Star Wars: The Last Jedi – Film koji je podijelio obožavatelje

Star Wars franšiza jedna je od najpopularnijih, najdugotrajnijih i najcjenjenijih avantura ikad ispričanih. Originalna trilogija Georgea Lucasa već 40 godina oduševljava zavidnu količinu obožavatelja, čiji broj svakodnevno raste.

Tijekom stvaranja ove epske galaktičke avanture Lucas je uveo mnoge inovacije u svijet filma koje već četiri desetljeća služe kao inspiracija mlađim redateljima i zbog kojih je često imenovan kao čovjek koji je zauvijek promijenio filmsku industriju. Napredci u animaciji, upotrebi specijalnih efekata, kvaliteti zvuka i montaži samo su neki od njegovih postignuća, a mogućnost kombinacije specijalnih efekata s praktičnim rekvizitima još uvijek se smatra njegovim najvećim postignućem.

Rastom popularnosti originalne trilogije rasla je i popularnost njezine glumačke postave, a glumci poput Marka Hamilla, Harrisona Forda i Carrie Fisher postali su glavne ikone svijeta Zvjezdanih ratova. Na oduševljenje obožavatelja, svi oni vratili su se svojim ulogama u sedmoj epizodi franšize, The Force Awakens, koja nastavlja priču nakon pada Cara Palpatinea i Galaktičkog carstva. Uzevši u obzir da je sedma epizoda nastala čak 32 godine nakon kronološki zadnjeg nastavka u franšizi, imala je znatno više tehnoloških opcija i mogućnosti u prikazu ove galaktičke avanture.

The Force Awakens uveo je nove likove u franšizu i pod redateljskim vodstvom J.J. Abramsa gledatelje ponovno uveo u svijet Zvjezdanih ratova, ovoga puta u znatno modernijem i vizualno atraktivnijem izdanju. Kroz radnju upoznajemo Rey (Daisy Ridley), Finna (John Boyega) i Poea (Oscar Isaac) kao nove buduće heroje galaksije, a u ulozi glavnog negativca, koju je do sad imao ikonični Darth Vader, upoznajemo Kylo Rena (Adam Driver). Njihova priča nastavlja se u najnovijem nastavku, osmoj epizodi franšize, The Last Jedi, kojeg je režirao Rian Johnson.

Već u prvoj sceni, The Last Jedi igra na naš osjećaj nostalgije prikazom galaktičke borbe između svemirskih brodova Prvog Reda i Pobunjenika, ovoga puta sa znatno više specijalnih efekata i atraktivnih vizualnih elementa, poput velikih eksplozija ili masivnih, detaljno napravljenih brodova. Uz to što ova scena odaje počast Lucasu i njegovom radu, također izražava važnost i težinu svih odluka koje likovi donose. Odmah saznajemo da ovo nije svijet u kojem dobro pobjeđuje zlo bez gubitaka i da loše odluke imaju realne posljedice.

Daljnjim razvojem radnje dolazi do podjele iste u nekoliko podradnji, od kojih se svaka centrira na dinamiku dvaju ili više likova te njihov odnos. Svi ovi odnosi vitalni su za glavnu radnju i služe u njezinom razrješavanju.

Odnos koji je vitalan za razvoj priče i budućeg heroja je onaj između Rey i Lukea. Mark Hamill još jednom je pokazao zašto je bio savršen izbor za ovu ulogu, prikazavši starijeg, iscrpljenog Lukea. Na njemu je vidljiv utjecaj vremena i pritisak prošlih događaja te je uvjerljivo prikazao čovjeka koji je umoran od života pod titulom legende. Kroz njegov odnos s Rey istražuje se problematika sukoba heroja sa stvarnošću. Također, Luke svoj status legende stavlja u dosad neviđen kontekst, koji gledatelje dovodi u dilemu: ”Koja je cijena takvog života?” S druge strane, Rey igra ulogu nestrpljivog učenika, željna obuke i znanja koje bi iskoristila za pomoć pobunjenicima. Daisy Ridley i dalje je solidna u ovoj ulozi, iako smatram da je Hamill glavni razlog zašto je ova podradnja toliko zanimljiva.

Dolazim do najdosadnijeg i najgoreg djela ovog filma, točnije do odnosa Finna i Rose (Kelly Marie Tran) te njihovog zadatka. Ovaj odnos, kao i njihov zadatak, potpuno je nepotreban i šteti tempu i kvaliteti filma. Svrha cijelog ovog djela bila je prikaz socijalnih problema kao što su neravnopravni socijalni poredci, okrutnost nad životinjama i ratno profiterstvo. I dok smatram da su ovo važni socijalni problemi kojima se treba baviti, mogli su biti znatno bolje, brže i pametnije adaptirani u radnju. Dodatno, John Boyega, koji je bio jedan od glavnih aktera u sedmoj epizodi ovdje biva preusmjeren u nepotreban dio priče te su njegov potencijal i karizma ostali nezamijećeni.

Potpuna suprotnost prethodnog segmenta bio je Adam Driver kao Kylo Ren i njegov odnos s ostatkom glumačkog sastava. Driverovom adaptacijom ovog lika impresioniran sam još iz prijašnjeg nastavka, no ovdje je dovodi do nove razine. Uspješno je prikazao Kylo Rena kao izmućenog, kompleksnog lika, koji je opterećen unutarnjim sukobom. Njegova mogućnost ekspresije ovih emocija dolazi do izražaja upravo kroz interakciju s ostalim likovima, ponajviše sa Snokeom (Andy Serkis) i Rey. Kroz ove odnose Driver uvjerljivo prikazuje stalni razvoj i promjenjivu narav Kylo Rena.

Spomenuvši Snokea, moram ga usporediti s prijašnjim glavnim negativcem, carom Palaptineom. Snoke je zanimljiva i zastrašujuća figura tamne strane, no smatram da je nedovoljno iskorišten u ovom nastavku. Za razliku od Palpatinea, čiji je utjecaj bio vidljiv kroz cijelu trilogiju, Snoke je degradiran na poziciju sporednog negativca. Ovaj potez nema smisla uzmemo li u obzir da je Kylo Ren njegov ”sluga”.

Što se tiče humora, često je bio loše tempiran i nepotrebno ubačen, narušavajući kvalitetu scene u kojoj se nalazi, pa je kao takav još jedan minus na cjelokupni dojam filma. Ovakve negativne elemente spašava činjenica da je u filmu jedna od najbolje vizualno odrađenih scena u cijeloj franšizi kao i mnogi kadrovi prekrasne scenografije koje odaju počast ranijim nastavcima.

Star Wars: The Last Jedi je zabavan i zanimljiv nastavak galaktičke avanture, ali ima određenih nedostataka i nepotrebnih dijelova koji narušavaju tempo radnje i kvare cjelokupni doživljaj i ugođaj. Ovi nedostatci za neke su previše, no smatram da dobre strane ovog filma, kao ranije spomenuta scenografija i prikazi određenih likova, spašavaju stvar i čine osmu epizodu zanimljivim i dostojnim nastavkom franšize.