Stronger – Priča o čovjeku koji nije odustao

Životna priča Jeffa Baumana, čovjeka koji je izgubio obje noge u bombaškom napadu tijekom Bostonskog maratona 2013. godine, nadahnula je cijeli svijet. Jeff je svojom ustrajnošću i snagom pokazao što je sve moguće prebroditi kroz mukotrpan rad i potporu obitelji i prijatelja. Uz njega je bio i cijeli Boston, koji mu je dao nadimak ”Boston Strong”.

Ova drama redatelja Davida Gordona Greena prati njegov život neposredno prije napada i njegovu borbu sa zadobivenim ozljedama. Temeljena je na njegovim memoarima, koje je napisao s Bretom Witterom.

Film već na samom početku dobiva pozitivne bodove jer ne troši previše vremena postavljajući priču i upoznavajući nas s likovima. U prvoj sceni upoznajemo Jeffa (Jake Gyllenhaal), koji u društvu prijatelja u nekom baru prati utakmicu, a ubrzo dolazi i Erin (Tatiana Maslany). Njihov odnos i prijašnja veza objašnjena je u kratkom dijalogu, tijekom kojeg saznajemo da će Erin trčati bostonski maraton, a Jeff obećaje da će je dočekati na cilju. U par minuta postavljeni su temelji nadolazeće tragedije koja oblikuje ostatak filma.

Druga dobra redateljska odluka dolazi do izražaja odmah nakon uvodne scene, za vrijeme samog napada. Neposredno prije eksplozije, u par brzih i kratkih kadrova usredotočenih na Jeffovo lice vidimo suptilnu promjenu iz uzbuđenja u nervozu, a zatim dolazi do nagle eksplozije. Ovdje po prvi puta u filmu imamo priliku vidjeti Gyllenhaalovu sposobnost prikaza čak i najsitnije emocije ili osjećaja.

Nakon kratkotrajnog fokusa na Erinino zaprepašteno lice scena prelazi na Jeffovu obitelj i prijatelje koji zabrinuto čekaju u bolnici. Greenova odluka da ne prikaže eksploziju iz Jeffove perspektive gledatelje privremeno zaštiti od užasa koji je u tom trenutku proživio i na taj ih način donekle drži podalje od njegove tragedije.

S obzirom na to da je ovo biografska drama, Jake Gyllenhaal i Tatiana Maslany imali su nimalo lagan zadatak da sami nose film i vjerodostojno prikažu ljude čije živote opisuje. Na njihovoj mogućnosti da uspiju u tome gradi se cijeli karakter drame. Ovo je definitivno jedna od Gyllenhaalovih najboljih uloga, ravnopravna onoj iz ”Nightcrawlera”. Pokazao je da može glumiti slomljenog i traumatiziranog čovjeka jednako dobro kao i apatičnog psihopata. Gyllenhaalova mogućnost da prikaže patnju, bol i strah samo kroz ekspresiju savršeno se poklapa s Greenovom sklonošću uporabe ”close up” kadrova te je njihova suradnja uspješno prenijela sve emocije potrebne da se prikaže Jeffovo stanje.

No, Gyllenhaalova uloga najbolje funkcionira u kombinaciji s Tatianom Maslany i njezinom interpretacijom Erin. Tatiana Maslany od ranije je poznata po svojoj ulozi Sare Manning u TV seriji ”Orphan Black”. Već od prvog krupnog plana tijekom ranije spomenute scene eksplozije primjetio sam njezinu sposobnost kontrole i ekspresije emocija, a ta vještina dolazi do izražaja kroz cijeli film.

Unutarnje dileme i sukobi s kojima se Erin bori jasno su vidljivi u najsitnijim pokretima ili promjenama ekspresije Tatiane Maslany, a njezina kemija s Gyllenhaalom očita je od njihove prve zajedničke scene. Ova međusobna kemija bila je ključan element s obzirom je veći dio filma baziran upravo na njihovom odnosu.

Element iznenađenja bio je Carlos Sanz, koji glumi istoimenog čovjeka. Kao sporedan lik koji se pojavljuje tek krajem filma, Sanz nije imao puno vremena da se iskaže u potpunosti, no mene je oduševio u samo nekoliko minuta. Kroz kratki dijalog uspio je pokazati ranjivost i očaj te istovremeno nadu u bolju budućnost.

Jake Gyllenhaal i Tatiana Maslany odradili su savršen posao i s redateljem Davidom Gordonom Greenom svijetu prenijeli priču hrabrog čovjeka koji je, usprkos užasnim ozljedama, uz potporu svojih najbližih uspio zadržati nadu i ponovo zakoračio u život.