Sve se događa s razlogom, ali koji klinac, Zemljo?

Koronavirus, coronavirus, COVID-19, pandemija, epidemija, nacionalni stožer civilne zaštite – sve su to pojmovi uz koje živimo zadnjih mjesec, mjesec i pol dana. Gotovo da nema dana kada ne čujemo vijest o koroni. Kao što je već općepoznato da je to virus, koji se krajem prošle godine pojavio u kineskom gradu Wuhanu. Ne želim uopće polemizirati je li taj virus nastao od životinja, ljudi, laboratorija, tržnica i drugoga. Samo znam da je napravio opći kolaps. Svjetski! Širi se brzinom svjetlosti te nikad ne znaš kad se možeš probuditi sa simptomima. Naravno, ne možeš se probuditi s kašljem, malaksalošću i temperaturom ako si #ostaodoma, ali treba se i hraniti, posjećivati nužne prehrambene prodavaonice, odlaziti na posao ako ne radiš od kuće. Tijekom božićnih praznika slušali smo o koroni i ona je bila tako daleko, čak smo se smijali i smišljali neslane fore. Taj virus, jednako kao i putnici, prijevozna sredstva i sve ostalo došao je zajedno s njima i sad su prošli i uskršnji praznici, u Wuhanu se sve ponovno otvara, a kod nas vrhunac tek stiže. Bila to Italija, Španjolska, Engleska ili Hrvatska – korona ne pita. Briga ju jesi li bolestan, zdrav, Hrvat, gladan, žedan, Srbin, bijelac, crnac, Bosanac, Englez… Bitno je da si ljudsko biće. I bitno je da je danas 2, 069, 246 zaraženih, 133, 359 mrtvih od korone i 508, 623 izliječenih ljudi. Nisu mali brojevi i nije mala stvar. Prvi puta nakon rata zatvoreni su vrtići, škole, fakulteti, kafići. Zaustavljen je javni prijevoz! Jeste li ikad to mogli zamisliti da će se ikada dogoditi? Niti ja. Jer, barem vlak će uvijek voziti… Da, ali ne i kada je korona u zraku. Dok sam još bila u Zagrebu, iskreno bilo me je pomalo strah voziti se javnim prijevozom, ali uvijek sam si mislila, ma ono, neće to na mene… Pa ja imam jak imunitet!! Nikad prehlađena, temperatura i te stvari mene baš izbjegavaju. Drugi dan pročitam kako je umrla osoba, bavila se sportom, zdrava k’o dren. Znači li i to da korona stvarno ne bira? Stvarno nije bitan ni tvoj imunološki sustav, zdravstveno stanje. To je novo i nikada ne znaš kako će koji organizam to prihvatiti.

U jednu ruku, nekako mi je bilo i drago što se ovo dogodilo. Znam da zvuči stvarno loše jer nikada nije bilo više ljudi na burzi i ekonomija je trenutno u preteškoj situaciji, ali… Je li nam stvarno trebao ovaj glupi virus da stanemo na loptu i shvatimo koliko brzim životom živimo? Živimo tako da nam je ono najvažnije, a to je naravno obitelj i naši bližnji nekako postanu u našoj rutini najmanje bitni jer nam je bitno da pronađemo posao iz snova, da izgradimo karijeru, da napravimo sve zadatke za faks, da se družimo s ljudima pa da na kraju dana zaboravimo na svoju mamu, kćer, baku, ženu. Ne zaboravimo, ali jednostavno budemo previše umorni i uvijek nekako mislimo da ima vremena za njih. Je li se stvarno trebala dogoditi opća pandemija da se zrak napokon očisti i da se vide Himalaje iz Indije, da neki ljudi prvi put u životu udahnu svjež zrak, da ribe ponovno plivaju venecijskim kanalima. Nije. Ali priroda nas je tako ušutkala da ni sami nismo svjesni koliko. Shvatili smo koliko nam je malo potrebno da budemo sretni, koliko smo zapravo krhki i koliko trebamo jedni druge. Nakon nekoliko desetaka godina Srbin plješće za Hrvata. Je li jedan glupi virus to trebao spojiti? Ja isto mislim da nije, ali je! Vidi se koliko je moćan – može uzeti bilo koga i napraviti ono za što bi rekli da se nikada neće dogoditi. O potresu koji se dogodio u Zagrebu ne želim puno niti govoriti jer bih mogla puno pisati, ali… Really Earth, are you playing with us? Ljudi su ostali bez krova nad glavom u jednoj sekundi. Jedna sekunda je prošla upravo sad. A nekome se u tom kratkom vremenu izgubio život – uspomene, automobil… sve ono što se godinama gradilo. Ta četiri zida za koja svi provedemo cijeli život kako bi izgradili i bili sretni. A to nestane takvom brzinom. Ja nisam odabrala ovaj način života, Zemljo. Molim te, probudi me iz ovog glupog sna, da nastavim raditi, družiti se s ljudima, rukovati, piti kavu, a zaštitnu opremu i prazne prizore s ulica zamijeni sretnim ljudima koji šetaju u lepršavim haljinama, udaljeni pet centimetara. Jer ne mogu slušati riječ razmak. Dezinfekcija. Novozaraženi. Propusnice. Molim te, Zemljo, mislim da je prošlo stvarno dovoljno vremena da staviš normal lifestyle nazad u stock. Jer, svi ga trebamo – jako!