šali bih rekla čak i mračne), zašto se korizme ipak plašimo? Voljela bih preskočiti očite razloge poput nepripadnosti kršćanskoj vjeri ili nezanimanja za vjeru te se obratiti na pitanje koje si postavljam i ja, ali i velika većina mojih kolega studenata: Zašto mi treba korizma da prekinem neku lošu naviku?

S mojeg gledišta, to je sasvim opravdano pitanje. Zašto bismo bili dobri samo 40 dana u godini, a ostatak 325 oličenje zla (slikovito rečeno)? Hajmo biti bolji tijekom cijele godine; hajmo poštovati druge onako kako tražimo da oni poštuju nas; hajmo pomoći starijima, siromašnima, nemoćnima; hajmo pomoći SVIMA bez obzira na rasu, spol, seksualnu orijentaciju (pomoći LJUDIMA); hajmo ne godišnje trošiti 10 000 kuna na cigarete. Nije bolje ponašanje samo cilj korizme – trebali bismo biti takvima tijekom cijelog života.

Ako se loših stvari odreknemo samo u korizmi, a nakon nje nastavimo biti zadrti grješnici, napravili smo jedno veliko ništa. Korizme se ne treba bojati. Treba se bojati toga da nismo dobre osobe. Neka baš ova korizma bude i vaš početak rada na sebi, a svaki dan nakon korizme nova prilika za promjenu.