Stojedinica – Radio koji je pomaknuo granice
Radio 101 je zagrebačka privatna radijska postaja u vlasništvu tvrtke Radio 101 d.o.o. Kolokvijalan naziv za Radio 101 je Stojedinica koja je prvo postojala pod imenom Omladinski radio koji je započeo s radom 8. svibnja 1984. godine kao službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka.
Jedan od ključnih inicijatora Silvije Vrbanac mjesecima prije svibnja 1984. godine povremeno je emitirao raznoliki program na Radio Šlicu, maloj ilegalnoj radio postaji s odličnim glazbenim i provokativnim verbalnim intervencijama. Prvi studio nalazio se u Studentskom domu Stjepan Radić odakle je djelovao sve do svibnja 1987. godine kada se preseljavaju u studio u Gajevoj 10 u Zagrebu. Za vrijeme pluralističkih promjena radi boljeg marketinga 1990. godine Omladinski radio se preimenovao u Radio 101 jer je radio stanica emitirala svoj program na frekvenciji 101 MHz.
Medijsko djelovanje
Smatra se da je na Radiju 101 sveukupno radilo više od 1200 ljudi, kako novinara i glazbenih urednika tako i vanjskih suradnika. Radio 101 kroz povijest je imao čak 10 redakcija. Kroz prostorije Radija 101 prošli su ljudi koji su danas poznate osobe političkog, kulturnog i društvenog života. Prvi glavni urednik Omladinskoga radija bio je Veljko Jančić, prvi odgovorni urednik Dobrivoje Keber koji je imao status direktora, a prvi urednici pojedinih redakcija: Bosiljko Domazet koji je bio zadužen za kulturu, Dražen Duilo za društvo, Željko Roško za aktualnu politiku i Silvije Vrbanac za glazbu. Neki od poznatih novinara i urednika Hrvatske Televizije radili su i kao novinari i urednici na Radiju 101 kao što su Željko Kardum, Davor Meštrović, Hloverka Novak-Srzić, Željka Ogresta, Željko Pervan, Silvija Šeparović i mnogi drugi.
Omladinski radio (Radio 101) bio je od samog svog početka poznat po emitiranju emisija s kontroverznim temama te je mnogo puta bio na udaru vlasti. Na primjer, budući da prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, koji se od 1972. godine nije mogao pojavljivati u medijima kao disident, imao je svoj prvi javni nastup na Radiju 101 prije nego što je službeno odobren politički pluralizam u Hrvatskoj kasnim 80-ima. Jedne od zapaženih emisija su: Mandragora, Radio udar, Frigidna utičnica, Zločesta djeca, Patrola 101, Čisti eter, One Man Music Show, Tema dana, Aktualni 101, Antena, Kulturni intervju, Week report,… Kontakt emisije poput Retrovizora i Gost-I-One dosezale su sam vrh tadašnje radijske produkcije.
Mnoge emisije Radija 101 po prvi put su se čule u nekom programu ne samo bivše države Jugoslavije već i u ovom dijelu Europe. Poznati One Man Music Show u kojem jedan čovjek radi na nekoliko pozicija kao tehničar, glazbeni urednik, i voditelj, postaje općepriznati broadcasting standard. Po prvi put u radijskom eteru, voditelj odnosno DJ je pazio da se glazba ne preklapa s njegovom govornom intervencijom. Taj način rada ubrzo postaje obrazac u vođenju programa na drugim radio postajama.
