Simpozij Mediji i javnost u Dubrovniku
Snažan utjecaj masmedija u periodu neoliberalnog kapitalizma otvorio je mnoga pitanja pri kreiranju javnog mnijenja, koja se pak oblikuju prema potrebama vlasnika medija ili korporacija. Takav stav odražava efekt gubitka tradicionalnih vrijednosti novinarstva, izgon etike i brojne druge probleme. Pitanjima poput tih bavili su se sudionici trećeg po redu međunarodnog simpozija Filozofije medija – Mediji i javnost koji se od 15. do 17. studenog održavao u dubrovačkom hotelu Petka u organizaciji Centra za filozofiju medija i Medijskog sveučilišta.
Ludwig Bauer i Lidija Dujić pokazali su hrvatski paradoks u kojemu je tek u pokušaju uvođenja ostao kurikulum zdravstvenog odgoja baš kao i plakat za kazališnu predstavu „Fine mrtve djevojke“. Zaključak medijskog regrutiranja lijeve i desne javnosti ukazuje na ulogu privatne inicijative u kontroli socijalne politike. Takvo ideološko grupiranje nastoji dokazati kako je upravo njihovo stajalište normalno, tvrdi Boris Beck. Primjerom događaja oko rušenja WTC-a 2011. godine i izvještavanja o tomu, pod parolom novinarske istine o svijetu krijući se iza objektivnosti, a kasnije i izvještaji s prosvjeda na istambulskom trgu Taxim 2013. godine, srušila se i ta minimalna profesionalno-etična norma ispod koje je – laž, kažu Emina Kečo Isaković i Fahira Fejzić Čengić.
Na manipulaciju javnosti podsjetio je i Zdenko Duka rekavši kako političari i dalje utječu na uređivanje medija i na novinare. Da je stanje u medijima lošije no ikad, a sloboda novinarskog rada svedena na beznačajnost usporedio je Željko Krušelj analizirajući povijest tiskanih medija posljednjih trideset godina. O zloupotrebi novih medija u svrhe pornografskih sadržaja na javnom prostoru alamirala je Divna Vuksanović. Kontradiktorne poruke u ženskim časopisima, koji s jedne strane promoviraju nove vidike i šire horizonte, a s druge strane podjednako zastupaju tradicionalne poruke, isražila je Vedrana Duić i zaključila kako je riječ o isključivo, skrivenom marketingu. Na apsurd nekreativnosti grafičkih dizajnera i umjetničkih fotovijesti medijskog spektakla u javnosti upozorili su Mario Periša i Damir Bralić.
Simpozij je aktivirao filozofska i znanstvena suočavanja navedenih problema, a potkrijepio ih argumentiranim diskusijama. Logičnim slijedom nametnula su se pitanja poput: „ Postaji li staro novinarstvo samo kao oblik umjetničke prakse? Je li korporacijsko novinarstvo oblik kamufliranja interesa biznisa i politike? Koji su pravni oblici moguće uspostave pravednije osnovice za ravnopravnost u kreiranju javnosti?“.
Mediji budućnosti i pojam medijske pismenosti ,u ulozi razvoja kritičkog razmišljanja konzumenata medija, odrednice su o kojima se mora javno govoriti. To je jedini način borbe za razumijevanja agende i onog što nam se događa u surovom kapitalističkom dobu.
