Smrt poznate novinarke, dodjela sportskih nagrada i kontroverzna svečanost u Ujedinjenim Arapskim Emiratima

Posljednje izdanje Vikendice u ovoj godini, izvijestit će o tradicionalnoj nagradi Sportskih novosti, kao i o kontroverznoj nogometnoj svečanosti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Također, Pressedan donosi priču o poznatoj hrvatskoj novinarki, jednoj od pionirki ženskog sportskog novinarstva koja nas je prošloga tjedna napustila.

Milka Babović – simbol ženskog sportskog novinarstva

26. prosinca 2020. godine, u 93. godini svog života napustila nas je Milka Babović. Poznata hrvatska sportska novinarka, urednica i nekadašnja atletičarka preminula je u Zagrebu od posljedica korona virusa. 

Milka je rođena u Makedoniji, točnije u Skoplju davne 1928. godine. Prije stupanja u novinarske vode, Milka je bila profesionalna atletičarka. Milkinu uspješnost u atletici, potvrđuju i njena brojna odličja. Milka je još kao studentica od 25 godina, u Dortmundu, postala svjetska studentska prvakinja u trčanju s preponama na 80 metara. Četiri godine nakon toga, u Parizu, Milka je taj uspjeh  ponovila. Osim toga, 17 puta je bila i prvakinja Jugoslavije, te nestvarnih 27 puta rušila državne rekorde u više disciplina. Dva put je bila prvakinja Balkana, a isto broj puta je proglašena kao najbolja jugoslavenska sportašica.

U novinarske vode ulazi s 21 godinu, davne 1949.  Prvotno je pisala za „Narodni sport“, da bi se kasnije prebacila na Radio Zagreb. Stalni angažman na Radio Televiziji Zagreb dobiva 1957., čime postaje i prva sportska ženska reporterka u Hrvatskoj. Kasnije osniva i sportsku redakciju, kojoj je i sama bila urednica. Pionirka je u emitiranju tjelovježbe na televiziji, koje je pokrenula 1958., emisijom „Vježbajte s nama“. Osim što je bila prva u osnivanju emisije o tjelovježbi, Milka je i organizatorica prve studijske modne revije. Nakon Mladena Delića, bila je druga urednica kultne emisije „Telesport“, koja se na televiziji emitirala od 1963. do 1984. godine.

Milka je kao reporterka i komentatorica bila na 6 olimpijskih igara, što ljetnih, a što zimskih. Na Zimskim Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. imala je ulogu zamjenice Press centra. Osim atletike o kojoj je između ostalog, izvještavala sa šest europskih prvenstava, Milka Babović aktivno je pratila gimnastiku, veslanje, skijaško trčanje te klizanje. U posebnom sjećanju ostali su zapamćeni njeni živopisni prijenosi umjetničkog klizanja. 

Dominacija rukometa, sportašica godine prvi put iz borilačke sfere

Ovu nedjelju, točno u podne, Sportske novosti su u koprodukciji s Hrvatskom televizijom, organizirale 69. nagradu „Sportaši godine Sportskih novosti“. Sportaše je biralo 287 sportskih novinara iz 52. redakcije. Ove godine su nagrade dodjeljivane u 4 osnovne kategorije (najbolji/a sportaš/ica  godine, te najbolja muška i ženska ekipa godine). Za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, u kojem su uz osnovne četiri kategorije, dodjeljivane i nagrade za fair-play godine, mladog sportaša te sportsku osobu godine. Sukladno trenutnoj situaciji, 69. izdanje je bilo primjetno skromnije od prethodnih 68 izdanja. Održano je u studiju HRT-a bez publike, glazbe i sl. Voditelj svečanosti bio je sportski novinar Marko Šapit, a njegovi gosti uz nagrađene sportaše, bili su glavni urednik Sportskih novosti, Robert Šola te njegove kolege Davorin Olivari i Dean Bauer.

