The Shape of Water (2017.) – Del Toro u svom elementu

Mnogi od nas su, kao mali, često čitali bajkovite priče o raznolikim čudesnim bićima s čudesnim sposobnostima, koja su najčešće živjela u nekom mističnom svijetu. Te su priče uvijek bile nešto novo i nepoznato te su upravo zato pobuđivale toliki interes i znatiželju. Kroz određeno su vrijeme ove priče, u raznim varijacijama, našle svoje mjesto i u filmskoj industriji, a osoba koja je svoju karijeru izgradila na obradi ovakvih bajkovitih i čudesnih tema je meksički redatelj Guillermo del Toro.

Hvaljen zbog unikatnog stila i sposobnosti da svaki film pretvori u prekrasno vizualno iskustvo, Guillermo del Toro dobro je poznata ličnost u svijetu filma. Njegova predanost detaljima i savršeno oko za kombinaciju boja koje oživljavaju svaki kadar dovele su ga na vrh ljestvice u fantasy žanru. Rad na filmova poput ”Blade II” (2002.), ”Hellboy” (2004.), ”Panov Labirint” (2006.), ”Hellboy II: The Golden Army” (2008.) i ”Pacific Rim”(2013.) Del Toru su stvorili znatnu reputaciju te zaslužili mnogobrojne pohvale. Svoje je stvaralaštvo proširio i na serije; ”The Strain” (2014.-2017.) i ”Trollhunters” (2016.- ).

Najnoviji film ovog specifičnog redatelja je ”The Shape of Water”, priča o ljubavi i prijateljstvu, smještena u doba Hladnog rata. Jednostavnom radnjom i zanimljivim likovima, film učinkovito stapa elemente fantazije i drame. Glumačka postava, iako malobrojna, sasvim je korektno odradila svoj posao, no glavni akteri ove fantazijske drame, Sally Hawkins i Doug Jones, zasigurno zaslužuju najviše pohvala.

Sally Hawkins glumi Elisu Esposito, nijemu djevojku koja radi kao noćna čistačica u neimenovanom vladinom objektu. Živi prema određenoj rutini, koja se sastoji od druženja sa susjedom Gilesom (Richard Jenkins), spavanja tijekom dana i rada noću uz prijateljicu Zeldu (Octavia Spencer). Iako nije sasvim vidljivo od početka, Hawkinsina mogućnost izražavanja emocija, mišljenja i raspoloženja koristeći se samo mimikom, gestikulacijom i govorom tijela kroz cijeli film iznova impresionira. U vrijeme kada je scenarij jedan od presudnih elemenata kvalitete filma, jako je hrabar potez glavnog lika na ovaj način ”ograničiti” u izvedbi. Srećom, ovaj potez nije narušio kvalitetu, već je imao sasvim suprotni rezultat na finalni proizvod.

Njezin život prilično je jednostavan i repetitivan sve do dolaska Richarda Stricklanda (Michael Shannon) u vladin objekt, koji sa sobom dovodi i ”poseban primjerak koji će im pomoći u borbi protiv Rusa”, humanoidno amfibijsko biće (Doug Jones). Stricklandova mržnja i gađenje prema ovom biću vidljivi su od samog početka, a njihova međusobna nepodnošljivost stvara temelje glavnog dramskog aspekta filma.

Michael Shannon ulogu glavnog negativca odrađuje gotovo savršeno, stvarajući nelagodnu atmosferu samom pojavom u određenoj sceni. Svojim dominantnim stavom i položajem na poziciji moći oholo vlada nad cijelim objektom, a svoje sadističke porive često izvaljuje na neimenovano amfibijsko biće. Zbog ovih ga karakteristika i gledatelji ubrzo počinju sve više prezirati, a samim time uspijeva u realizaciji svoga lika.

Doug Jones je potpuno neprepoznatljiv u ulozi amfibijskog bića te također nema mogućnost govora, što ga stavlja u gotovo identičnu situaciju Sally Hawkins. Jones se morao oslanjati samo na pokrete tijela i gestikulaciju kako bi publici uvjerljivo prikazao ovo čudno biće.

S obzirom na to da je odnos ovog bića i Elise glavni pokretač radnje i temeljna ideja filma, na vodećem dvojcu bio je težak zadatak prikaza rasta i razvoja toga odnosa koristeći se samo ograničenim izborom ”glumačkih alata”. U ovom su zadatku zasigurno uspjeli, a njihov uspjeh osigurao je i uspjeh filma.

Što se tiče sporednih likova, Richard Jenkins i Octavia Spencer zaslužuju svaku pohvalu. Oba lika imali su važnu ulogu u filmu, a publika ni u jednom trenutku ne dobiva dojam da su njih dvoje samo višak ili smetnja za daljnji razvoj. Štoviše, njihove izvedbe samo pridonose kvaliteti.

Film je prepun vizualno unikatnih kadrova, koji variraju od šarenih i veselih prikaza Eliseine jutarnje rutine do tamnih, klaustrofobičnih i nelagodnih prikaza prostorija vladinog objekta. Del Torova ranije spomenuta pozornost na raznolike kombinacije boja vidljiva je u gotovo svakom kadru te je dodatno naglašena uporabom u ključnim trenutcima razvoja Eliseaina odnosa s amfibijskim bićem.

Ovo je još jedan od tipičnih Del Torovih filmova i to je vidljivo u svakom njegovom kadru, no ova činjenica može biti samo dodatan argument u koristi kvalitete ove ljubavne drame. Mala, ali talentirana glumačka postava predvođena Sally Hawkins uspjela je publici predstaviti zanimljivu i intrigantnu priču prepunu emocija.