Radio 101 u 1990. godini
Tijekom Domovinskog rata, Radio 101 emitira iz Sunje usprkos neprijateljskim napadima i stalnoj opasnosti. Nakon uspostave samostalne Hrvatske, Stojedinica dolazi u financijske teškoće te nekoliko puta mijenja vlasničku strukturu, ali i dalje ostaje omiljeni zagrebački radio s prepoznatljivim temama. Tadašnja vlast željela je Radiju 101 oduzeti koncesiju. Zahvaljujući urednicima a posebno Zrinki Vrabec, Silviju Vrbancu i urednicama tjednog političkog programa Week Report, Zinki Bardić, Nataši Magdalenić i Silviji Šeparović te iznad svega slušateljima i građanima Zagreba i cijele Hrvatske, to je uspješno spriječeno. Koliko Zagrepčani vole Radio 101 pokazali su u studenom 1996. godine. Naime, zakulisnim političkim igrama, odlukom Vijeća za elektronske medije, radio je trebao izgubiti koncesiju i prestati s emitiranjem. Tada je došlo do građanskog bunta te je oko 120000 Zagrepčana s upaljenim svijećama došlo na Trg bana Josipa Jelačića prosvjedujući protiv te odluke, iako MUP nije odobrio skup. Pritiskom Europske komisije i prijetnjom sankcijama, ali i strahom od vala građanskog neposluha koji je tih dana zahvatio gotovo cijeli glavni grad, koncesija je vraćena i Stojedinica je nastavila s emitiranjem.
Privatizacija
Nakon neuspješnog pokušaja oduzimanja koncesije, radio je privatiziran tako da su udjeli raspodijeljeni između zaposlenika i Grada Zagreba, a sve kako bi se sačuvala neovisnost medija koji je postao simbolom novinarskih sloboda i beskompromisnosti. Radi nekontrolirane potrošnje novaca, Radio 101 zadesila je kriza. U pojedinim godinama se na reprezentaciju trošilo čak 650 tisuća kuna. Snimali su se filmovi o veličini Radija 101, organizirale raskošne izložbe, izdavale monografije i tiskali novinski specijali. Bivši i sadašnji zaposlenici su uz redovne plaće primali i honorare na ruke. Nova Uprava je objavila da je zatekla dugove veće od 15 milijuna kuna. Nakon što im nisu isplaćene plaće, radnici su započeli pravi štrajk 1. prosinca 2010. godine. U međuvremenu je nekoliko bivših i sadašnjih zaposlenika pokrenulo stečaj, vjerujući da će se tako riješiti nove Uprave i suvlasnika koji su je postavili. Radio 101 je u tom trenutku imao dug od oko 20 milijuna kuna. Odbor vjerovnika Radija 101 prihvatio je 2012. godine ponudu tvrtke Impossibile Egressus od 6112000 kuna za dokapitalizaciju Stojedinice. Impossibile Egressus je tvrtka registrirana u Zagrebu u vlasništvu Nijemca Thomasa Alexandera Thimmea koji živi u Berlinu gdje je navodno vlasnik jedne radio postaje. Iz toga su se namirile obveze iz stečajne mase – plaće radnika za vrijeme trajanja stečajnog postupka i troškovi sudskog postupka, te djelomična potraživanja bivših i sadašnjih radnika, koja ukupno dosižu devet milijuna kuna, kao i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje. Ostala potraživanja radnika, države i dobavljača bila su otpisana. Do tad će Stojedinica normalno nastaviti s radom, budući da joj koncesija vrijedi do 2021. godine, a dvadesetak zaposlenih i desetak honoraraca primaju plaće, iako sa zakašnjenjem, između 4500 i 5000 kuna. Radio 101 je radio koji je unio izravni kontakt s publikom, uveo ulične fraze, rušio erotske i političke tabue propagirajući slobodnije izražavanje. Bio je prepoznatljiv po glazbenom identitetu koji se zasnivao na roku suvremene i urbane glazbe. Fenomen Stojedinice ne čine samo njezini novinari, voditelji, urednici već i njezin auditorij. Pokazalo se to najbolje na prosvjednom, na kojemu su Zagrepčani masovno poduprli svoj radio. To je bio simbolički trenutak hrvatske demokracije, kad je hrvatsko društvo pokazalo spremnost za otpor prema političkim kultovima. Radio 101 postao je simbol demokratske, liberalne, građanske Hrvatske. Simbol otvorenog društva, društva slobode i kreativnosti. I upravo radi tog fenomena 101 Skupština Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo je dodijelila nagradu Miko Tripalo za doprinos razvoju demokracije i slobode medija za 2006. godinu Radiju 101. Radio 101 je i danas beskompromisan, bez cenzure, urban i drugačiji.