Očekivano, najbolja ženska momčad godine je Hrvatska rukometna reprezentacija. Sedam dana nakon što su poharale Dansku i senzacionalno osvojile prvo odličje u povijesti ženske rukometne reprezentacije, rukometašica Larisa Kalaus i izbornik Nenad Šoštarić pridružili su se Marku Šapitu i  Robertu Šoli u studiju HRT-a. Na pitanje Roberta Šole o tome kako objašnjava zajedništvo reprezentacije, studentica psihologije Larissa Kalaus odgovara: Ima tu raznih spletova okolnosti. Prvotno smo ostali bez Ivane Kapitanović, mjesec prije prvenstva. Zatim i bez Podravkašica dva dana prije priprema. U takvim okolnostima, složile smo se da ćemo napraviti najviše što možemo. Tijekom boravka u Danskoj u prvom tjednu, dok smo još bile u izolaciji, zajedništvo smo gradili igrajući društvene igre, uređujući sobe u Božićnom ugođaju i slično. Čak smo na prvenstvo došli bez zastave, pa smo onda improvizirali, crtali zastavu i lijepili grbove. I od svega navedenog, smo izvukli ono najbolje, svaka od sebe što je mogla dati, od kreativnih stvari pa sve do onoga na terenu.

Nagradu za najbolju mušku momčad godine, po šesti puta je osvojila Hrvatska rukometna reprezentacija. Nagradu su zaslužili srebrom s Europskog prvenstva, koje je po prvi puta održano u više od jedne države, točnije u Švedskoj, Austriji i Norveškoj. Skoro godinu dana odmaka od toga, u studiju HRT-a su gostovali bivši i sadašnji reprezentativci, Luka Stepančić i Igor Vori. Nakon što je uputio čestitku rukometašicama, Luka Stepančić osvrnuo se na proteklo Europsko prvenstvo u siječnju ove godine: …U najljepšoj uspomeni, barem meni, a vjerujem i velikoj većini koji su pratili, ostat će pobjednički gol Muse u polufinalnoj utakmici. Cijela ta utakmica bila je epska bitka i ostat će mi u sjećanju za cijeli život. Polufinale smo izborili borbom u dvije grupe, gdje smo imali ogromno podršku navijača, koji su nam bili veliki vjetar u leđa. Od prvog dana smo znali zbog čega smo tamo, neke stvari su nam se posložile i eto izborili smo i to finale u Švedskoj. Za nešto malo više od dva tjedna, počinje i Svjetsko prvenstvo u Egiptu, a na pitanje o tome što možemo očekivati ovog siječnja, Igor Vori odgovara: Eh, to je pitanje za jackpot. Situacija kao i kod ostalih ekipa, tako i kod nas, nije bajna. S obzirom na ubrzani ritam tijekom sezone, kao  primjerice u Bundesligi gdje se igra pa skoro svaka dva dana, očekivano je i da imamo dosta ozlijeđenih igrača. Evo Luka je također jedan od njih. Osim toga, naravno tu je i ta covid situacija u kojoj se nalaze mnogi igrači, koji su bili ili su još uvijek u izolaciji. Svi ti čimbenici utječu na pripremu i izgled momčadi koja bi trebala nastupiti na SP 2021.  u Egiptu. Priželjkujemo naravno, što brži oporavak ozlijeđenim igračima. Vjerujemo da će ekipa koja bude putovala na Svjetsko prvenstvo dati svoj maksimum te kao i svaki put do sada, dostojno predstaviti Hrvatsku. Iako ima i drugih ekipa, koje svakako respektiramo, ja vjerujem da ćemo mi negdje pronaći priliku te iskoristiti svojih pet minuta.

Prvi put u dugogodišnjoj povijesti, nagrada za sportašicu godine pripala je osobi iz borilačkog svijeta. Dvadesetšestogodišnja Splićanka, Barbara Matić osvojila je zlato do 70 kg na Grand Slamu u Budimpešti. Impresivan put do zlata, praćen je pobjedama nad europskom i svjetskom prvakinjom.  Sljedeće godine,  Barbaru očekuju velika natjecanja i nove prilike za osvajanje odličja. U samo mjesec dana razlike održat će se Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, a prije toga će se u siječnju održati i Masters turnir. Kakva su očekivanja od naredne godine, izjavila je Barbara Matić za HRT: To su svakako tri velika turnira. Na Masters dolazi 36 najboljih, koji dobiju poziv IJF-a. U planu je prvo napasti Masters, a zatim ćemo vidjeti kako i što dalje. Odlazak na Olimpijske igre još nije službeno potvrđen, ali 99%  je vjerojatnost da smo Karla Prodan i ja u kvoti i da ćemo nastupiti u Tokyu. Nadam se da ću ovaj put, na Olimpijskim igrama ostvariti rezultat, a ne samo sudjelovati.

