SNAGA FOTOGRAFIJE: Gubi li fotografija na značenju u modernom vremenu?

Preko Aristotela, Bacona, da Vincija pa sve do Arga. Fotografija je prešla dugačak put. Od one početne – camere obscure, do današnje digitalne. Od tamne sobe do „crnog aparata “ kojeg danas zovemo – fotoaparatom. Svaki napredak fotografije pružao je nešto novo, unikatno, a svaka fotografija se pažljivo spremala, prenosila iz generacije na generaciju. Cijenila.

Cijeni li se fotografija danas? Spremamo li fotografije u albume, listamo li kroz njih? Cijenimo li trenutke koje uhvatimo objektivom ili jednostavnije – mobitelom?

Danas, gotovo svi možemo biti fotografi, a zahvaljujući društvenim mrežama, možemo ih objaviti u bilo kojem trenutku. Međutim, ako ih objavljujemo stalno, gube li one na svome značenju? Prenosimo li priču fotografijama ili ih objavljujemo samo kako bismo se uklopili u uzorak današnjeg društva? Objavljujemo ih da dokažemo da nam je u dobro, dok na svaku fotografiju navlačimo umjetan osmijeh. Puno je pitanja koja mi prolaze kroz glavu… Iz dana u dan.

Mala crna kutijica danas je dobila posve uvrnuto značenje, a nekadašnji cilj za prikazivanjem realnosti je izblijedio. Gubimo se u moru umjetnih fotografija koje nam svakodnevno serviraju društvene mreže. Možda smo i mi sami zaboravili čitati fotografije, zaboravili da je iza svake fotografije priča. Vjerujem da se velik broj tih priča izgubio, zahvaljujući našoj nepažnji.

Modernizacijom dolaze programi u kojima možemo uređivati fotografije. Pojačati svjetlost, kontrast, toplinu ili je možda u potpunosti promijeniti. Odluka je vaša, međutim zaboravimo koliko je prije bilo teško napraviti savršenu fotografiju. Koliko se čekalo na trenutak, u kojem se sunčeve zrake ljube pod svršenim kutem, nestrpljivo mahanje papirićem koji je izašao iz polaroida, brzo spremanje filma u crnu kutijicu i razvijanje fotografija…

 Danas rijetko tko maše papirićima, nosi fotografije na razvijanje, sprema fotografije u albume. Nisam tradicionalan tip, ali mislim da u tome ima nešto posebno, toliko posebno da se na to ne bi trebalo zaboraviti.

Hoćemo li se moći u budućnosti izgubiti u fotografijama ili ćemo izgubiti fotografije? Izgubiti riječi ili slova na papiru? Previše toga uzimamo zdravo za gotovo, jašemo na valovima modernizacije zaboravljajući na čari prošlosti. Zaboravljajući na magiju razvijanja fotografija, miris knjiga u knjižnicama, miris novina ili  brisanje crnih prstiju nakon listanja istih… Zanimljivo je kako se neke stvari tako jednostavno zaborave, kao da nikada nisu ni postojale… Zar ne?