The platform – Netflixov triler koji prikazuje gorku istinu

The Platform (El hoyo) je španjolski SF/horor triler koji je izašao krajem 2019. godine. Redatelj filma je Galder Gaztelu-Urrutia, a scenarij potpisuju David Desola i Pedro Rivero. U glavnim ulogama su: Iván Massagué, Antonia San Juan, Zorion Eguileor, Emilio Buale i Alexandra Masangkay.

Kako Netflix kaže, film je iskrivljena društvena alegorija o čovječanstvu u njegovom najmračnijem i najgladnijem izdanju. Radnja filma je smještena u budućnosti, točnije u vertikalni zatvor sa stotinu katova i s jednom ćelijom po katu. Na svakom katu nalaze se dvoje ljudi. U tom zatvoru nalazi se jedna platforma za hranu koja se spušta kroz veliku rupu u sredini zgrade i kada platforma dođe na određeni kat, zatvorenici imaju dvije minute dnevno za hranjenje. Zatvorenici na višim platformama koji prije dobiju hranu se hrane bolje od onih na nižim katovima. Kad bi svi jeli mali obrok, mogli bi postići da hrane ostane do najnižih katova, ali to se nikada ne dogodi. Hrane na platformi često ne bude nakon 50. kata i to je glavni problem u cijelom filmu. Film na metaforičan način prikazuje da ljudi koji su na boljoj poziciji od nas nikada neće misliti na druge, već samo na sebe.

Naš glavni lik je Gorneg koji se je dobrovoljno prijavio u zatvor u kojem je trebao boraviti narednih 6 mjeseci. Prijavio se ponajviše jer mu je administracija obećala da će prilikom izlaska dobiti diplomu, a on će ujedno prestati pušiti i pročitati „Don Kihota“.

Gorneg se budi u ćeliji na 48. katu s cimerom Trimagasijom koji nije svojom voljom došao kao Gorneg. Trimagasi je imao izbor – ili to ili mentalna institucija. Pošto je opsjednut noževima sa sobom je uzeo „Samuraj plus”. Njegova prostačka priroda vrvi iz svake pore jer kad platforma s hranom dođe, sklon je da pljune ili da se ispiša po hrani kako bi je zgadio onima koji su ispod njega, a koji čekaju svoj red.

U filmu vidimo utjecaj na ljude koji su prije bili na nižim katovima, ali sada su imali sreću da se nađu pri vrhu. Umjesto da oni suosjećaju s ljudima na čijem su mjestu upravo bili, oni uzimaju još više – svjesni su da se možda više neće toliko približiti vrhu i imati prilike jesti kao sada.

Korisnik „Ulica Ulica“ na Forum. hr za ovaj film kaže:

„U filmu mi je fora to kako zatvorenici gledaju na one koji se taj mjesec nalaze niže od njih…..jer znaju da drugi mjesec situacija može biti obrnuta,…“

Korisnik „Davorček“ komentira:

„Film za većinu ljudi izgleda čudno i ekstremno (bar tako neki misle), a ustvari je film zanimljiva slika čitavog ljudskog roda i sustava u kojem živimo…“

The Cube

Film me nevjerojatno podsjeća na serijal filmova „The Cube“. Prvi dio serijala izašao je 1997. godine, a sljedeća dva nastavka 2002. i 2004. godine. Redatelji su Vincenzo Natali, Ernie Barbarash, Andrzej Sekuła. Nekolicina ljudi se jednog dana budi u zatvoru koji nema nikakvih prozora niti čuvara, odnosno sastoji se iz ćelija u obliku kocke, iz kojih se može slobodno izaći. Nitko od njih se ne sjeća kako je došao u zatvor. Čini se da iz zatvora nema izlaza – svi izlazi vode do identičnih prostorija, a jedini izuzetak su prostorije koje kriju smrtonosne klopke. Kako sati prolaze i zatvorenici počinju osjećati glad, žeđ i nedostatak kisika, prisiljeni su pronaći nekakav put do vanjskog svijeta. Pri tome će se ispostaviti da svatko od njih posjeduje jednu od vještina koja bi im u tome trebala pomoći. Likovi su primorani  surađivati kako bi svi preživjeli. Naravno, svatko misli na sebe i prema tome ljudi iako su svjesni da moraju surađivati upravo to ne čine. Prilikom putovanja se pokaže da najveća opasnost u labirintu ne prijeti od klopki koliko od njihove vlastite prirode i nesposobnosti da izbjegnu sukobe.

Korisnik pod imenom „Vjeverica“ na Forum.hr za ovaj film komentira:

„Opći dojam: nijedan film me se nije toliko dojmio, ne mogu opisati. Stvarno mi je fenomenalan , gledala sam ga samo jedno,….cijelo su vrijeme živci napeti.

Jako me se dojmilo da je sve bilo potpuno nelogično, činilo se kao nasumce odabrani obični ljudi , a opet, ni danas mi nisu sve kockice još sjele,… Kraj je bizaran, ali stvarno, neočekivan, i čini mi se potpuno nedorečen , ali u pozitivnom smislu…“

The Saw

Kad već pričam o sličnosti među filmovima moram spomenuti i „The Saw“ koji ima osam nastavaka. Saw je američki horor film iz 2004. godine. Film je režirao James Wan, koji je zajedno s Leighom Whannellom napisao i scenarij.

Serijski ubojica zatvara svoje žrtve u sobe sa smrtonosnim zamkama, ali im ujedno i daje mogućnost da svi prežive ako surađuju. Većina ljudi se sama ubije u želji da se spase, tako da serijski ubojica nikoga ni ne ubije. Cijelu „igru“ nadgleda glavni krivac koji stoji iza svega te promatra kako se drugi snalaze u različitim zapetljanim situacijama. Pobjednik je onaj lik koji se izvuče iz zamke koju mu je postavljena, ali samo ako igra po njegovim pravilima.

Ubojica ima veliku želju za životom, ali je smrtno bolestan. Tako je došao na ideju da napravi „dobro djelo“ i nauči druge kako će cijeniti svoj život. On je birao žrtve koje nisu dovoljno cijenile ono što imaju u životu ili ljude koji su svjesno griješili/lagali te im je pripremao zamke koje su bile u skladu s njihovim postupcima. Tako ih je kroz „igru“ naučio da zapravo shvate koliku želju imaju za životom i da budu svjesni svojih pogrešaka. Žrtve koje su uspjele preživjeti promijenile su pogled na život i svoje ponašanje prema drugim ljudima.

„Kakva brutala od filma. Ajme meni, dugo nisam gledao film koji tako šokira između ostaloga i ogavnošću. Jako dobro, maštovito napravljeno.“ – korisnik Rubelj grill na Forumu.hr.

Ova tri filma nam pokazuju koliko ljudi znaju biti sebični i nepromišljeni, ali isto tako da u nekim kritičnim trenutcima međusobno surađuju kako bi došli do zajedničkog cilja. Ovi filmovi nas sve mogu naučiti da je važno međusobno poštivanje i razumijevanje kako bi nama, ali i drugima bilo bolje. Likovi su u sva tri filma prekasno uvidjeli da neće preživjeti ako se nastave svađati i ne počnu surađivati. Smatram da ovi filmovi imaju jako dobru poruku i da puno toga o životu možemo naučiti. Sva tri filma možemo naći na Netflixu.