Stoperi i vozači – dobra ili loša kombinacija?

Svaki vozač se barem jednom našao u situaciji, da mu s desne strane palcem prema gore, maše jedan stoper. Ili više njih. Voziš se, on ti maše (ponekad i vrlo strastveno) i ako nisi odlučio doživjeti njegovo mahanje i ponuditi mu prijevoz, pogledaš u retrovizor i vidiš kako ne odustaje s tim mahanjem za tobom. On i dalje traži dobru dušu koja će mu uslišiti želju i povesti ga.

Možda je to jedan od način da stigneš na planirano mjesto, ali zasigurno nije jedini. Onda opet, u današnje vrijeme kad novca za većinu uvijek nedostaje, stopiranje je nekad i jedini način za dolazak na odredište. Ali i najriskantiji, a pitanje koje si vozač koji se našao u toj situaciji postavlja je teba li stati ili pak samo nastaviti svoju vožnju. Nikad ne znaš tko je taj koga bi mogao pustiti u auto i što je taj netko spreman učiniti kad sjedne iza ili pored vas. Svatko će reagirati drugačije, ali većina ljudi reći će vam isto. – Ne, nikad neću stati ako ne poznajem osobu koja stopira. Iz jednog vrlo jednostavnog razloga, premlada sam i ne želim završiti kao djevojka iz slučaja Paravinja. – rekla je Sandra Biček, studetica prve godine novinarstva na Sveučilištu Sjever.

Srednjoškolci su česta pojava na autostoperskim mjestima i moglo bi se reći da to rade vrlo profesionalno, i to zato jer su zakasnili na bus ili su markirali. S druge pak strane, često ćete naići na iste ljude koji stopiraju. Zašto? Zato jer im je to jedini prijevoz koji imaju na raspolaganju i ljudi koji će im stati, uglavnom su uvijek isti.

Kako ćete se ponijeti u situaciji kad vas netko mahanjem moli da ga povezete, odlučujete vi kao vozač, ali scenarij će uglavnom biti isti. On maše, vi prođete. On ostane, vi odete. I tako sve dok netko ipak ne stane, pita gdje trebate ići i poveze vas. A takvi su vrlo rijetki, upravo zato jer ne znaju što će ih dočekati i kako će koja starna reagirati.

Pitanje ostaje isto. Treba li povesti autostopera, ili se voditi rečenicom: „Netko će mu već stati?“