Što se dogodi kad Ponos postane aktivizam?

Često sudjelujem u raspravama u kojima sam “napadnut” zato jer se zalažem za prava gay populacije i zato što se ne pridružujem grupnom osuđivanju. Nažalost, ni u današnje vrijeme, ni u 21. stoljeću ljudi nemaju pravo slobodno živjeti i biti ono što jesu. Kao ateist često se susrećem sa osudom i prijezirom u pogledima ljudi koje susrećem, mene to ne pogađa, ali kada vidim kakve se stvari rade ljudima koji svoju “različitost” u spolnoj orijentaciji javno obznanjuju, zapitam se jesmo li mi ljudi, ipak najveće životinje? Osjetljiva tema koju je u našoj zemlji nemoguće dotaknuti i raspraviti na normalan način jer naša zemlja beznadno tone u primitivizam i svi mi se polako “gušimo” u tom primitivizmu. Nije tako samo kod nas. Ima zemalja u kojima je bolje i u kojima je gore. Ovaj predivan film nas podsjeća da smo svi mi ljudi od krvi i mesa, da predrasude nemaju mjesta u normalnom životu i ono najvažnije, poštujmo različitosti!

Film opisuje odnos gay aktivista i rudara koji su se ujedinili u borbi protiv “Iron Lady” nezadovoljni svoj položajem u društvu. Kroz film pratimo  grupu od 10 gay aktivista koji željni promjene odlučuju stupiti u kontakt sa jednako nezadovoljnim udruženjem rudara i pokušati prikupljanjem sredstava za njih izgraditi temelje suradnje i međusobnog poštovanja. Sve to pod palicom Metthewa Warchusa koji je do ovog filma bio potpuno anoniman redatelj, ali ovim filmom je njegovo ime dospjelo u žižu zbivanja, i naravno zasluženo na naslovnice svih slobodoumnijih medija u UK.

Ben Scheitzer nosi ovaj film svojom maestralnom ulogom punom emocija, ali i jednom krajnje profesionalnom glumom u kojoj odaje dojam jednog iskusnog glumca iako nije niti blizu tog statusa.

Za razliku od njega, Imelda Staunton, koja je dobila drugu glavnu ulogu, je itekako iskusna i svo svoje znanje je u ovom filmu uspjela pretočiti u performans i pružiti jednu jako dobru ulogu. Ta uloga joj je donijela i nominaciju za najbolju glavnu glumicu po izboru BAFTA-e, koju je po mom skromnom mišljenju više zaslužila i od Meryl Streep koja je nominirana za Oscara, ali nije jedina koja je bila bolja od Meryl pa ću se onda zadržati samo na tome što sam dosad rekao.

Ima tu i kvalitetnih sporednih uloga poput one Billa Nighya i Georgea MacKaya, ali one su pale u potpunu sjenu sjajnim izvedbama glavnih protagonista, ali i u sjenu ideja koju film promovira.

Spomenuta tolerancija i poštovanje su obilježili film i može se reći da koliko god film promovirao te dvije vrijednosti, i one promoviraju njega. Još jedna emocijama nabijena komedija sa elementima drame koja je prošla ispod oka kritičarima akademije, ali je nas, obične smrtnike, oduševila i itekako dirnula. Velika socijalno politička priča fantastično pretočena u film, rekao je jedan moj veliki prijatelj u svom komentaru na jednom od domaćih portala. Potpisujem svaku riječ.

Ako ste gledali “Četiri vjenčanja i sprovod” i ako vam se film svidio pogledajte ovaj film jer će vam se sigurno svidjeti. Ako ste gledali “Četiri vjenčanja i sprovod”  i nije vam se svidio film, svejedno pogledajte “Pride” zato što zaslužuje biti gledan i malo je ljudi kojima se ovaj film neće dopasti, upravo zbog ideje i emocija prisutnih u filmu. Ima trenutaka u kojima se od srca smijete, trenutaka koji vam mame suzu, ali i kraj koji vas natjera da se ustanete i zaplješćete pobijedi tolerancije i ljudskosti!

Veliki dobitak za Britansku filmsku industriju i prezentacija njihovog mladog glumačkog talenta su se pokazali kao dobitna kombinacija u pokušaju da nam predstave jedan prekrasan događaj iz povijesti.