Domagoj Duvnjak sportaš je godine. Ovo je drugi put da nagradu osvaja rukometaš. Prvi kome je to pošlo za rukom, bio je Ivano Balić 2007. godine. Domagoj je nagradu zaslužio ponajviše zbog svojih nastupa na Euru u siječnju, gdje je proglašen najkorisnijim igračem turnira. S obzirom na trenutnu situaciju, Domagoj nije mogao prisustvovati svečanosti, pa se Marku Šapitu videovezom javio iz Kiela. U svom emotivnom nastupu Domagoj je kazao: Vrlo sam ponosan na ovu nagradu. Eto, moram biti iskren, od svih priznanja koje sam dobio, ova nagrada mi je definitivno najdraža. Biti najbolji sportaš svoje Zemlje, zvuči kao san. Našao sam se u biranom društvu najboljih hrvatskih sportaša. Prije svega bih se zahvalio svojoj cijeloj obitelji, koja je uvijek uz mene, bez čije podrške i ljubavi sigurno ne bih uspio. Moram spomenuti dida Marka, koji je moj najveći navijač. Ja sam uvjeren da je on danas jako ponosan na svog unuka. Želim se zahvaliti svojim trenerima i suigračima u klubu, a i u reprezentaciji te naravno svim ljudima koji su glasovali za mene. Čestitke svim nominiranima, bilo tko da je dobio nagradu, otišlo bi u prave ruke.

Mohamed Salah zamalo najbolji nogometaš stoljeća

Osim u Zagrebu, nagrade su se dijelile i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ondje su po izboru organizacije Globe Soccer,  odabrani najbolji nogometaš tekuće godine te najbolji klub, igrač i trener 21. stoljeća, uz naravno napomenu da se misli  na posljednjih 20 godina. Kao najbolji nogometaš 21. stoljeća izabran je Cristiano Ronaldo. Portugalac je peterostruki osvajač Lige Prvaka, a 2016. je ostvario i reprezentativni uspjeh osvojivši Europsko prvenstvo s Portugalom. Između ostalog Ronaldo  je osvajao prvenstva u tri od pet najjačih liga svijeta. Nagradu je odnio je u konkurenciji s Messijem, Salahom i Ronaldinhom. Najviše kontroverzi izazvalo je svrstavanje Salaha u najuži krug kandidata. Salah ni jednom nije bio u najužem izboru za zlatnu loptu. Primjera radi, dva puta u najužem izboru Ballon d’Or  u 21. stoljeću našli su se Iniesta, Xavi, Neymar, Griezmann i Andriy Shevchenko, koji je istu 2004. i osvojio.

Trener 21. stoljeća je španjolski strateg Pep Guardiola. Nagradu je zaslužio osvajanjem 30 različitih trofeja, koje je skupio kao trener Barcelone, Bayerna i Manchester Cityja. Nagradu je osvojio u konkurenciji sa svojim vječitim rivalom Mourinhom, s legendom Uniteda Sir Alexom Fergusonom te s trostrukim osvajačem Lige prvaka Zinedineom Zidanom.

Nakon što je prema FIFI odabran za najveći klub 20. stoljeća, Real je to ponovno ostvario i u stoljeću nakon toga.  Šest osvojenih Liga prvaka u posljednjih 20 godina je bilo dovoljno da Real Madrid pokori nominirane konkurente: Barcelonu, Bayern i Al Ahly.

Najbolji igrač 2020. godine, zasluženo je Poljak Robert Lewandowski. Osim što je predvodio Bayern ka trostrukoj kruni, Lewandowski je bio uvjerljivo najbolji strijelac Bundeslige s 34 i Lige prvaka s 15 pogodaka.