Studenti kao koprivnički ‘doseljenici’

“Nakon 21 sat preko tjedna ne radi niti jedna trgovina ili kiosk pa smo mi studenti osuđeni na kupovinu na benzinskim postajama na kojima su cijene nerijetko i dvostruko veće u odnosu na trgovine” – kaže student D. Tomšić.

Otprilike četvrtina studenata koprivničkog Sveučilišnog centra Sveučilišta Sjever živi u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ostali polaznici, njih gotovo 250, na studij svakodnevno putuje iz mjesta u okruženju, a dio njih u podravskoj je metropoli pronašao i novi dom. Zbog studija novinarstva u Koprivnicu se prije godinu i pol doselio i Slobodan Popratnjak. Spremno je spakirao kofere i potegnuo na sjever čak iz dalekog Knina.

– Odluku o preseljenju u novi grad lako sam donio. Svaka sredina u kojoj boravimo na neki način nas obogati i u konačnici čini dio našeg identiteta. Već sam promijenio nekoliko prebivališta, tako da sam se radovao novom početku – otkriva nam Slobodan.

U novom gradu oduševili su ga, kaže, prekrasni središnji park, biciklističke staze, dobro opremljeni trgovački centri s cijenama prihvatljivima studentskom džepu te ponajviše činjenica da su njemu dragi gradovi Beč i Budimpešta od Koprivnice udaljeni svega pet sati vožnje vlakom. Dodatni plus prilikom donošenja odluke o preseljenju bila je i više nego dobra opremljenost koprivničke knjižnice “Fran Galović”, koja je prošle godine proglašena najboljom u Hrvatskoj.

Novi izazovi

– Vjerujem da sam ovdje našao još nešto vrlo vrijedno: par prijatelja za cijeli život. U akademskom smislu, zadovoljstvo mi je da imamo predavače s velikim znanjem i životnim iskustvom koji nam puno toga mogu prenijeti – kaže Slobodan. Iako priznaje da mu nisu najsretnije ‘legle’ duge i hladne podravske zime te da se često s čežnjom sjeti mora, boravak u Koprivnici Slobodan doživljava kao izvanrednu priliku za nova učenja.

– Najplodnije godine su preda mnom i ovo je odlična mogućnost da proširim svoje poglede na svijet jer tek mi je trideset i pet – zaključuje naš sugovornik.

Njegov studentski kolega Davor Tomšić u Koprivnice je preselio iz puno bližeg Zagreba. I to tek na drugoj godini studija.

– Iako mi dio obitelji potječe upravo iz okolice Koprivnice, bilo mi je teško donijeti odluku o preseljenju u grad manji od Zagreba. Zbog toga sam cijelu prvu godinu putovao ovamo. Danas u Koprivnici imam prilično širok krug prijatelja i poznanika koji mi boravak u tom gradu čine podnošljivijim pa se i nedostaci u odnosu na Zagreb čine manjima nego što stvarno jesu. Pritom mislim na manjak društvenog i noćnog života, nedostatak pravog shopping centra i pripadajućih zabavnih sadržaja te osjećaj da je svaki dan nedjelja zbog malene fluktuacije ljudi po gradu – kaže Davor. Ne sviđa mu se, kaže, niti pretjerana policijska prisutnost  koja se manifestira čestim legitimiranjem i zaustavljanjima automobila.

Odlični kolege

– Posebno mi smeta što nakon 21 sat preko tjedna ne radi niti jedna trgovina ili kiosk pa smo mi studenti osuđeni na kupovinu na benzinskim postajama na kojima su cijene nerijetko i dvostruko veće u odnosu na trgovine – primjećuje Davor. Ipak, priznaje kako Koprivnica ima i brojne prednosti. Kao i Slobodana,  njega su oduševili gradski parkovi, kino, bazeni, središnji gradski trg te odlični kafići. Ipak, najboljim dijelom koprivničke svakodnevice Davor smatra svoje prijatelje i kolege s faksa. Iako se na život u maloj sredini već priviknuo, u budućnosti se ipak vidi na nekom drugom mjestu.

– Osim Koprivnice sviđa mi se i Varaždin, no mislim da ću se po završetku studija vratiti u Zagreb. Ipak, nadam se  da ću i dalje povremeno dolaziti u Koprivnicu koja mi je prirasla srcu – iskren je Davor.