Slavko Vugrinec, dobri duh koprivničkog sportskog izvještavanja

Razgovarali smo s poznatim koprivničkim radijskim voditeljem, sportskim komentatorom i stand-up komičarom Slavkom Vugrincom. Na svoj osebujan i prepoznatljiv način dugi je niz godina radio kao radijski voditelj i stručni komentator utakmica Slaven Belupa i Koprivnice te rukometnoga kluba Podravke. U svojoj karijeri kao novinar napisao je i humorističnu knjigu “Život po Slaveku”, u kojoj je na satiričan način prepričao dogodovštine s društvene scene grada Koprivnice. Zadnjih godina počeo je nastupati kao stand-up komičar te svojim humorističnim pričama iz prošlosti zabavlja publiku svih dobnih uzrasta.

Možete li reći nešto o sebi u kratkim crtama?

Dobar dan, dobar dan. Pa evo, moje ime je Vjekoslav Vugrinec, a ljudi me znaju po nadimku Slavo ili Slavek. Rođen sam 1966. godine i novinarstvom se bavim od početka devedesetih. Uvijek sam raspoložen za dobru atmosferu i mislim da me po tome svi prepoznaju.

Nekada ste bili veliki nogometni talent, i sada, kada gledate na presjek svoje karijere, mislite li da ste možda mogli igrati u Dinamu, Hajduku ili inozemstvu?

Hmm, gledajte… U ono vrijeme nije bilo lako progurati se negdje bez dobre „špage“, ali imao sam kvalitetu za Dinamo ili Hajduk. Međutim, nije se sve poklopilo i ne žalim za time. Ipak nije bilo do mene i nogomet sam prihvatio kao rekreativnu stvar.

Dugi ste niz godina radili kao nogometni i rukometni komentator, kako ste se snašli u tom poslu?

Posao komentatora mi je bio odličan i stvarno me ispunjavao! Kao sportski fanatik uživo sam komentirati nogomet, biti na mjestu utakmica i sklopio sam mnoga poznanstva sa sportašima. Naravno da sam nekada i griješio, ali na svu sreću nikada mi ništa nije bilo zamjereno.

Ima li neki komičan trenutak koji pamtite?

Uh… Bilo je dosta toga, ali u sjećanju mi je ostao trenutak koji se zbio 21.6.1997. godine. Naime, Slaven Belupo je tada ulazio u Prvu ligu i bila je velika proslava u gradu. I tako sam ja popio dosta piva i imao sam prijenos s Gradskoga stadiona gdje je Slaven dočekao Cibaliju. Nakon nekoga vremena, odlutao sam mislima i zaboravio koji je rezultat. Stalno sam tupio da Cibalija vodi iako je bilo 1:1. U tom trenutku u kabinu mi je ušao urednik i upozorio me na grešku te sam zatražio EPP i situacija se brzo riješila.

Kada ste radili na radiju slušatelji su obožavali vašu šalu i komentare, no je li ponekad bilo teško raditi „bez dlake na jeziku“?

Ma nije, ja sam uvijek bio osoba koja je u eter voljela ubaciti koju psovku, šalu ili kritiku na nekoga ili nešto. Sigurno da je bilo ljudi kojima se to nije sviđalo, ali, Bože moj, sve je bilo rečeno u dobronamjernom kontekstu.

Prije desetak godina napisali ste humorističnu knjigu Život po Slaveku. Otkud inspiracija za sve te priče i događaje?

Pa sve je počelo na jednoj svadbi prije nekih dvadesetak godina kada sam pred velikim brojem ljudi „bacao“ fore i ljudi su bili oduševljeni. Tada sam shvatio da mogu to pretvoriti u riječ na papiru i godinama sam pisao svoje dogodovštine u bilježnicu. A i većinu događaja sam doživio sam i tako bez cenzure napravio pikantne priče.

Prije nekoliko godina odradili ste prvi stand-up nastup. Kako vas se dojmilo to iskustvo?

Bilo je dosta treme i nisam znao koliko će ljudi biti i kako će reagirati, ali nakon uvodnog aplauza skroz sam se opustio jer sam taj aplauz doživio kao potpuno prihvaćanje od publike. Mislim da ću u budućnosti češće raditi ovakve stvari.

I za kraj, već ste počeli s izdavanjem CD-ova humorističnog sadržaja, imate li kakve druge planove?

Pa dosta sam spontana osoba i ne planiram puno, ali mogu reći da želim opet oživjeti dobar i kvalitetan radijski program u Koprivnici, a siguran sam da ću kroz nekoliko godina napisati i novu knjigu. Spomenuo sam već i ranije da ću pokušati češće odraditi stand-up predstavu.