Što je uopće ideologija „New Agea“?

U časopisu Diskrepancija 2007. godine objavljen je tekst Davorke Turk o novom poretku odnosno novom svjetonazoru i životnom stilu nazvanom „New Age“. Tada je taj naziv svakodnevno budio kontroverze i pozivao na strah „običnih“ ljudi prema ovom novom pokretu.

Možda je sljedbenicima Kršćanstva ili bar društvu koje je većinski okruženo kršćanima pa i samo vjeruje u dijelove ove religije teško razumjeti ovu ideologiju zbog toga što ona znači nešto posve suprotno od pojma Kršćanina. Danas zamalo svi imamo poneku karakteristiku „New Age“ pokreta u sebi kojoj vjerujemo i kojom se vodimo u svojim životima zbog novog stila života koji je vrlo ubrzan i u kojem pojedinac ne stigne osvijestiti svoje stanje misli već samo uzima u svoja promišljanja nečije tuđe teze te se vodi upravo njima.

Ovaj pokret nastao je krajem 70.-ih i početkom 80.-ih godina u Sjevernoj Americi. Posebna su mu obilježja velika zainteresiranost za ekologiju i ekološki aspekt svijeta, misticizam i božju prisutnost, feministički pokreti i sam feminizam i holistički pristup životu. Bitno je naglasiti kako sljedbenici ovog pokreta znanost smatraju robom i iako vjeruju da će ljudskog znanja biti sve više, vjeruju kako uz znanost treba ići i spoznaja koju ljudi ne ostvaruju. Ideologija „New Agea“ pokušaj je da se povrati ravnoteža između muškaraca i žena, odnosno muške i ženske energije koja bi trebala biti sinkronizirana. Težnja je na savršenstvu morala koja se želi dostići reinkarnacijom, odnosno ponovnim utjelovljenjem što bi značilo da je moguće doći do beskonačnog procesa inkarniranja duša. Temeljna je zapravo opisna crta „New Agea“ astrologija, odnosno prelazak iz zodijačkog razdoblja znaka Ribe u znak Vodenjaka. Naime, u tim je velikim kozmičkim energetskim promjenama određen tijek povijesti i određena su moralna svojstva svakog doba. U vladavini Riba, prema tome, bilo je mnogo ratova i sukoba koji su bili moralna norma tog doba. Nadalje, u novoj vladavini Vodenjaka ljudski moral teži ka pravdi, skladu, međusobnoj komunikaciji, jedinstvu i općenito jednakosti između ljudi i društva. Ideologija „New age“ podrazumijeva ljudsku zainteresiranost za ekologiju, mistiku i misticizam te holističke pristupe svim ljudskim osobinama i općenito ljudskom zdravlju ili liječenju. Temelj same ideologije je zapravo oslobođenje pojedinca od svih pravila, bilo društvenih, kulturnih ili političkih. Svakom se sljedbeniku ponaosob nude razne vrste pomoći poput duhovne, intelektualne ili pak ekonomske pomoći za koju tada pojedinac osjeća da ju ne može odbiti te se ulovi u „mrežu“ promjene cijelog društva. Još jedna odrednica „New agea“ jest i milenarizam i metafizički determinizam. Milenarizam znači vjerovanje da će na Zemlju ponovno doći doba vladavine Isusa Krista, odnosno, da će doći zlatno doba spasenja. U smislu metafizičkog determinizma misli se na samo jednu mogućnost ostvarenja budućnosti, odnosno samo jedan jedini način kako svijet logički može završiti s obzirom na njegovu prošlost i sve što se u njemu dogodilo. Ovo je zapravo matematička jednadžba izvjesnosti kraja svijeta kojom se prema ovoj ideologiji može ustvrditi kako će svijet zaista završiti samo jednim mogućim krajem prema zakonima prirode. Ovaj se dio „Novog doba“ pomalo kosi sa sljedećim koji se utemeljio u tome da ovaj pokret želi stvoriti potpuno novog, reinkarniranog čovjeka, odnosno izbrisati njegovu prošlost. Za sljedbenike „New agea“ ne postoji materijalizam, već samo čovjek koji je zainteresiran za ekološki sustav i ekologiju planeta, osvijestio je svoju feminističku stranu i povlači jednakost između muškarca i žene kako bi stvorio alternativnu potpunu ravnotežu ljudske prirode. Nadalje, javlja se i pojam paradigme koji podrazumijeva kritike znanstvenih teorija i dostignuća, selekcije i procjene za razliku od starog pojma paradigme koji je označavao racionalnost. U ovom se smislu javljaju sinkretizam i holizam. Sinkretizmu je osnovna zadaća da vjeruje u reinkarnaciju i ponovno ostvarenje. To znači da potencijalno možemo ostvariti potpuno moralno savršenstvo i bez prestanka vraćati dušu u prvobitno stanje. Druga je paradigma holizam koji potiče na proučavanje društva i njegovih normi kao stvarnost. Ta stvarnost zapravo određuje svakog pojedinca i sastavni je dio njegove sadašnjosti, ali i budućnosti. Svako društvo ima svoju normu, vrijednosti pa i pokrete koji su oblikovani zajedničkim uporima svakog pojedinca. Oni nisu zbroj djelovanja pojedinaca, već zasebna cjelina koja je obuhvatila sve dijelove društva i čvrsto ih povezala te stvorila jedinstvene norme. Holistička vizija svijeta gradi se bez ikakvih dokaza i posve duhovno. Ne postoji potreba za demonstracijom izrečenoga i zbog toga ovdje možemo holizam pomalo poistovjetiti s Kršćanstvom. Holisti objavljuju svoja stajališta i istine u koje vjeruju i one se bez ikakvog pitanja i dokaza prihvaćaju baš kao i vjerovanja kršćana koji nikada nisu vidjeli Boga, no vjeruju u njega. „New age“ nije religija, no ima poneku sličnost s religijama našeg društva, a jedna od tih sličnosti je i očekivanje potpune preobrazbe. Druge religije vjeruju kako će preobrazba nastupiti kada preoblikujemo svijet, no „New age“ temelj preobrazbe cijelog svijeta stavlja u napredak i mijenjanje naše svijesti kako bismo došli do novog društvenog poretka. U preobrazbi prema sljedbenicima ove ideologije ključna je „drugačija antropologija“ koja duh i tijelo objedinjuje i ne smatra ih zasebnim cjelinama. Osnovni dijelovi takvog čovjeka su aure i čakre koje se sve više populariziraju u današnjem svijetu. Ovakvim pristupom čovjeku kao cjelini duha i tijela nastoji se učiti ga prevladati svoja fizička ograničenja i kročiti u mogućnosti koje si sada ne možemo ni zamisliti. Svatko od nas skoro svakodnevno doživljava neku vrstu preobrazbe. Svaki puta kada odlučimo sami sebe otvoriti prema nečemu novom, zaključimo na temelju vlastitih promišljanja ili preoblikujemo svoje mišljenje u najmanjem mogućem detalju, tada dolazi do postupka preobrazbe.

