Studenti Sveučilišta Sjever sudjelovali u radionici direktne senzibilizacije

Jučer je studentima Sveučilišta Sjever, u sklopu kolegija Komunikacija i socijalna inkluzija, održano gostujuće predavanje na temu „Komunikacija osoba s oštećenjima vida“. Predavači su na interaktivan način predstavili rad Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije te studentima pokazali primjere dobre prakse.

Orijentir

Pri samom ulasku u predavaonicu, vrlo sigurno i sa smiješkom na licu, ušli su Mario Šutalo (predsjednik Udruge) te Nina Šešić Mežnarić (stručna izvoditeljica programskih aktivnosti Udruge)

„Može li mi se predstaviti osoba krajnje desno i osoba krajnje lijevo?“ bilo je Marijevo prvo pitanje upućeno prema publici.

„Moje ime je Klara“, javila se osoba krajnje lijevo.

„A moje je Marijana“, nadovezala se osoba krajnje desno.

„Znate li zašto sam od vas trebao upravo ovu povratnu informaciju?“ uzbuđeno je uzviknuo Mario.

„Zbog orijentira“, netko je doviknuo iz publike.

„Upravo tako, bravo!“ oduševljeno je uzvratio.

Nakon pomalo neobičnog, ali simpatičnog početka predavanja, došao je trenutak da se gospodin Mario predstavi te ispriča ponešto o udruzi, ali i nekim općenitim činjenicama osoba s oštećenjima vida. Uz predavačicu Ninu te njihovo međusobno nadopunjavanje saznali smo sljedeće:

• U Hrvatskoj je s ovim invaliditetom registrirano oko 5000 osoba.
• Udruga slijepih KKŽ pomaže pri ostvarivanju prava njihovih članova te im često pružaju psihološku pomoć.
• Pružaju uslugu „videće pratnje“ te imaju dvije zaposlene osobe na toj poziciji kako bi omogućili slijepim osobama biti što samostalnijima.
• Slijepe osobe se dijele na dvije skupine – rođeni bez vida i oni koji tijekom života izgube vid (dijabetes, moždani udar).
• Primaran cilj slijepe osobe jest opismeniti se, odnosno, naučiti Brailleovo pismo.
• Udrugu slijepih KKŽ većinom čine osobe starije životne dobi.
• Slijepe osobe kreću se pomoću bijelog štapa i/ili „videće pratnje“ te obučenog psa.

Primjeri dobre prakse 

Pozorno osluškujući i upijajući svaku riječ koja im je bila upućena, studenti su zajedno s predavačima, započeli drugi dio edukacije. On se temeljio na primjerima dobre prakse.

Aparat za prepoznavanje boja 

„Iako ne vidimo i mi se želimo skladno odjenuti“, dobacio je Mario i pokazao na uređaj valjkastog oblika koji glasovnim putem pomaže slijepim osobama razaznati boju određenog predmeta ili u ovom slučaju – boju odjeće.

Čitač gotovine 

Razvoj tehnologije omogućio je slijepim osobama lakše rukovanje s platežnim sredstvom te je izumljena mobilna aplikacija za prepoznavanje novčanica. Samim time, aplikacije poput Cash Reader-a, potiču osobe s oštećenjem vida na uspješnije osamostaljenje te bolju integraciju u društvu.

Fotografija: Screenshot

Koprivnica – dobitnica nagrade za inkluziju 2022. 

Možda i najbolji primjer dobre prakse u Koprivnici jest nagrada za „provedbu učinkovite strategije za pružanje podrške osobama s invaliditetom kao i nacionalnim manjinama“, kako navode na službenim stranicama grada Koprivnice.

Fotografija: koprivnica.hr

Kazalište slijepih i slabovidnih 

Kako bi uključili osobe poput Marija u raznolikosti koje svijet i društvo pružaju, tako je u Zagrebu osnovano Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“, a osobe njemu privržene za sebe kažu da su „oplemenjivači svjetla, razbijači predrasuda, ljudi kojima je mrak rekao dobro jutro“.

Fotografija: Screenshot/novizivot.hr

Robert Knjaz i Edo Maajka 

U prošlom je desetljeću Robert Knjaz u svom serijalu „Mjenjačnica“ također pridonio osvještavanju o životu slijepih osoba. U jednoj od svojih emisija ugostio je poznatog hrvatskog repera Edu Maajku te mu dao zadatak da provede jedan cijeli dan u cipelama slijepih i slabovidnih osoba.

Fotografija: Screenshot/Youtube

‘Izvoli pa probaj’ 

U suštini možemo reći da kao pojedinci nismo okrenuli glavu drukčijima od nas i da smo spremni pohrliti ka poboljšanju života svima ponaosob pa i osobama s invaliditetom. Međutim, dosta je tu nepoznanica s kojima se često ili gotovo uvijek susrećemo pa je nastavak predavanja održan u duhu iskustvenog doživljaja.

„Mene zanima kako slijepe osobe crtaju“, začulo se pitanje iz publike.

„Izvoli pa probaj“, kratko i jasno uzviknula je predavačica Nina te studentici pružila olovku i zamolila ju da nešto nacrta s povezom na očima.

„Uh, nije ovo lako“, začuo se uzdah nakon eksperimentalnog zadatka.

„A sad’ je vrijeme da se i sami probate okušati u snalaženju u prostoru pomoću bijelog štapa i poveza na očima“, lukavo je predložila Nina.

Smjernice

Nakon poučnog, duhovitog i inspirativnog zadatka, predavači su odlučili s nama podijeliti i nekoliko zanimljivosti. Odnosno, naučili su nas kako stupiti u komunikaciju sa slijepim osobama te što im pomaže/odmaže u pružanju pomoći:

• Ukoliko primijetimo da je slijepoj ili slabovidnoj osobi potrebna pomoć, potrebno joj je pristupiti vokalno i taktilno.
• Ne, znači ne.
• Dosljedno pratiti njihove naputke i ne inzistirati na svojoj percepciji najboljeg rješenja.
• Kada se nađemo pred stepenicama najvažnije je napomenuti je li put kretanja ide prema dolje ili gore.
• Ukoliko prilazimo uskom prolazu, dovoljno je vodeću ruku pružiti iza sebe.
• Biti opušten/a