Samohipnoza kao rješenje za glavobolju, ali i druge probleme u životu
Ležim. Do mene dolazi umirujući glas. Netko bi se možda, svjesno ili nesvjesno, borio protiv glasa, ali ja dopuštam da me odvede u stanje nalik transu. Moje tijelo je teško, ne mogu ga pomaknuti. Zvuči strašno, ali ustvari je predaja kontrole vrlo ugodan osjećaj. Tada počinje magija. Slike se pojavljuju u mojoj glavi. Slično snu, samo što ne spavam. Kugle svjetlosti pritišću moje tijelo i izazivaju da se naježim gdje god se pojave. Slike postaju intenzivnije…
Hipnoza odlazi dalje od stanja svijesti. To je prostor bezgraničnih mogućnosti, prostor u kojemu ne vrijede iste pravila kao u našem svijetu. Gore sam opisala kako to za mene izgleda, iako svatko hipnozu doživljava drugačije. Razlog zašto sam uopće samohipnozu uzela za današnju temu je taj što se čini da koroni nema kraja, a samohipnoza je savršena za smanjenje stresa što nam je, vjerujem, svima potrebno.
Prije nekoliko godina uhvatila me je grozna glavobolja. Ništa što sam napravila nije pomagalo, uključujući tablete. Tako očajna, misleći da će mi se glava raspuknuti u roku od sljedećih sat vremena, tražila samo bilo što za smanjenje boli. Naišla sam na samohipnozu. Stavila sam slušalice na uši i za manje od pola sata glavobolja je nestala. Nije se smanjila, nego potpuno nestala. Uz to osjećala sam se nekako preporođeno, sva puna energije i vesela. Pritom je važno napomenuti da većina samohipnoza nema trenutačno djelovanje kao ta za glavobolju nego zahtijevaju redovito slušanje.
Glavobolje nisu jedino u čemu samohipnoza pomaže. Pomoću nje se može riješiti ovisnosti i fobija, smanjiti stres, podići samouvjerenost, popraviti zdravlje, smršaviti, ali i mnoge čudnije stvari kao što su induciranje lucidnih snova i povratak u prošle živote. Kao što sam ranije spomenula, hipnoza zadire u područje izvan naše svijesti što znači da su njezine mogućnosti gotovo neograničene.
Mnogi se ljudi pitaju je li samohipnoza opasna. Nije, ali da bi to razumjeli, prvo je potrebno razumjeti što je hipnoza uopće. Iz toga razloga, usporedimo ju sa subliminalnim porukama u medijima. I jedno i drugo su neka vrsta sugestije čiji je cilj zaobići svjesni, kritički dio mozga i smjestiti se u našoj podsvijesti. Razlika je u tome što su subliminalne poruke skrivene, dok se u hipnozu upuštamo znajući što nas čega. Hipnoza po svojoj prirodi nije prisila nego zahtjeva otvorenost uma i povjerenje. Za vrijeme hipnoze, ljudi su svjesni poruka koje su im upućene i mogu u bilo kojem trenutku prekinuti hipnozu. Zato je hipnoza poprilično sigurna. Unatoč tome, mnogi ljudi se boje hipnoze, ponajviše zbog negativnih asocijacija utemeljenih na filmovima. Taj strah je i glavni razlog zašto mnogi ne uspiju ući u stanje hipnoze. Ako se čovjek upusti u hipnozu, ali pritom se djelomično boji ili ne vjeruje u nju, uspješnost hipnoze će se uvelike smanjiti.
Ako ste se odlučili isprobati samohipnozu, ali ne znate odakle početi, preporučila bih Michael Sealeyja. Sesije mu nisu predugačke, ali uvodi su mu sasvim dovoljni da inducira ispravno stanje za hipnozu čak i kod ljudi koji nemaju previše iskustva. Pritom sve objasni što umanjuje strah početnicima. Na YouTube kanalu ima veliki broj samohipnoza različitih vrsta pa vjerujem da si svatko može naći nešto što mu treba.
