ŠKOLSKI (NE)SUSTAV OSNOVNIH ŠKOLA 21. STOLJEĆA

Školovanje je neophodno za život svih nas i ono može trajati gotovo cijeli život, no sve ovisi o našim planovima. Tako je naš „pajdo“ Sokrat jednom rekao: Što više učite, shvatit ćete koliko malo toga znate.

Ima istine u tome. Prije je bilo zabavno učiti, kao dijete želiš što više toga saznati, znatiželjan si. Međutim, promatrajući brata koji pohađa istu osnovnu školu koju sam pohađala i ja, primjećujem kako se to promijenilo, učenje je postalo mučenje, a zadaća izrabljivanje. Dijete u pubertetu trebalo bi, osim učenja, imati osigurano neko slobodno vrijeme, barem dva sata na dan, da prošeće, crta, pjeva, svira, igra se sa psom i sve što već danas djeca vole raditi u slobodno vrijeme. Od tolike zadaće i gradiva, a da ne spominjem i kakvih sve učitelja i nastavnika ima, koji svu tu zbrku još dodatno otežavaju, djeca jedva stignu pojesti svih 5 obroka na dan i ne daj Bože da imaju vremena za bilo što drugo. Svi smo mi imali svoju najdražu učiteljicu, nastavnika ili profesora, a najčešće je to bila učiteljica razredne nastave, ona dobra gospođa koja podučava od 1. do 4. razreda osnovne škole. Nju smo svi barem jednom u životu zagrlili ili željeli to učiniti. Izgleda da učiteljima i nastavnicima više priliči da ih hladno nazivamo obrazovnim stručnjacima jer su ona prvobitna imena pretopla za njihov odnos prema djeci.

PODRŠKA OBRAZOVNIH STRUČNJAKA

Čini se da im je danas ta osobina strana. Oni svojim primjerom ponašanja također djecu uče kako da se ponašaju jedni prema drugima. Ipak, niste svi takv. Među vama ima dobrih učitelja i nastavnika koji taj sam naziv i zaslužuju. Takvi nastavnici nastoje poticati djecu i bodriti ih u njihovoj maštovitosti i kreativnosti, u njihovom daljnjem obrazovanju, oni ne ubijaju u djeci motivaciju svojim bezobrazlukom i željom za iskazivanjem, oni ne glume neki opaki autoritet nad „slabijima“ od sebe. Oni zaslužuju poštovanje te su samo zbog takvih profesora građani podržali nedavni štrajk za povećanje njihovog koeficijenta. Ostali koji se ne pronalaze u ovim opisima (a možda se i takvi ipak pronalaze), trebali bi se posramiti što dijele jednake plaće s ljudima koji znaju raditi svoj posao. Čak se i ovi obrazovni „stručnjaci“ u nižim razredima vode po metodi nemaj milosti, hajdemo djecu ocjenjivati po principu profesora na fakultetu, a onda se izvlačiti na obrazovni sustav.

GRADIVO I DOMAĆA ZADAĆA

 Sjećate li se onih vremena kada je zadaća iz vjeronauka bila pomoliti se prije spavanja, zadaća iz prirode bila je prošetati i zapamtiti koje ste zanimljive biljke vidjeli putem, a iz drugih predmeta ispuniti eventualno jednu stranicu radne bilježnice? Sada to usporedite s današnjim obrazovnim sustavom. Ovu problematiku isto tako razumiju i roditelji koji pomažu svojoj djeci oko učenja i pisanja zadaće. Tako i dijete i roditelj imaju jedno veliko ništa od dana jer treba riješiti četiri stranice radne bilježnice iz svakog predmeta, treba napraviti plakat iz biologiju, osvrt iz hrvatskog jezika, kojega ti onda gospođa vrati da ga napišeš jednostavnije jer je „predobro“ sastavljen, zatim dvadeset zadataka iz matematike, koje ti je objašnjavala neka žena na YouTube videu koji gledaš doma jer ti nije jasan postupak s one slike iz prezentacije koju je nastavnica samo pokazala, umjesto da je zadatke objašnjavala na ploči. Kao nekad, u dobra stara vremena dok je sve bilo još normalno, možda malo staromodno, ali djeca su razumjela što se traži od njih i čemu ih se podučava. Ali, to nije sve! Uz sve te zadaće, dijete treba još i naučiti gradivo koje su obrađivali taj dan. Pardon! Ne gradivo, već – gradiva. Zašto uzeti jedu cjelinu kad možeš uzeti tri? I to iz svakog predmeta. Neka se nađe.  

MREŽNA NASTAVA

S obzirom na situaciju u kakvoj se nalazimo danas, ali ćemo se i još neko vrijeme, mrežna nastava praktična je preventiva od općeg kaosa školske 2019./2020. godine. Svima je to nova stvar i simpatično je vidjeti kako su obrazovni stručnjaci preko tog online sustava vrlo ljubazni prema svojim učenicima. Razlog tome je taj, što su prilično svjesni toga da su njihove poruke nadzirane od strane roditelja. Možda se tim načinom preodgoji njihovo ponašanje prema njihovim učenicima pa im se taj način komunikacije više svidi.

Na kraju krajeva, kako ne bih ispala „bapsko gunđalo“, ovim putem želim zahvaliti svim učiteljima, nastavnicima i profesorima koji stvarno brinu o budućnosti naše djece. Koji su im motivacija, koji se ne iskaljuju na nedužnoj djeci i koji takav stav nastoje zadržati do kraja svoga radnoga staža. Zaslužujete i više od našeg poštovanja. Hvala vam!