Stop rasizmu, stop diskriminaciji – SVAKI JE ŽIVOT BITAN

Još u dalekoj povijesti, Afroamerikanci su se borili protiv diskriminacije i kršenja prava na život. Obećanja su i dalje postojana – ravnopravnost i jednakost, no ta obećanja i dalje nisu ispunjena. Hoćemo li dočekati dan kada će Afroamerikanci moći voditi jednak život kao mi? Pravo na slobodu i život ne smiju se nikome uskratiti!

Multikulturalno Američko društvo

Američko društvo doživljava se kao multikulturalno društvo, što ono u stvarnosti i jest. Bez obzira na tu činjenicu, nemiri i diskriminacije su oduvijek postojani. Gledajući u prošlost, Afroamerikanci su bili robovi  bijelicima. U 19. stoljeću ropstvo je bilo ukinuto, ali i nakon toga je crnačko stanovništvo i dalje snosilo posljedice diskriminacije. Vozili su se u odvojenom dijelu autobusa, nisu bili zapošljavani na vodećim pozicijama, miješani brakovi su bili zabranjeni, prisutna je bila i segregacija u školama…Kada je Velika kriza zahvatila Ameriku, prvi radnici koji su bili otpušteni bili su upravo Afroamerikanci. Niz diskriminacija može se pisati do prekosutra…

Prvi korak za „bolje sutra“ učinio je Marthin Luther King. Ogorčen rasnom diskriminacijom i raznim činovima neravnopravnosti, borio se za ljudska prava Afroamerikanaca. Organizirao je razne prosvjede i organizacije koje su se borile za svoja prava. Održao je govor, koji je i danas poznat i često citiran, I have a dream. Početak njegovog govora: „Sanjam da će jednog dana na crvenim brežuljcima Georgie sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika biti spremni sjesti zajedno za isti stol bratstva… Sanjam, kako će se jednog dana čak i država Mississippi preobličiti u oazu slobode i pravde… Sanjam da će moje četvero djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, nego po vrijednosti njihove osobnosti…“ Tog istog dana, Marthin Luther King postao je neslužbenim predsjednikom Afroamerikanaca.

Izvor: Amazon.com

Kada je na vlast u Americi službeno došao Afroamerički predsjednik – Barack Obama, činilo se kako diskriminaciji napokon dolazi kraj. No, je li došao kraj? Izborom crnog predsjednika činilo se kako boja kože nije važna. Stvorila se iluzija da su svi ravnopravni, ali to je samo iluzija. Za vrijeme njegova mandata, veći postotak Afroamerikanaca bio je u zatvoru nego bijelaca. Bijeli ljudi i dalje su jedini bili na vodećim pozicijama. Danas stvari jesu bolje, barem se čine, ali onda se dogodi nekakva situacija koja pokaže da u suštini sve je ostalo isto. Gledajući današnju situaciju – rasizam je i dalje postojan. Nalazimo se u 21. stoljeću, a problemi iz prošlosti su i dalje prisutni.

Black lives matter

Izvor: yodovo.com

Amerika je prozvana kao jedna od najliberalnijih i najdemokratskijih zemalja svijeta, pa kako je onda moguće da u jednoj liberalnoj zemlji ovakve stvari se događaju? Zar je moguće da u 21. stoljeću društvu i dalje smeta boja kože? Onaj dio, možemo reći normalnog društva, nastavlja se boriti protiv rasizma. Trenutno diljem Amerike, prosvjedi su svakodnevni. Kap koja je prelila čašu je priča o Georgeu Floydu i policajcu koji ga je ugušio. Policajac je naknadno uhićen, no pravo je pitanje: bi li on bio uhićen da se javnost nije digla na noge?

Izvor: teenvogue.com

Pokret Black lives matter osnovan je u jeku napada Afroamerikanaca sa strane policije. Međunarodni pokret osnovan je 2013. godine te se bori protiv rasizma i nasilja. Društvene mreže prepune su #blacklivesmatter taggova i fotografija prosvjeda. Od Kalifornije do New Yorka pa sve do Teksasa, u više od 75 gradova trenutno su prisutni prosvjedi. Floydove posljednje riječi “I can not breathe” postale su parole prosvjeda kakve Amerika već dugo vremena nije doživjela. Nisu samo Afroamerikanci ti koji sudjeluju na prosvjedima, pridružili su im se svi koji su nezadovoljni zemljom u kojoj žive. Frustracija proizlazi iz činjenice da njihova zemlja, njihov dom, ne čini ništa kako bi spriječila policijsko nasilje i rasizam. Ispostavlja se da ga Amerika potiče. Ako ne reagiraš na određen problem, znači da ti to ne predstavlja problem.

Godina 2020. donosi nam svašta, pa tako i novu mogućnost za riješiti probleme koji su prisutni iz prošlosti. Vrijeme je da se rasizmu i diskriminacijama bilo kakvog oblika, stane na kraj. Javnost je izašla na ulice i bori se za ono u što vjeruju. Bore se za bolje sutra –  SVAKI život je bitan. Problem kod prosvjeda se javlja kada to preraste u nasilje i vandalizam, što se upravo i događa u Americi. Nasilje nikad nije rješenje. No kada se društvo nađe na rubu, osjeća se uplašeno. Strah je najgora emocija. Potiče nas na razne, nažalost često ne baš dobre pothvate. Kada pojedinac ili društvo, ima osjećaj da ne može promijeniti stvari, onda nastupa nasilje. Namjere jesu čiste, no način na koji se provode određeni stavovi, postaje upitan. Svi zajedno možemo se nadati da će ovome svemu doći kraj. Nadajmo se da će u 2020. godini pojedinci shvatiti da boja kože nije važna i da smo svi JEDNAKI.