Tišina s druge strane rijeke
Život bez struje, u okružju divlje, netaknute prirode s izvorom pitke vode na dnu starog bunara, život je šezdesetogodišnjeg Željka koji traje punih 16 godina.
Husinja, područje općine Ferdinandovac uz samu granicu Mađarske, čija je površina od 350 hektara fizički odvojena tokom rijeke Drave od ostatka cijelog podravskog kraja.
Područje na kojem je nakon ukinuća Vojne krajine vladala grofovska obitelj Raba.
Nekadašnjih 97 kućnih brojeva čija je rasprostranjenost po Husinji činila pravo selo, danas spava u tišini koju samo jedna kuća i onaj koji boravi u njoj čini besprijekorno vrijednom.
Da bi svijet upoznao priču jednog skromnog čovjeka, čije je bogatstvo kućica okružena tišinom, potrebne su dvije stvari, drveni čamac i jedno veslo. Upravo to je ono čime se Željko svakodnevno služi. Briga o devedesetogodišnjoj majci koja živi s druge strane rijeke, ono je zbog čega Željko rijeku Dravu naziva svojom „autocestom“.
„Svakog vikenda, a i ostale dane po potrebi ja sa svojim drvenim čamcem prelazim rijeku kako bih obišao svoju majku, koja je u odličnom stanju i koja uživa u ovim godinama i u poslovima koje i dalje neumorno radi. Da bi preveslao rijeku potrebno mi je oko dvije minute, sve zavisi o vodostaju. Što je on veći, to je rijeka snažnija i normalno put traje duže.“
Iako ima normalne uvjete za život i kuću u kojoj boravi njegova majka, Željko se odlučio na potpunu samoću koja ga čini mirnim i sretnim. Na pitanje koji je glavni razlog odabira ovakvog načina življenja, Željko bi kao iz puške odgovorio: „Mir“.
„Svako jutro u svom dvorištu imam jutarnji orkestar ptica različitih vrsta. Po cvrkutu prepoznajem svaku pojedinačno i znam o kojoj se vrsti radi. Zapravo imam ono što ljudi u civilizaciji nemaju, a da i imaju, teško da bi to primijetili.“
Vrijeme u Željkovoj kući ne postoji, ondje je mjesto i samo trenutak. Dan kreira onako kako on želi. U vrijeme kada vanjska temperatura počinje lagano rasti, Željkov dan 70% bude proveden uz obalu rijeke Drave, ili kako je Željko naziva „Amazone“. Ribolov je njegova najveća strast, a osim toga Željko se bavi sakupljanjem ljekovitog bilja čija rasprostranjenost prekriva nekadašnje pašnjake.
„Nema dana kad vrijeme dozvoli da ja nisam na vodi u ribolovu. U ljetnim danima skupljam ljekovito bilje koje nakon procesa sušenja prodajem. Isto tako uzgajam sadnice oraha i bagrema, ove jeseni uspio sam prodati preko 6.000 komada, a cijena jedne kreće se oko 8kn. Imam i svoje ljubimce o kojima se brinem to su dva psa i četiri mačke, a od domaćih životinja imam nekoliko zečeva i kokoši. Oni su moje blago, tako da i nisam baš posve sam.“
Svako godišnje doba Željku donosi neki zadatak kojeg on rado obavi, jer to je u neku ruku i njegov hobi. U vrijeme kada zima polako popušta, Željko se baca u pronalazak jelenskih rogova, čija je vrijednost u susjednoj državi Mađarskoj 20.000 forinti (420 kn), ako su rogovi u paru ili 5.000 forinti (105 kn), ako je samo jedan rog u pitanju. Ono čime se Željko posebno može pohvaliti njegove su dvije zbirke poezije čiji naslovi su: „Povratak u život“ i „Proljetni cvijet nosi miris tvoj“. Uz to napisao je Željko i jedan roman, no ništa od toga nije objavio, kako kaže: „Za to će se netko pobrinuti, onda kad mene više ne bude.“
Najbolja inspiracija za riječi na papiru obala je rijeke Drave.
„Postoji to mjesto ispod vrbe na kojem stvaram priče i pjesme s posebnim osjećajem. Dogodilo mi se nekoliko puta da nisam uspio završiti stihove, jer bi pao mrak, ili bi se spustila kiša. Iste sam pokušao nastaviti uz plamen svijeće kod kuće, ali svaki pokušaj bio bi neuspješan. Jednostavno morao sam se vratiti na to mjesto ispod vrbe i tek tada bi završio svoju misao. Često se znam probuditi usred noći s tekstom u glavi, istog trena palim svijeću i sve stavljam na papir, jer ujutro toga više nema.“
Kada je riječ o otkrivanju stihova nekih od pjesama, Željko je pomalo samozatajan što se pozadinske priče tiče, ali u moru tekstova sjetio se nekih koje je stvarao u davnije vrijeme.
I.
Hrvatice moje drage i dragi Hrvati, kako
neće noćas ovo nebo zaplakati.
Uzeli ste opet tuđinca za svoga,
ne važna vam davna kletva kralja hrvatskoga.
Da svak taj tuđinac klete mreže plete,
uslijed koje hrvat kroči iz kolijevke svete.
II.
Jednog dana moralo se poći, ali s vjerom da ću opet doći
i obići ono drago mjesto u koje sam navraćao često.
To je mjesto najljepše na svijetu, nedaleko od mog rodnog
kraja, ma da nisam ja u njemu rođen, to je dio moga zavičaja.
Godine su nanizale dane, svakim novim otvarale rane,
za povratkom podravskome kraju, Aršan brijegu i sunčevu sjaju.
Sad me cesta opet natrag vodi, Aršan brijegu i sunčevoj slobodi. Dragom
mjestu što u srcu nosim i ljubavi s kojom se ponosim.
Svaki od stihova koje Željko stavi na papir za njega ima veliko značenje. Pjesme koje je nekada pisao i stihove koje je on živio, teško da će razumjeti onaj čiji je život s druge strane rijeke.
Autor fotografija: David Međurečan