Stavite ubijanje čudovišta sa strane i odigrajte nekoliko rundi Gwenta
Videoigra Witcher 3 uz fantastičan storytelling donijela nam je i najbolju kartašku igru još od Yu-Gi-Oh-a!
Video igra The Witcher 3: Wild Hunt završetak je trilogije igara o Geraltu iz Rivije. Tvorci igre CD Projekt Red razvili su je na temelju knjiga koje je napisao Andrzeja Sapkowskog te se po završenom uratku vidi koliko im je bilo stalo napraviti što kvalitetniju igru.
Autori igre istinski su se potrudili kako bi nam na naše male ekrane doveli igru o kojoj će se pričati još godinama, a u toj su namjeri i uspjeli. Punih pet godina nakon izlaska igre ja sjedim za laptopom i pišem o njoj, to jest o jednom dijelu igre koji mi je ostavio najveći dojam. Uz to, unutar igre osmislili su u potpunosti originalnu kartašku mini-igru, Gwent. Međutim prije nego što dođemo do toga moramo prvo riješiti tehničke detalje.
Ubijanje čudovišta kartanju nije ni do koljena
Ukoliko želite razumjeti Wild Hunt morate se upoznati i s prve dvije igre. Neću vam lagati, prvih nekoliko sati igranja bio sam skroz izgubljen, osjećao sam se kao da sam krenuo gledati Sopranose od 6. sezone. Pošto je igranje prva dva nastavka otpalo u vodu zbog limitiranosti mojeg laptopa (pošto su te igre starije više od deset godina nadam se da vam je jasno o kakvom je računalu riječ), odlučio sam pogledati nekoliko videa na Youtubeu kako bih pohvatao konce. Nekoliko sati kasnije skoro pa u potpunosti sam bio upoznat s fenomenima Witcherovog svijeta (nikad gledanje videa ne može nadomjestiti osobno iskustvo) te sam mogao krenuti s igrom.
Priča kreće tamo gdje je stala u prošlom nastavku, Geralt je vratio svoje pamćenje te je krenuo u potragu za svojom ljubavlju, Yennefer iz Vengenberga. Nakon tutoriala u Kaer Morhenu stižete u prvo mjesto na svojem putu, White Orchardu. Tamo ubijete svoje prvo od mnogih čudovišta, shvatite koliko sporednih zadataka možete odraditi te se zaljubite u najbolju kartašku igru još od osnovne škole i kartanja Yu-Gi-Oh-a! s prijateljima pod satom vjeronauka. Naravno, riječ je o meni osobno najboljoj mini-igri u povijesti, Gwentu.
Tada to još nisam znao, a nisam ni mislio da je moguće ali u mojih 120 sati igranja Witchera, barem 50 je potrošeno na kartanje i rješavanje misija u vezi s tim kao i skupljanje samih karata. Ruku na srce, misije vezane uz Gwent i nisu baš nešto maštovite. Pobijedi ovog, ovog i ovog pa doći do šefa i njega pobijediti i osvoji super rijetku kartu. S vremenom postaju repetitivne, ali moj perfekcionizam me tjerao da skupim sve karte koje postoje samo kako bih osvojio trofej. Gwent nije savršen, ali je vraški zabavan. U svijetu gdje su ljudi protjerali vilenjake te gdje postoje mutanti koji su stvoreni samo za ubijanje čudovišta, dobro vam dođe predah i igranje Gwenta.
Gwent stigao i na mobitele
Za kraj bih samo napomenuo za one koji ne žele igrati Witchera ali žele isprobati Gwent odnedavno to i mogu. Gwent igra za računalo postoji već neko vrijeme, a prije malo više od tjedan dana igra je postala dostupna i na Androidima. Međutim, postoji jedna kvaka – igra je ogromna i ukoliko je želite instalirati bit će vam potrebno oko 3 GB slobodnog prostora, što je za neke neuhvatljivi san.