Što se točno dogodilo u Markuševečkom Popovcu i njegovim mještanima?

Zagrepčane je probudio jaki potres po 5,3 magnituda po Richteru s epicentrom u Markuševečkom Popovcu, 22.ožujka.2020. godine u 6:24 sati. Mještanima Markuševečkog Popovca potres je uzrokovao velike štete na kućama pa čak i blage ozlijede nekim mještanima. Mještani su toga dana morali napustiti svoj dom i otići u Studenski dom Cvjetno naselje, a neki su dobili stambeni kontejner ispred kuće. Povratkom studenata u Cvjetno naselje, mještani su ga morali napustiti te su bili prebačeni u Hostel Arene Zagreb u kojem su i dan danas mnogi, dok im se ne obnovi kuća.

Prilikom potresa mještani Markuševečkog Popovca su u 6:24 sata ujutro s obzirom na neočekivani potres, te nedjelje iz sna istrčali su iz svojih kuća u pidžamama u velikoj panici te dok su vidjeli kako im se kuće ruše, osjećali su veliku nemoć. Padali su stropovi kuća i urušavali su se zidovi, pa su stoga neki ljudi bili čak i puni modrica ili nekih blažih ozljeda, no srećom u Markuševečkom Popovcu nije bilo jače ozlijeđenih. Nažalost skoro svaka druga kuća u Markuševečkom Popovcu je dobila crvenu naljepnicu te je nažalost za rušenje.

„Trenutak potresa u samom epicentru je svima bilo prestrašno. Sav taj osjećaj nekakve nemoći i straha, stvarno je bilo grozno. Tresli smo se, svi smo izašli van. S obzirom da je bilo jutro, nitko se nije nadao, ljudi su bili svakako obučeni, probuđeni smo, Nedjelja je. Tako da neki onaj prvi dojam, veliki strah, velika neizvjesnost, svi smo gledali u te kuće, svi smo se pogledavali, tako da stvarno je bilo užasno, a prvo ono što se osjećalo je bila nemoć.“ Kaže Bernarda Hukman, predsjednica mjesnog odbora Vidovec.

Mnogi ljudi su čak bježali izvan Zagreba tko je imao neku rodbinu, kako bi izbjegli opasnost od ponovnog potresa te kako bi mogli boraviti na toplome, s obzirom da je u njihovim domovima to bilo nemoguće, a tog dana je doista bilo jako hladno i vani je bilo neizdrživo. Iako je bila sreća što je tada bila karantena i nije se puno ljudi kretalo vani, pa je stoga i bilo manje stradalih, problem je bio ljudima koji su bježali van Zagreba, kao i njihov povratak u Zagreb, a oni koji nisu imali automobil, nemoguće je bilo ni otići jer tada nije bilo prijevoznog sredstva zbog karantene, pa su se neki snalazili i raznim taxijima koji su izrazito skupi.
„To jutro dobili smo žutu naljepnicu jer nam je kat i tavan neuporabljiv te do daljnjega ne smijemo biti unutra. Do nekih 17 sati se nije znalo gdje će nas smjestiti i bilo nam je hladno. Ja, mama i brat smo otišli kod ujaka i ujne u Glinu i nakon 8 dana smo se vratili za Zagreb (problem nam je bio opće vratiti se jer su tada bile propusnice iz grada u grad i moraju imati prebivalište u tom mjestu da bi ih pustili). Zvali smo taxi i jedini je bio iz Siska slobodan i to smo ga mogli dobiti tek idući dan da nas odveze do Buzina i od tamo smo uzeli drugi taxi jer naravno u Zagrebu je jeftiniji.“ Kaže A.H, osoba čija je kuća stradala.

