Specijalni rat protiv Medijskog sveučilišta
Nije lako biti student Medijskog sveučilišta u Koprivnici. I to ne zbog nadolazećih ispitnih rokova, nego zbog nepodnošljivog pritiska koji se vrši na to najmlađe hrvatsko sveučilište, njegove djelatnike, ali i studente, i to najčešće sustavnim plasiranjem falsificiranih činjenica u nekoj vrsti specijalnog rata.
Smjer iz kojeg dolazi taj pritisak vrlo je lako odrediti. Čak i površnom analizom, koju smo kao studenti novinarstva sasvim sposobni napraviti, jasno je da je autor spornih, u dobroj mjeri i klevetničkih tekstova gotovo isključivo Hrvoje Šlabek, koprivnički novinar Večernjeg lista poznat po tome što je otkrio korupcijsku aferu Spice u Podravki zbog koje se sudi i bivšem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu. Doista je nevjerojatno da novinar koji je za svoj istraživački rad dobio i hrvatske i europske nagrade, u jednom od svojih redovitih napada na Medijsko sveučilište nije bio u stanju istražiti nepostojeću rodbinsku vezu pročelnika smjera Poslovanje i menadžment u medijima Franje Maletića i predavačice Tamare Maletić.
Njih je, naime, u svom tekstu „Tata Franjo nadgledat će kako radi njegova kćerka Tamara“ prokazao kao najbliže srodnike, insinuirajući kako su ogledna predavanja na Medijskom sveučilištu valjda obiteljska druženja, iako se ovi nastavnici prije angažmana u Koprivnici nikada prije u životu nisu ni susreli. Tekst je ubrzo povučen s internetske stranice Večernjeg lista, a u regionalnom tiskanom izdanju objavljen je demanti, no ostaje zabilježen kao jedan od najnetičnijih napada na ugled Medijskog sveučilišta, ali i, što je mnogo gore, na njegove zaposlenike ad hominem. Oni valjda postaju meta samom činjenicom što rade na ovoj visokobrazovnoj instituciji.
Za klevetničke tekstove o Medijskom sveučilištu navodno mu kao izvor služe koprivnički laburisti, točnije gradski vijećnik Siniša Bosanac koji se preko Šlabeka i svog facebook profila redovito obračunava s gradskom vlašću, uglavnom preko leđa našeg sveučilišta. Kao jedinog istaknutog protivnika projekta sveučilišne Koprivnice u Gradskom vijeću toga grada, sami smo gospodina Bosanca kontaktirali kako bi dao izjavu u televizijskoj reportaži o sveučilišnom kampusu, s namjerom da obje suprotstavljene strane budu zastupljene a priča objektivna. U svađalačkom tonu, dajući do znanja da su mu i studenti neprijatelji, on je svoje pojavljivanje u prilogu uvjetovao time da studenti organiziraju debatu (?!) na kojoj će sudjelovati predstavnici grada i Sveučilišta nasuprot njemu. U prepisci napisao je kako je „jedini problem tko bi se usudio sučeliti s njim“. Ta je teza ipak prilično neodrživa.
Laburist Bosanac sudjelovao je, naime, na tribini o Medijskom sveučilištu na kojoj su osim predstavnika Sveučilišta bili i studenti, no on se iz polemike s njima brzo povukao. U drugoj prilici, na predstavljanju studentske radijske emisije Kolegij gdje je bio u publici, odbio je sudjelovati u diskusiji s pročelnikom odjela Novinarstvo Seadom Alićem. Jasno je, dakle, da se ne radi ni o kakvoj želji za otvorenim razgovorom, kako je nama argumentirao u pokušaju da dobijemo izjavu, nego o kukavičkom postavljanju uvjeta za raspravu koja bi zapravo bila predstava koncipirana tako da od nje politički profitira sam Bosanac i njegovi laburisti, na koprivničkoj političkoj sceni marginalna stranka koja svoj imidž gradi uglavnom na destrukciji.
Jesu li upravo oni autori anonimne kaznene prijave koja je navodno podnesena Uskoku vezano uz integraciju Medijskog sveučilišta i Veleučilišta Varaždin u Sveučilište Sjever, a na koju se poziva Hrvoje Šlabek u svom najnovijem tekstu, i što sve prijava sadrži, za razliku od Šlabeka nismo uspjeli doznati jer mi nemamo pristup anonimnim prijavama Uskoku. Ipak, sudeći prema onome što piše u članku glavno je pitanje neimenovanog prijavitelja po kojem se zakonu vrši integracija, odnosno kako je on naziva, trampa udjela, izražavajući sumnju da je nezakonita. S Medijskog sveučilišta odgovaraju da integraciju vrše prema članku 69. Zakona o ustanovama po uzoru na ranije iste ili slične procese integracija poput npr. one Veleučilišta i Sveučilišta u Splitu, Društvenog veleučilišta u Zagrebu i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i drugih te na temelju Sporazuma o integraciji, a nakon odluka gradskih vijeća Koprivnice i Varaždina. Navode kronološki i druge odluke i članke zakona na kojima se temelje od osnivanja Medijskog sveučilišta do danas, a ističu i kako je neistinita tvrdnja da je Grad Varaždin oštećen za milijunske odnose jer se integracija vodi bez imovine s obzirom da ni Veleučilište u Varaždinu ni Medijsko sveučilište nemaju vlastite imovine, nego djeluju u prostorima koji su u trajnom gradskom vlasništvu. Zanimljivo u cijeloj priči je i da se novinar Šlabek upušta u ocjenu kako na pitanja iz prijave nema suvislih odgovora. To što odgovori nekome nisu po volji, ne znači samo po sebi da su nesuvisli.
Najsramotniji dio članka u kojem se pod krinkom neimenovanog autora prijave iznose brojne optužbe, ipak je prebrojavanje studenata i nastavnika koji su iz Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, i onih koji nisu. Ovakvo dijeljenje akademskih građana po regionalnoj osnovi dosad je nezabilježeno. Želi li se uvrštavanjem tih podataka u izrazito negativno nastrojen tekst poručiti kako su oni koji nisu iz Koprivnice manje vrijedni? Riječ je prije svega o studentima koji su iz drugih krajeva po znanje došli u podravsku metropolu i odabrali je svoj privremeni, a možda i stalni dom. Treba istovremeno uzeti u obzir da život u drugom gradu košta i da se tako Koprivnici vraća značajan dio novca uložen u razvoj sveučilišta, a sveučilište su studenti. Stoga postavljamo izravno pitanje. Smetamo li kome osim Šlabeku i Bosancu?
