Saturnalije

Povijest se, kažu, ponavlja – pa zašto ne bismo i mi. Evo jedne ponovljene misli.

Što su tmurniji dani pri kraju godine, tmurniji je i čovjek. Od iskona je skraćivanje dana bacalo ljude u depresiju. Kako protiv toga? Rimljani su organizirali saturnalije u drugoj polovici prosinca, u vrijeme najkraćih dana. Za vrijeme sedmodnevne svečanosti posvećene bogu Saturnu pilo se, plesalo, kockalo i uživalo na svaki dozvoljen i nedozvoljen način; odnosno, nedozvoljeno je postajalo dozvoljeno tih dana, kada čak ni sudovi nisu radili, pa je upravo kratkotrajno odsustvo zabrana i reda pridonosilo slasti razuzdanih užitaka. Saturnalije su završavale uoči dvadeset i petog prosinca, dana Mitre, iranskog boga svjetlosti, dana posvećenog nepobjedivom suncu, pa su taj dan kasnije pokršteni Rimljani elegantno pretvorili u kršćanski svetak i tako mu produžili vijek za najmanje dva milenija. Ali u što su se pretvorile saturnalije? Vjerojatno nisu nestale jer one nisu bile samo produkt rimske civilizacije, nego prvenstveno ljudskog poriva da u sumorno doba godine dobije oduška. Saturnalije su bile festivali kojima se rimska civilizacija, kao i indijska prije nje, i mnoge druge, prilagođavala, atavističkim valjda, ljudskim potrebama. Nesumnjiva im je prednost bila to što su bile jasno definirane – točno se znalo što saturnalije nude i podrazumijevaju. A danas? Što nama naša današnja civilizacija nudi, ili bar omogućuje, u one prosinačke dane kada se čovjeku čini da ne želi ništa drugo osim da bude razuzdan, da podivlja poput stepskog vuka?

Danas naš podivljali suvremenik odlazi u blještavi svijet dućana, trgovina, marketa… Ondje će razuzdano kupovati, za novac koji najčešće nema, stvari koje mu uglavnom ne trebaju. Vrhunac je modernih saturnalija na njihovu kraju – prejedanje i opijanje… A u danima koji su se prestali skraćivati, uslijedit će mamurluk: glavobolja, probavne smetnje, računi, grižnja savjesti i minusa u banci.
Ako se na koncu konca ne želite osjećati tako, razmislite o ovom prijedlogu: dio novca koji biste besmisleno potrošili u pijanstvu modernih saturnalija, dajte nekome tko je siromašniji od vas, nekoj tetki, baki, osobi u prezrenom statusu današnjih umirovljenika. Ne činite to zato što neke religije tako propisuju, ili zato što bi vam slijedila nagrada izvan ovoga svijeta. Čovjek je socijalno biće i prija mu kada bližnjemu učini dobro. Taj bi vam osjećaj zaista trebao pomoći da prevladate depresiju koju uzrokuje priroda uskraćivanjem dnevne svjetlosti i sunca – stvorite vlastitu zraku sunca, bez lažnih zvijezda pod umjetnim nebom hipermarketa.