Predsjednica mjesnog odbora Vidovec (mjesto pored Markuševečkog Popovca), Bernarda Hukman je odmah nakon potresa obišla Markuševečki Popovec te pogledala stanje svih ljudi i njihovih kuća. Prvi plan joj je bio riješiti paniku među ljudima, riješiti prvi dojam nemoći i straha, nakon toga uspostaviti neki normalni tok života koliko se to dalo, riješiti civilnu zaštitu da se ljudima donekle pomogne u prvom naletu i rješavanje tekućih problema u prvom valu, organizirati preko Hrvatske vatrogasne zajednice dobrovoljno društvo za rušenje dimnjaka i za odstranjivanje te neke veće opasnosti. Kasnije se uključio i Caritas s kojim su se organizirali te su ljudima donesli deke i grijalice onima koji su ostali bez grijanja, a zatim se civilna zaštita uključila da onima najugroženijima donesu hranu i razne pakete potrebne za život.
„Mislim da smo te prve dane dobro odradili uz nekakvu pomoć ostalih institucija. Civilna zaštita je odmah složila svoj Stožer u našem Markuševcu. Tu smo naravno bili i mi, došli su statičari koji su odmah krenuli u označavanju kuća, upozoravanju ljudi, smiješ, ne smiješ, pazite se.“ Kaže Bernarda Hukman.

Smještaj i pomoć ljudima čije su kuće stradale u potresu
Prvi smještaj za ljude čija je kuća stradala je bio u Studenskom domu Cvjetno Naselju, gdje su ljudi boravili po studenskim sobama. Prilikom povratka studenata, ljudi su morali otići u Hostel Arenu. Ljudi koji nisu htjeli napustiti svoj dom, dobili su stambene kontejnere koji nisu prikladni za normalan život jer nemaju kupaonice, nemaju normalne kuhinje te je prostor izrazito skučen za svakodnevni život. Neki ljudi su pokrenuli zahtjev za zamjenske stanove od Grada Zagreba, no ipak ga nisu dobili.
„Od 31.3 do početka 9. mjeseca smo bili u Cvjetnom naselju i tad su nas premjestili u Hostel Arena i dalje smo tamo i čekamo da se nešto pokrene.“ Kaže A.H
Predsjednica mjesnog odbora Bernarda Hukman tvrdi kako su svi ljudi koji su potražili pomoć smješteni i nitko nije ostao na ulici, ali ipak je starije mještane teško bilo odvesti iz njihovog vlastitog doma.
„Naši ljudi nisu ljudi koji će samo tako napustiti svoju kuću. To je starije stanovništvo koje je jako teško negdje odseliti i reći im, sad se ti seliš, sad ti više nisi tu. Tako da su se neki smještali u početku kod rodbine, kod prijatelja, pa čak i kod susjeda kojima kuća nije stradala, ali evo ljudi su smješteni i svi oni koji su tražili pomoć smještaja su smješteni.“ Kaže Bernarda Hukman.
Danas, više od godinu dana nakon tog potresa, neki ljudi još uvijek žive u Hostelu Arena, a obnova još nije krenula. Nakon više od godinu dana, ljudi su napokon dobili financijsku pomoć od Grada Zagreba u iznosu od 2 000 – 50 000 kn, ovisno o šteti.

„Dobili smo pomoć, ali ti novci nam još nisu sjeli, iako su rekli da budu kroz 10-15 dana, a prošlo je i više od toga i još uvijek ništa. Mi moramo sami zvati majstore koje želimo i onda kad su oni slobodni i mogu doći nešto popravljati, onda nam jave i obavezno nam moraju izdati račun jer moramo državi pravdati, gdje su ti novci otišli.“ Kaže A.H

Nažalost, Markuševečki Popovec se odnedavno ponovno trese sa potresima između 1-3 magnituda po Richteru koji je mještane Markuševečkog Popovca iznenadio i ponovno uplašio.
„Potres je takvo stanje kakvo je, potres ne možete predvidjeti. Ja mislim da sam taj epicentar i sami taj tok nekog potresa ide koliko ide i da stradaju i starije i novije kuće. I da ne možete biti u takvoj situaciji pametni. Treba samo ostati sabran i naravno ostati živ.“ Kaže Bernarda Hukman
Markuševečki Popovec je i dalje područje koje sa samo jačim vjetrom može biti opasno po život. Zato je važno da na tom području svi ljudi ostanu jaki i da se čuvaju, a nažalost obnova samog epicentra još uvijek nije započela.