Film

Film The Post redateljsko je ostvarenje Stevena Spielberga iz 2017. godine. Glavne uloge u filmu imaju Meryl Streep kao Kay Graham i Tom Hanks kao Ben Bradlee. Ostatak glumačke postave čine Carrie Coon, David Cross, Bruce Greenwood, Tracy Letts, Bob Odenkirk, Sarah Paulson, Jesse Plemons, Matthew Rhys, Michael Stuhlbarg, Bradley Whitford i Zach Woods.

The Post je biografska drama koja govori o velikom događaju u povijesti novinarstva SAD-a koji se dogodio 1971. godine kada su novinari The New York Timesa došli do Pentagonskih dokumenata koji detaljno analiziraju američku intervenciju u Vijetnamu i objavljivanjem istih su se zamjerili tadašnjem predsjedniku Richardu Nixonu. Nakon objave dokumenata Vrhovni sud im zabranjuje objavljivanje informacija do daljnjega, a to je bilo prvi put u povijesti da je sud zabranio nekim novinama objavljivanje informacija. Nakon što Washington Post dođe u doticaj sa istim dokumentima mora odlučiti što će napraviti jer je velika vjerojatnost da će im biti sudski zabranjeno objavljivanje informacija kao i The New York Timesu. Zatim pratimo događaje koji su se dogodili nakon objave dokumenata Washington Posta te koje im je to posljedice donijelo.

Izvor: Time.com

Diskriminacija žena

Jedna od tema koja se proteže kroz cijeli film je kako ljudi u ono vrijeme nisu imali povjerenja u ženu koja je na čelu neke tvrtke i nisu vjerovali kako žena može doživjeti velike poslovne uspjehe. Ta diskriminacija žena postoji još uvijek, ne samo u novinarskom svijetu, nego i u svim poslovima. Često se smatra da žena ne može napraviti nešto toliko uspješno koliko može jedan muškarac, to je veliki problem u 21. stoljeću, a i bio je još veći u vrijeme kada se odvija radnja filma. Meryl Streep kao Kay Graham nam je portretirala ženu koja se od nesigurne žene u samu sebe i svoje odluke, koja često mora pitati svoje suradnike za mišljenje, pretvara u ženu punu samopouzdanja koja bez obzira što joj većina suradnika govori da ne objavljuje dokumente odluči biti hrabra i dozvoliti da istina izađe na vidjelo. Vidimo kako postaje vođa i netko tko je spreman zaštiti svoje novine i suradnike.

Odnos politike i medija

Najvažnija okosnica priče je odnos politike i medija, vladajućih i novinara. U filmu nam se jako dobro prikazuje kako novinari često održavaju bliske i prijateljske odnose sa političarima koji im onemogućuju da objektivno politički izvještavaju, bilo da političari sami to traže ili novinari smatraju da će više izgubiti nego dobiti ako iznevjere svog političkog prijatelja. Novinari i medijske kuće su ti koji stoje između političara i nas i često su jedini kanal kojim javnost može saznati istinu koja im se često pokušava sakriti. Ako novinar održava prijateljstvo sa političarom i to ima utjecaj na njegovo objektivno mišljenje i izvještavanje onda bi se takav novinar trebao zapitati radi li dobar posao ili mu je vrijeme za promjenu karijere. Uloga novinara je da javnosti prenese istinu, da ne dozvoli da ga se zastraši i da postane lutka kojom će se igrati netko “važniji”. U filmu se dobro prikazuje kako su se novinari borili za istinu, kako ih nije zastrašila mogućnost da budu sudski kažnjeni i kako su odlučili da ne će biti nečije marionete i kako ne će dozvoliti da im se  brani da kažu istinu. Tada, a i danas, novinari mogu izreći istinu samo ako iza njih stoje vlasnici novina i glavni urednici kojima su najvažniji poštenje, moral i da istina uvijek izađe u javnost bez obzira kakva bila.

Izvor: nytimes.com

Uplitanje države u novinarstvo

Jedna od velikih tema koja se proteže kroz film je sudska zabrana novinama da pišu istinu i uplitanje države u novinarstvo. Niti jedan političar nema pravo zabraniti da istina izađe u javnost samo zato što mu se ne sviđa kako ona zvuči. Političari su često navikli da rade što požele i da ne snose nikakve posljedice za to, a kada istina izađe u javnost onda umjesto da se potrude ispraviti svoje pogreške oni tuže novine. Novinari su tu da služe javnosti, a ne političarima. Novinarima je dužnost da istraže svaki trag koji bi mogao voditi u neku istinu koja je skrivana od javnosti i onda tu istinu podijeliti, ako ne će oni, tko će!? Dojmio me se citat suca iz filma koji je donio presudu da novine mogu izvještavati o čemu žele i koja  jako dobro objašnjava poruku filma: “Očevi osnivači su dali slobodi medija zaštitu kakvu treba da ima da ispuni neophodnu ulogu u našoj demokraciji. Mediji trebaju da služe narodu, a ne vladajućima.”

Izvor: Adn.com

Predsjednici i mediji

Još jedna poveznica koju možemo povući sa sadašnjošću je odnos predsjednika SAD-a i medija. Tada predsjednik Richard Nixon nije htio da istina izađe u javnost, a danas to isto radi Donald Trump, samo što su kod predsjednika Nixona bile u pitanju vojne i političke tajne, a kod Trumpa pikanterije iz vlastitog života. Donald Trump je u lošim odnosima sa novinarima i često se bori protiv njih i optužuje ih za krivo izvještavanje i za urotu protiv njega. Novinari ne samo da svakodnevno iznose detalje iz njegovog vlastitog života nego kritiziraju njega kao predsjednika i dovode u pitanje njegove političke odluke. U ovom slučaju kao i u svakom drugom javnost ima pravo na istinu i predsjednik, kao niti bilo koji političar nema pravo da se prijeti novinarima zbog izlaska neke priče. Ako političari žele mirno spavati i ne pitati se što će sutra izaći na naslovnici, onda neka donose poštene odluke kojih se ne trebaju sramiti i zbog kojih se ne će bojati osude javnosti. Političari bi trebali shvatiti da ako žele da javnost ima dobro mišljenje o njima i da ih cijeni da bi trebali poštovati novinare i njihov rad jer su oni ti koji su poveznica između njih i javnosti i javnost više vjeruje priči novinara nego priči političara.

Na kraju krajeva, istina uvijek izađe na vidjelo, samo što u većini slučajeva su novinari ti koji se moraju jako potruditi da do toga uopće dođe, da dođu do pravih informacija i ljudi koji se ne boje nekog “moćnijeg” jer mnogi ljudi se trude to spriječiti, a najviše su to političari. Pravi medij je u službi istine i javnosti, a iako se to pokušava utišati takvih medija i novinara je mnogo i uvijek će ih biti jer istina je ono što svi na kraju ipak najviše želimo.

?>