Novo je doba zapravo velika konstrukcija suprotnih pojmova koji se nadovezuju jedni na druge poput toga da zagovara metafizički determinizam koji podrazumijeva jednu mogućnost kraja svijeta, a odriče se općenito fizičkog oblika. Nadalje, odriče se linearnog progresa, a u isto vrijeme uči i promišlja o napretku kao o osnovi života i vjerovanja. Stvarnost proglašava društvenim pojmom kao i borbu za prava žena tek povijesnim nasljeđem, a uspostavlja totalitet, jedinstvenost i napredak kao svoje ultimativne temelje. Jak je naglasak na samoinicijativi, vlastitoj odgovornosti i uopće autonomnosti pojedinca. S druge je strane pojedinac pozvan u potragu za svojim vrhovnim smislom i svojim „ja“ čime je (njemu) nesvjesno ukinuta njegova slobodna volja. „New age“ tjera nas na traganje za vlastitim sposobnostima i mogućnostima, a kad ih pronađemo prestajemo biti subjektom. Tada postajemo pijuni u igri velikana, korist društvu i možda samima sebi. Na kraju, glavni cilj „Novog doba“ je želja za razvitkom kreativnosti čovjeka i učenje svojih sljedbenika o osnovnoj biti ljudske prirode – usavršivosti.